Bruno Šimleša: Zamke se kriju i u pozitivnim mislima

Moram priznati da mi je kao aktivnom članu duhovne zajednice drago što je krasi sve manje površnih i paušalno obrađenih ideja koje su još donedavno dominirale novijom duhovnom literaturom. Sve je manje knjiga koje obećavaju da ćete u četiri jednostavna koraka postići blaženstvo ili da se u tri i pol koraka možete riješiti krivnje, odnosno utega prošlosti ili da samo trebate misliti da će sve biti dobro i stvari će sjesti na svoje mjesto. Upravo je koncept pozitivnog razmišljanja, na moje veliko oduševljenje, doživio radikalne promjene.

Upoznajmo se sa starim konceptom koji nam preporuča da uvijek razmišljamo samo o pozitivnom. Kakva god da je naša stvarnost, trebali bismo se uvjeriti da baš i nije tako loše, ili da će sve biti dobro, ili da Bog ili univerzalna inteligencija imaju neki plan za nas. Ako se osjećamo loše, trebali bismo se uvjeriti da smo zapravo dobro. Ako smo ljuti, trebali bismo izbrisati te zločeste negativne misli i razmišljati o divnim, pješčanim plažama i prinčevima na krdima bijelih konja koji na valovima ljubavi jašu nama ususret.

A onda svizac zamota čokoladu…

Preporuča se i stajanje ispred ogledala i uvjeravanje samih sebe da smo divna, ljubavna bića koja zaslužuju sve blagoslove ovoga svijeta. Dok se do devedesetih naivno smatralo da će se te misli nekako urezati u našu podsvijest i da će samim tim naše srce to i osjetiti, kasnije su ipak shvatili da to ne ide baš tako. Onda su se domislili da biste si trebali narediti da doista osjećate da zaslužujete sve blagoslove ovoga svijeta. Kako su divno znali napisati u brojnim površnim duhovnim knjigama: “Samo osjetite da to zaslužujete i tako ćete svemiru poslati signal da vam to pošalje”. Kao da smo roboti kojima se može naređivati što će osjećati… I onda par svizaca zamota čokoladu u krasna srčeka…

Uglavnom, tako shvaćeno pozitivno razmišljanje ne funkcionira i sjajno je da to razumije sve više pisaca, ali i čitatelja duhovne literature. A ne funkcionira iz nekoliko razloga. Spomenut ću samo tri glavna.

Prvo, jednostavnim samoafirmacijama u kojima ponavljate i ponavljate da ste divna bića koja zaslužuju sve blagoslove ovoga svijeta (isto se odnosi i na bilo koje druge tvrdnje u koje ne vjerujete svim svojim srcem) te misli urezujete samo na površinu vaše svijesti. Pokazalo se potpuno netočnim vjerovati da tako možete programirati svoju podsvijest ili da će se vrijednost takvih misli trajno urezati u vašu svijest. S obzirom na to da svaki tren obrađujete tisuće i tisuće informacija, te će misli biti vrlo brzo potisnute i onda biste zapravo čitave svoje dane trebali provesti uvjeravajući sami sebe što vi zapravo zaslužujete. A to nema nikakve veze s duhovnim razvojem.

Dakle, slične samoafirmacije možete koristiti samo prije nekog bitnog trenutka kada si želite umjetno podići samopouzdanje (prije intervjua za neki posao ili velikog spoja), ali za duhovni razvoj su apsolutno beskorisne, a mogu biti čak i kontraproduktivne.

Drugo, jezik srca se razlikuje od jezika uma. Mentalnim programiranjem ne možete narediti svom srcu da se osjeća na određeni način. Dok će se takvim programiranjem na površini naše svijesti barem nakratko zadržati neke misli i tako nam dati umjetan osjećaj samopouzdanja, na srce uopće neće djelovati.

Treće, iluzorno je smatrati da ćete razmišljanjem samo o pozitivnim stvarima učiniti ikakav kvalitetan napredak u svom životu. Nije poanta neželjene stvari gurnuti pod tepih, nego prihvatiti da su danas takve kakve jesu i naći rješenja da ih sutra možete promijeniti! Nojasto ignoriranje neželjenih stvari u vama ili oko vas onemogućava istinski ispunjen život.

Dakle, tako shvaćeno pozitivno razmišljanje čak može imati i negativan utjecaj na naš život jer nas udaljava od istine. Na površini može stvoriti pozitivan doživljaj sebe i svog života, dok iznutra možemo trunuti. A to doista nije poanta duhovnog putovanja.

Uglavnom, dosta smo se bavili bajkama koje ne djeluju. Pozitivno razmišljanje, ako se drugačije doživi, može imati pozitivan učinak na nas. Razlikujem tri faze pozitivnog razmišljanja koje se tiču svega što promišljamo - prošlosti, braka, posla, budućnosti, nas samih, odnosa prema slobodnom vremenu, krivnji… Doista nije bitno koja je tema. Želimo li iskoristiti svoj životni potencijal, mudro je slijediti ove tri faze pozitivnog razmišljanja.

U prvoj bismo se trebali prisjetiti svega izvrsnog u vezi onog što promišljamo i onda se opiti ljepotom tih stvari kojima smo zadovoljni. To je ključno jer obično sve lijepo uzimamo zdravo za gotovo dok se opsesivno bavimo onime što ne funkcionira. Prvi korak je bitan zato što će nam dati širu perspektivu, uništit će osjećaj bezizlaznosti (koji se obično javlja kad smo okupirani problemima) i dati volju da razriješimo ono nas muči.

Nakon što se opijete ljepotom koju ste osjetili u vezi vaše prošlosti, braka, posla…vrijeme je za sljedeću fazu, a ona se tiče priznavanja i prihvaćanja svega onoga što vam se ne sviđa u vezi toga. Tada možete lakše vidjeti jesu li te stvari nešto što možete prihvatiti (jer ste kroz prvi korak možda shvatili da zapravo dobivate dovoljno od svog braka ili posla) ili ćete otkriti da zaslužujete više i da se trebate angažirati i promijeniti neke životne okolnosti.

Rješavanje situacije je finalna faza. Ovisno o situaciji, rješavanje može značiti svašta. Nekad ćete samom promjenom svog doživljavanja braka ili posla ostvariti pozitivnu promjenu. No ako otkrijete da taj brak ili posao ne zadovoljavaju niti vaše minimalne zahtjeve, onda je vrijeme da razmislite o promjeni. I savjetujem da dobro porazmislite o bilo kakvim radikalnim promjenama. Kad donesete odluku, strpite se barem nekoliko tjedana tijekom kojih možete izvagati sve što dobivate i gubite tom promjenom. Ako ste tijekom tih nekoliko tjedana jednako odlučni, jednako sigurni da je to prava odluka za vas i ljude koji su uključeni u vaš život, onda će promjena biti minimalno bolna. Ako unutar tih nekoliko tjedana ijednom posumnjate, onda je mudro strpiti se.

Ovakvo pozitivno razmišljanje se bitno razlikuje od klasičnog koncepta jer se ne razmišlja isključivo o pozitivnim stvarima, već samo kreće od pozitivnih aspekata bilo čega o čemu razmišljamo. Tek nakon što se opijete njima, krenite dalje jer će vam to opijanje omogućiti minimalno bolnu provedbu rješenja. U praktičnom smislu, primjena bi izgledala ovako: kad se ulovite da o svojoj vezi, ocjenama, vremenu, odnosu prema sebi, budućnosti ili bilo čemu drugome krećete razmišljati od negativnog aspekta, zaustavite se, prisjetite svega pozitivnog, opijte tim osjećajem i tek onda nastavite razmišljati o negativnom. Tada ćete mnogo lakše naći rješenje. Uživajte!