BORIS VLAŠIĆ Čita li predsjednica Kolinda Grabar Kitarović isti Ustav kao i hrvatski građani koji glasaju?

Dobro je, možemo mirno spavati. I Predsjednik Prvi može biti miran. Sve ide po planu, još se drži Hrvatska kakvu je on instalirao. Predsjednica je rekla da će poštovati Ustav. To je genijalna vijest, osobito što je predsjednicom postala polažući zakletvu na taj isti Ustav.

Iako, realno je dosta bijedno za neku zemlju da se nađe u situaciji u kojoj se najviši predstavnici vlasti kunu da će poštovati propise. To uvijek zvuči kao da slušate prodavača polovnih automobila na zagrebačkom Jakuševcu. Ili kupujete zlatni lančić od frajera koji je izgubio svu lovu i prodaje ga budzašto da bi si kupio autobusnu kartu. Jednostavno, uvijek djeluje sumnjivo kada netko kaže da će biti pošten, da će napraviti točno ono na što ima pravo, u skladu sa svojim ovlastima. To sluti na spačku jer bi u protivnom vrlo jednostavno rekao što će točno učiniti. Ovako, stari, skeptični i cinični misle da će se to obećanje pokazati neobično maštovitim rješenjem.

Obično je to jedan od naziva za muljažu, a trenutno smo u frci oko toga kako će predsjednica pročitati i protumačiti Ustav u trenutku kada treba odlučiti kome će ponuditi mandat za sastavljanje Vlade.

Ne, uopće nije jednostavno, pogotovo ne u zemlji gdje su do sada glasali jadni, tužni, bijedni, mrtvi, iseljeni, uskrsli, mentalno oštećeni, nepismeni, nekršteni, korumpirani, očajni, prezreni i neželjeni. Čak upitno pametni. Izbori su onaj trenutak kada svi lupeži, probisvijeti, raspikuće, lažni sveci, svećenici, vidioci i slijepci, akademici, strojovođe, konobarice, laborantice, amaterske plesačice na štangi, učiteljice i porsnule časne sestre, cajke i osobne savjetnice, hotelske spremačice i kućne trovačice, svjećari i kuhari, menadžeri i piloti, policajci i samotnjaci, homoseksualci iz škverova i pederi oko nogometnih terena, skvoteri i globtroteri pomisle da baš sebe kandidiraju za radno mjesto premijera, ministra ili makar zastupnika pa si izaberu točno onakvog kakvi bi i sami bili kada bi njihovo ime bilo na nekoj listi, nekoga tko im je uzor i potvrda da i oni, sa svojim mozgom, trudom i pameću, mogu daleko dospjeti.

Takvi kakvi jesu, birači se uvijek zeznu, a kako čak ni to ne izvedu dobro, obično nakon parlamentarnih izbora treba nekome pomoći da dodatnom podrškom izvan svoje stranke dobije natpolovičnu većinu u Saboru.

Više glasova ovih i ovakvih birača će osvojiti SDP ili HDZ, ali to ne znači da će Milanović ili Karamarko odmah, zbog većeg broja glasova, pobijediti. Neće. Premijer će biti onaj čija će Vlada biti potvrđena u Saboru. Bude li to SDP-ova Vlada, već znamo neke ministre, a bude li to ekipa koju predvodi Karamarko, nemamo pojma, a moguće je da ni on ne zna nabrojati prvih pet potencijalnih ministara. Toliko o tome kako se dogodi da se u ministarskoj fotelji nađe krele koji ništa ne razumije. No, u tom trenutku uskače predsjednica. Ona imenuje mandatara, predsjednika one parlamentarne stranke koji, kako Ustav kaže, “na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika”. I tu stvarno ne bi ništa trebalo biti nejasno da nije predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nekidan rekla: - Odluku o mandataru donijet ću nakon izbora, u skladu s ustavnim ovlastima i rezultatima izbora.

Što to točno znači? Zamislite studenta prava da profesoru Smerdelu kao odgovor na pitanje što će napraviti predsjednik Republike nakon izbora kaže da će odluku donijeti u skladu s ustavnim ovlastima i rezultatima izbora. I još doda da će se savjetovati sa Šeksom. Netko bi izletio iz kabineta za indeksom, ravno na burzu.

E, tu se nalazi drama za sve poštene birače, koliko god naivni bili, za one koji se plaše da će se manipulirati rezultatima izbora. Jer, ako predsjednica nakon izbora ne preda mandat onome tko joj ponudi jamstvo da će dobiti podršku većine u Saboru, onda se tu mulja. Profesor P. kaže da bi to moglo biti ključno pitanje takvog trenutka - hoće li predsjednica dati mandat onome tko ima relativnu većinu ili onome tko može skupiti potrebnu podršku. Jasno je, tko prvi krene skupljati dodatne glasove, taj je u prednosti. A ako još ima mandat predsjednice, i puno bolju situaciju na pregovorima s drugim strankama. I tu se izbori mogu izgubiti. Ili dobiti. Uz smiješak predsjednice koja čita neki svoj Ustav.