BRUNO ŠIMLEŠA: ŠTO SAM NAUČIO NA ODJELU HEMATOLOGIJE I ONKOLOGIJE Tamo sam proveo dio najranijih godina, postojale su velike šanse da se neću izvući

Dio najranijih godina proveo sam na Dječjem odjelu hematologije i onkologije. Nisam imao rak, već rijedak oblik trombocitopenije i postojale su velike šanse da se neću izvući. Tada nije bilo lijeka za to. U najgoroj fazi spavao sam u debelo omotanom kinderbetu jer se nisam smio ni udariti, a kamoli porezati. Imao sam toliko malo trombocita da je postojala opasnost da se krv uopće ne zgruša. Svi su morali biti jako nježni sa mnom, nisu me smjeli ni snažnije zagrliti.

Po onome što znamo o ljudskom mozgu, ne bih se trebao sjećati tog razdoblja, ali ja se kristalno jasno sjećam blagoslova koji mi je poklonio moj izvrsni liječnik dr. Tiefenbach. Ne znam je li takav odnos imao sa svom djecom, ali naš je bio poseban. I svet. Naime, redovito je dolazio po mene, uzimao me iz krevetića i nosio u svoj ogromni ured. Najčešće smo samo sjedili ispred njegova akvarija i gledali ribice. I pričao je, stalno je nešto pričao. Ne sjećam se nijedne riječi, ali sjećam se tona.

Sjećam se njegova glasa i izvanserijske topline. Imao je snažan bariton koji bi mogao odvaliti stijenu, ali istovremeno i nevjerojatnu nježnost. Upravo sam se zbog te kombinacije snage i nježnosti osjećao kao najsigurnije biće na planetu. U tim trenucima baš mi ništa nije falilo. Uživao sam k’o mala beba. Što i nije bilo osobito teško jer sam i bio beba.

U njegovim rukama, obgrljen tim snažno-nježnim baritonom, sve, baš sve je bilo u najboljem mogućem redu. I vjerujem da me je upravo to izvuklo. Vjerujem da je upravo ta sigurnost dala mom malom, izmučenom tijelu snagu da se i dalje bori. Medicina nije dala odgovor zašto sam ozdravio, ali ja znam što mi je davalo snagu. Nakon nekoliko mjeseci hospitalizacije, trombociti su počeli rasti i više nisam imao ozbiljnih zdravstvenih problema. On me je spasio. Ne znam što je sve radio s mojim tijelom, ali znam što je uradio s mojim duhom.

Osim tog božanskog osjećaja apsolutne zaštićenosti i sigurnosti koji i danas struji mojim stanicama, još sam nešto izvukao iz tog razdoblja - nema šanse da život uzimam zdravo za gotovo. Nema šanse da ću ga samo odrađivati, redati bezbrojne obveze i samo brojiti dane. Nema šanse da ću dozvoliti nekome da mi krade dane. Svaki, baš svaki dan je svet i nema šanse da ću ih potratiti. To je jedna od najčešćih ideja koje ćete čuti od fajtera i fajterica koji su preboljeli rak - ne žele više odgađati svoj život.

Ne žele ga uzalud trošiti na površne odnose s površnim ljudima. Ne žele gubiti vrijeme na gluposti. Jer dijagnoza te ošamari. Izmakne ti tlo pod nogama i sve se okrene naglavačke. Imaš dojam da je cijeli svijet nastavio funkcionirati, a tvoj se u potpunosti zaustavio. Ošamare te i pogledi brojnih ljudi. I njihovo nerazumijevanje i nesnalaženje. Nije ni čudno da se većina naše okoline ne snalazi jer nas nitko nije pripremao za takav izazov. A ključno je što prije vratiti tlo pod nogama, ključno je što prije vratiti osjećaj kontrole nad svojim životom.

Upravo mi je zato drago da postoji udruga Sve za nju koja oboljelima od raka pruža besplatnu psihološku pomoć. Oni pokušavaju napraviti ono što je meni osigurao moj dr. Tiefenbach. Dati im taj osjećaj sigurnosti, pokazati im da nisu sami, da imaju i da zaslužuju pomoć. Pokazati da mogu i da se imaju za što boriti i naučiti ih kako da se bore za sebe. Svakodnevno pomažu svojim korisnicama, ali i članovima njihovih obitelji. Kako je listopad mjesec borbe protiv raka dojke, svi će se oni u subotu okupiti na Cvjetnom trgu od 10 do 14 sati na akciji koju su nazvali Uhvati ritam. Ove je godine sve u znaku plesa. Dio će korisnica plesom pokazati da su i dalje snažne i lijepe i ženstvene, malo ćemo i vježbati, a ja ću s braćom Navojec plesati breakdance.

Da, da, dobro ste pročitali. Ne zna se koji je od nas trojice prikladniji za to, ali to je dio humanitarnog izazova za platformu Čini pravu stvar pa nas pronađite na webu i donirajte koju kunu za udrugu Sve za nju. Dođite, podržite te sjajne fajterice i plešite s nama.

No prije svega, plešite sa sobom. Uhvatite svoj životni ritam. Nemojte čekati da vas bolest natjera da si posložite život. Učinite to danas. Korak po korak. Već danas smislite kako možete živjeti više u skladu sa sobom. Riješite se toksičnih odnosa prije nego što otruju vaše srce i tijelo. Pokušajte stvoriti više prostora za svoje strasti i snove. I najvažnije - stvorite više prostora za zdrave misli, osjećaje i ljude. Sretno!