BORIS VLAŠIĆ Svi gosti večere s Karamarkom u Kanadi morali su dati po 100 dolara, ali nitko ne zna gdje je završio taj novac

Netko je zeznuo, dogodilo se nešto što nije trebalo a nije se dogodilo ono što je trebalo. Nekako slutim da to u Kanadi nije dobro prošlo. Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice bio je u Kanadi. Vratio se u Hrvatsku. Tamo je održao govor, naplatio ulaznice za večeru u dvorani u kojoj je i on večerao te otišao.

Nikome nije rekao tko je pokupio lovu od nekoliko stotina ulaznica vrijednih po sto dolara, a netko sigurno jest. Možda netko od iseljenika. Što se dogodilo s tim novcem, kako je potrošen? Nije to valjda bio Karamarkov honorar za 20-minutni govor? Možda i jest, ali to je onda tako komplicirano jer će zbog toga morati mijenjati imovinsku karticu, gnjaviti se s porezima i ostalim administrativnim cirkusima. Najbolje za tu lovu je da se spremi u džep.

Karamarko je na govoru podsjetio iseljene Hrvate u Norvalu da je Franjo Tuđman najveći Hrvat 20. stoljeća. I Tuđman je bio u Norvalu, isto se prikupljala lova i - koliko znamo - nitko ne zna što je bilo s njom. Nitko se ne sjeća koliko je sakupljeno, s kojim razlogom, tko je lovu dobio, kamo ju je odnio i kako ju je podijelio.

To je, jednostavno, prokletstvo norvalskih dolara. Pojave se i nestanu.

S druge strane, čovjek je govorio samo dvadeset minuta. Da sam kanadski Hrvat koji godinama čeka nekog svog političara iz Hrvatske, a ovaj mi održi govor od dvadeset minuta i onda ode večerati, tražio bih da mi vrate svu lovu i isfućkao ga da nikada više niti ne pomisli stati pred mikrofon. Pa, pantomimičar govori dulje! I, nije da Karamarko nije naveo niz tema o kojima bi se moglo organizirati nekoliko kolegija na politologiji, kao što je stanje na ljevici, na primjer. U Hrvatskoj nema ljevice ni socijaldemokracije, ali postoji jugofilija i jugonostalgija, navodno je rekao Karamarko. Dok je to govorio, na Hajdukovom terenu stvaran je kukasti križ.

To je, kao i cijeli rasplet oko toga tko ga je ostavio i tko sve nije vidio svastiku prije tekme, najbolji primjer kako Hrvatskom vladaju jugofili. Oni se i inače uvuku u domoljubne redove i crtaju slova U i kukaste križeve te ispisuju prijetnje Srbima po stadionima. Uostalom, i to je istaknuo Karamarko, pristaše HDZ-a su protiv fašizma i komunizma. Jedino što bih, kao kanadski Hrvat, rekao da u vijestima iz Hrvatske čak i po internetu stalno vidimo navale fašizma, dok su komunisti malo posustali s javnim nastupima.

Zato se Karamarku kao sasvim prirodni nastavak histerije oko jugofila nadovezala tvrdnja kako želi društvo oslobođeno svih pritisaka, a onda, kad budemo slobodni, da to bude društvo u kojem mahanje nacionalnom zastavom Hrvati neće smatrati seljaštvom. Jer, on daje najbolji primjer vjerodostojnosti ljubavi prema zastavi pa je stoga nema na svom balkonu, niti u automobilima koje koristi.

Da sam kanadski Hrvat koji misli i naviknut je na razne političare, čak bih i od ovako “svog” predsjednika HDZ-a tražio makar neku Facebook sliku na kojoj je snimljen uz zastavu.

Da sam kanadski Hrvat, pitao bih ga da što misli pod time da je Hrvatska u sličnim uvjetima kao devedesetih jer, “uvjetno rečeno, neprijatelj, u drugim uvjetima, pokušava isto, negirati Hrvatsku”. Što je tu uvjetno rečeno, na što se to odnosi,na uvjetno rečenog neprijatelja ili na uvjetno negiranje? I što mi je, kao kanadskom Hrvatu, činiti ako se ne traži oružje, ni lova za obranu nego jedinstvo s Hrvatskom. Kako kanadski Hrvat može biti jedinstven s Hrvatskom? Da se odrekne kanadskog državljanstva kako bi bio jedinstveniji s Hrvatskom u kojoj su polovica stanovništa komunisti, a druga polovica domoljubi-antifašisti-antikomunisti? A tko onda crta kukaste križeve?

Da sam kanadski Hrvat, pitao bih te hrvatske HDZ-ovce, kada je već Karamarko rekao da je skužio što se dogodilo sa strankom, zašto su šutjeli kada je u njihovoj stranci provođena detuđmanizacija? I kako to misli da su ljudi koji su tako vodili stranku usputno “počinili kriminal, korupciju, nepotizam, krađu iz državnog proračuna. To je sve bacilo HDZ na koljena”, rekao je Tomislav Karamarko u Kanadi. Kao onaj kanadski Hrvat koji zna kako se voli domovina i što je to poštenje, pitao bih Karamarka kako on to misli da se usputno može počiniti kriminal, krasti iz državnog proračuna? Pa, nije državni proračun zdjela s voćem iz Konzuma na kuhinjskom stolu. Ma, pitao bih ga i kako se to krađom iz državnog proračuna HDZ baca na koljena, podsjetio bih ga da postoji neka razlika između stranke i budžeta države pa kada se krade iz proračuna, stranka ne pada na koljena.

Da sam kanadski Hrvat, za lovu koju mu plaćam za govor i priliku da večeram u istoj dvorani s njime i napravim neki selfie, prijateljski bih ga upozorio da to što je sto tisuća ljudi u posljednje tri godine otišlo iz Hrvatske zorno govori o rezultatima ekonomske krize koju je teško izazvala vlast koja vodi zemlju te iste tri godine. Vjerojatnije je to rezultat rada prijašnje vlasti, one u kojoj je Karamarko bio ministar.

Ma, kao kanadski Hrvat rekao bih mu da mi je super što želi da budem uspješan biznismen u Hrvatskoj, ali da mi i nije najbolja stvar na svijetu kada me zove da napustim Kanadu u kojoj sam se nekako snašao i dođem u tu Hrvatsku iz koje svi odlaze. U Hrvatskoj poslovi propadaju, tu se pokreću istrage protiv članova njegove stranke, a čak i mali politički lideri s iskaznicom HDZ-a ne vide koji je problem u tome da si kupe skupocjeni Mercedes na račun lokalnog proračuna.

Ali, on me ne bi skužio jer bih ja bio kanadski Hrvat koji živi u puno bolje uređenoj zemlji nego što je Hrvatska. Uređenoj zato što to žele sve stranke, ne samo one koje osvajaju vlast. A to se vidi i po onom prvom pitanju - gdje je lova prikupljena na posljednjoj večeri?