Desmond Morris, cijenjeni britanski zoolog, etnolog i antropolog čija je najpoznatija tvrdnja ona da je i čovjek tek vrsta životinje, a najpoznatija djela “Goli majmun” iz 1967. godine te, primjerice, “Beba: zadivljujuća priča o prve dvije godine života” koja je nešto novijeg datuma, u svojoj 82. godini života objavljuje još jednu knjigu koja bi mogla imati pomalo revolucionarne posljedice. Riječ je o knjizi “Child” (Dijete) u kojoj, među ostalim, tvrdi da je gledanje televizije za dijete predškolske dobi itekako poželjno.
Čak, usudio se ustvrditi bez imalo straha od rekacije javnosti i dječjih psihologa, za malo dijete je možda i bolje da gleda film ili televiziju nego da mu čitamo knjige.
‘Kulturni snobizam’
Činjenicu da se roditelje upozorava o štetnosti televizije za razvoj njihova djeteta Desmond Morris naziva “nepravednim kulturnim snobizmom”. Jesmo li doista pogriješili, kao moderno društvo, kada smo u smjernicama za pravilan odgoj knjigama dali prednost nad novim medijima?
- Kada djeci čitamo knjige, pružamo im tek govorni input - napomenuo je Morris jer, objašnjava, dobar dugometražni film koji se sastoji od pokretnih slika, kvalitetnog scenarija i glazbe djetetu pruža tri vrste inputa u isto vrijeme.
- Filmovi mogu biti bolji za djecu od knjiga i bilo bi zaista pogrešno tvrditi drukčije - zaključio je.
Mogu pratiti bez problema
Desmond Morris ide toliko daleko pa tvrdi i da upravo dugometražni i kompleksni filmski uradci pripremaju dijete na ono čemu će biti izloženo jednoga dana kada krene u školu - učenju mnoštva podataka. Jer, rekao je, filmovi kod djece poboljšavaju dugoročnu koncentraciju i finese kompleksnih kognitivnih sposobnosti.
Naime, za djecu se tvrdi da nisu u mogućnosti ostati koncentrirana na nešto dulje od tri do pet minuta, pa opet, jedan će četverogodišnjak bez ikakvog problema pogledati i do dva sata dugačak film “a da uopće ne makne pogled s ekrana”, spomenuo je Morris.- Filmovi poput ‘Ratova zvijezda’, ‘Alisa u Zemlji čudesa’ ili ‘Pepeljuge’ tjeraju vaš mozak da radi intenzivnije, da nauči, imenuje, klasificira i razumije postojanje svakog od likova u filmu - dodaje Morris.
Njegovim tvrdnjama usprotivio se dr. Aric Sigman, britanski psiholog i član Britanskog društva psihologa. Morrisa je nazvao nekompetentnim s obzirom na to da Morris nije biolog.
Sposobnost zamišljanja
Dr. Sigman napominje da se dijete prvenstveno mora upoznati sa stvarnim svijetom oko sebe, i to koristeći sva svoja osjetila. Predlaže da dijete radije “izazovemo” dajući mu da naslika prizor koji smo mu opisali.
- Djetetu pritom treba malo pripomoći, no treba ga pustiti neka razvija sposobnost zamišljanja.
Katarina Mažuran Jurešić, autorica tekstova crtanog serijala ‘Danica’
To što djeca satima sjede pred blesavim igricama problem je onoga kome je OK da dijete satima sjedi pred ekranom. Govorimo li pak o TV-u i dječjim filmovima i crtićima, na strani sam toga da se s djecom komentira ono što se gleda. Gušt mi je djetetu čitati priču ili s njime pogledati crtić. Puno je načina prenošenja poruka, a te poruke mogu biti i suptilnije od izrečenih rečenica.
Branko Ištvančić, redatelj dječjeg dugometražnog filma ‘Duh u močvari’
U tvrdnju britanskog antropologa uvjerio sam se dok sam radio s djecom. Naime, živimo u vremenima kada su moderni mediji nešto što će dijete prije percipirati nego knjige, što pak ne znači da djeca ne bi trebala čitati, dapače. Također, ljudi danas znatno manje čitaju pa smatram da moderni mediji imaju dužnost na neki način nadoknaditi te propuste.
Joško Marušić, autor dugometražnog crtanog filma ‘Duga’
Dokazano je da crtići djeluju terapeutski na dječju psihu, jer djeca na svijet gledaju osjećajima, a upravo su oni najbliži takvom poimanju svijeta. Smatram da su novi mediji razne mogućnosti, a ne alternativa, i samo je pitanje doziranja. Nisam ni protiv igrica ako se dijete istodobno bavi i s ljubavlju, sportom, prijateljstvom, prirodom...
Pero Kvesić, idejni autor crtanog serijala ‘Mali leteći medvjedići’
Jedna od najštetnijih pojava za odgoj djeteta i porodični život je upaljeni TV od ranog jutra do kasno u noć. Pitanje je koliko ga gleda, što gleda, te kako gleda - tj. je li ostavljeno samo pred ekranom ili je i gledanje televizije socijalni čin tijekom i nakon kojega slijede komentari i objašnjenja. Moramo ih naučiti što zapravo jest televizija kako ne bi postali ovisni o njoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....