PIŠE AUGUSTIN PALOKAJ Jean-Claude Juncker jača politički utjecaj Europske komisije

U prošlotjednom, svom prvom govoru o stanju Europske unije predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker dokazao je da se drži obećanja da će Komisija tijekom njegova mandata biti politička, a ne samo birokratska institucija koja prati kako dišu države članice i ne talasa previše. Juncker, koji je prvi predsjednik Europske komisije izabran nakon što se kandidirao u ime političke stranke na izborima za Europski parlament, koristi svakako i potporu koju upravo zbog toga ima u Parlamentu, i to ne samo iz redova svoje Pučke stranke nego i od Socijalista, Liberala i Zelenih koji žele da Komisija bude aktivnija.

U svome govoru Juncker nije štedio države članice, nije pokušavao biti politički korektan i nije koristio nikakav diplomatski rječnik. Nije govorio o povijesnim uspjesima Europske unije, kao što je to znao često činiti njegov prethodnik Jose Manuel Barroso, i nije pokušavao umanjiti neuspjeh Europske unije u suočavanju s izbjegličkom krizom niti je htio prikriti jaz koji dijeli države članice po tom pitanju. Možda je jedina pohvalna riječ bila ona da je nakon početka operacije spašavanja na Sredozemlju EU spasila tisuće ljudi. Sve ostalo je bila samokritika.

Onima koji danas žele birati koga žele uzeti od izbjeglica poručio je da “nema relgije, filozofije i idelogije kada je u pitanju spašavanje izbjeglica”. Onima koji ne žele uopće primiti imigrante poručio je da su neki davno, a neki ne toliko davno također bili izbjeglice, da je zapravo svaki narod Europe barem jednom u povijesti bio izbjeglica. Kako bi i najvećim radikalima pokazao da zapravo broj izbjeglica koji dolaze u EU i nije tako strašan, da se ona sa 500 milijuna stanovnika i kao najbogatiji dio svijeta može s time nositi, spomenuo je činjenicu da su Turska, Jordan i Libanon, koji su znatno siromašniji i manje razvijeni od EU, primili više od 4 milijuna sirijskih izbjeglica, u odnosu na što se brojka koju bi trebala primiti EU čini doista skromnom.

Prijedlog o stalnim mehanizmima i obveznim kvotama za prijem izbjeglica nije jedini Junckerov prijedlog za koji je svjestan da neće lako dobiti potporu država članica. Pedložio je i da se ubuduće specifične preporuke koje Komisija daje svojim državama članicama o reformama u gospodarstvu pretvore u obvezujuće, a ne samo u neobvezne. Traži i jaču diplomatsku ofenzivu Europske unije u rješavanju kriza u svijetu, iako zna da je vanjska politika ono što glavne države i dalje žele držati kao nacionalnu ovlast.

Prije je Europska komisija uglavnom osluškivala kako dišu države članice. Svoje bi prijedloge prilagodila nekom kompromisu jer nije htjela predložiti nešto što ne bi prošlo u Vijeću. Juncker, kao najdugovječniji šef vlade jedne države EU, sigurno zna koliko su prijedlozi Komisije ponekad dosadni, nevažni i nepotrebni. Vjerojatno su i njemu često išli na živce raznim prijedlozima kojima se samo dodatno birokratizirala EU.

Sada želi to promijeniti i predlaže pojednostavljenje nekih regulativa i direktiva. Priznaje Britancima da su u pravu kada kažu da je EU možda prebirokratizirana, ali ih poziva da zajedno rade da bi to promijenili. Bez obzira na spremnost da radi s državama članicama, i s Britancima, upozorava da tijekom svoga mandata neće dopustiti ni suspenziju Schengena niti dovođenje u pitanje slobode kretanja radnika. Te dvije stvari su najveći uspjeh EU i dovođenjem tih načela u pitanje doista se dovodi u pitanje i opstanak EU koja bez toga više ne bi imala smisla.

Juncker ima hrabrosti predložiti i ono za što zna da neće proći u Vijeću, ali to ga ne sprječava da iznese prijedlog. Tako je već u prvoj godini svoga mandata uspio izložiti države članice ne dopuštajući im da se skrivaju iza ocjene “taj prijedlog nije prošao u Vijeću!”. U svibnju je predložio kvote za izbleglice i to nije prošlo. Sada predlaže tri puta veću brojku, a šanse da to prođe u Vijeću su veće, a ne manje. Ima puno stvari u kojima će se Juncker morati dokazati. Izbjegavanje poreza u EU, primjerice. Dok je on bio na vlasti, mnoge su multinacionalne kompanije plaćajući porez u Luksemburgu izbjegavale plaćanje tamo gdje je dohodak i ostvaren. Juncker je u spomenutom govorio predložio da se ubuduće regulira tako da se porez plati tamo gdje je i ostvaren stvarni dohodak. No, treba mu priznati da je u prvih godinu dana mandata krenuo hrabro. Ako uspije do kraja mandata s glavnim inicijativama, EU će za četiri godine svakako biti u boljem stanju od onog u kojem je sada.