Bivšeg premijera Sanadera ne istražuju ni policija, ni USKOK?

Policija ne istražuje Ivu Sanadera, no ime bivšeg premijera provlači se kroz niz kriminalističkih istraživanja koja su trenutačno u tijeku.

Taj je odgovor Jutarnji list dobio od Ministarstva unutarnjih poslova na upit o tome provode li Ravnateljstvo policije, USKOK ili bilo koja druga policijska jedinica bilo kakvu akciju protiv bivšeg predsjednika Vlade.

“Nadalje, niti jedna inozemna policija nije zatražila da se obavi informativni razgovor s Ivom Sanaderom. Međutim, činjenica da se bivšeg premijera ne istražuje ujedno ne znači da se on ne bi mogao naći pod istragom”, objasnili su u MUP-u kolegi Dušanu Miljušu.

“Primjerice”, dodaju u Ministarstvu policije, “obavijesni razgovor s dr. Sanaderom mogao bi zatražiti USKOK ili neko drugo državno tijelo”.

Dan prije nego što je Duško Miljuš nazvao MUP da bi provjerio kako stoji stvar s navodnim istragama protiv Ive Sanadera, razgovarao sam s jednim visokopozicioniranim policijskim dužnosnikom koji se požalio na neku vrstu političke blokade.

“Gledajte”, rekao je naš sugovornik, “mi uistinu ne znamo ništa o tome je li Sanader kriv za Hypo ili Fimi-Mediju. Možda je on u svim tim aferama nevin. Međutim, problem je u tome što policija nije pokušala baš ništa doznati o eventualnoj Sanaderovoj nevinosti ili krivnji”.

Sugovornik nam je naveo četiri slučaja za koje smatra da je, prema policijskim pravilima, MUP morao pozvati Ivu Sanadera barem na rutinski obavijesni razgovor.

Naravno, veliko je pitanje bi li policija, da je postupila po logici koju naš sugovornik zagovara, zapravo samoj sebi zakomplicirala posao, u slučaju da je Ivo Sanader uistinu krajnji cilj protukorupcijske kampanje.

Prvi je takav slučaj donekle benigne naravi. Riječ je o Radi Buljubašiću, HDZ-ovcu iz Australije koji je bio fiktivno zaposlen u HEP-u i kojemu je HEP omogućio da dobije stan po vrlo povlaštenim uvjetima.

Kao što je poznato, gospodin Buljubašić bio je ugostio Ivu Sanadera u Australiji. Sanader ga je, prema Buljubašićevu iskazu, pozvao da dođe u Hrvatsku gdje će mu srediti posao i stan.

Sugovornik Jutarnjeg lista iz policijskog vrha kaže sljedeće o slučaju Buljubašić: “Taj je slučaj najbezazleniji, ali i najjasniji od svih u koje bi Sanader mogao biti upleten. Dakle, imate čovjeka koji je, nesporno, bio fiktivno zaposlen u državnom poduzeću, i koji je, nesporno, dobio državni stan uz povlaštene uvjete, i koji, nesporno, javno kaže da mu je sve to bio obećao bivši predsjednik Vlade. Svaki detektiv početnik zna da naprosto mora pozvati na obavijesni razgovor onoga tko je Radi Buljubašiću obećao lažni posao i pravi stan, čime je državnoj tvrtki počinjena materijalna šteta. Međutim, nikome u MUP-u, tko se bavio tim slučajem, nije palo na pamet da pozove dr. Sanadera na informativni razgovor. Pitam se zašto?”

Drugi razlog zbog kojega se, prema tvrdnji našega sugovornika iz policijskog vrha, moralo razgovarati sa Sanaderom jest slučaj Skladgradnje, tvrtke braće Žužul, koja je optužena da je prenaplaćivala svoje usluge pri gradnji Dalmatine. Dio istražitelja koji su se bavili tim slučajem drži kako je potpuno nemoguće da je Skladgradnja dobivala tako značajne poslove, i to po navodno višim cijenama, a da o tome nije bila obaviještena hrvatska Vlada.

“Gledajte”, tvrdi sugovornik Jutarnjeg lista, “mi ne želimo implicirati da je bivši premijer stručnjak za ceste i da je on znao koliko nešto treba naplatiti. Međutim, odluke o takvim poslovima jest donosila Vlada. Ako se tvrdi da su vlasnici Skladgradnje oštetili državni proračun, oni su to, vrlo vjerojatno, učinili na temelju određenih Vladinih odluka. Zašto mi o tome ne smijemo razgovarati s čovjekom koji je u ono vrijeme obnašao dužnost predsjednika Vlade”, pita se visoki policijski dužnosnik s kojim smo ovaj tjedan razgovarali.

Treći i četvrti slučaj mnogo su teži.

Treći slučaj, koji navodi naš sugovornik, tiče se Fimi-Medije, marketinške tvrtke Nevenke Jurak, bliske prijateljice bliskog Sanaderova prijatelja Mladena Barišića.

Gospođi Jurak određen je, kako se zna, jednomjesečni pritvor.

Gospođa Jurak optužena je da je izvukla velik novac i iz državnih tvrtki, na temelju preporuka Ive Sanadera i Mladena Barišića da državne tvrtke trebaju poslovati s njenom tvrtkom.

Mladen Barišić u to je vrijeme bio, među ostalim, rizničar Hrvatske demokratske zajednice. Oni policajci koji su nezadovoljni samom činjenicom da je Ivo Sanader zasad pošteđen bilo kakve policijske procedure smatraju posve nevjerojatnim da se Sanadera nije pozvalo čak ni na informativni razgovor u slučaju u kojemu je on, prema dosad objavljenim informacijama, osobno sudjelovao.

“Opet moram ponoviti”, kaže sugovornik Jutarnjeg lista, “mi ne tvrdimo da je Sanader za bilo što kriv. Međutim, ako ga se ne smije pozvati čak ni na obavijesni razgovor da bi objasnio svoju eventualnu ulogu u slučaju Fimi-Medije, gdje se baš njega izravno apostrofira, kako da policija obavi svoj posao?”

S druge, pak, strane, ako se Ivu Sanadera pozove na obavijesni razgovor bez dovoljno snažnih pitanja, utemeljenih na dokazima o njegovoj krivnji, jasno je da eventualna istraga protvi Sanadera može propasti.

Naposljetku, četvrti slučaj, za koji policijski čelnik s kojim smo razgovarali drži da se Sanadera moralo saslušati, tiče se, naravno, Hypo banke.

“Smatram kako je naša službena dužnost da pitamo Sanadera što on zna o korupciji u Hypu. Međutim, mi to, tko zna zašto, ne činimo. Katkad imam dojam da je policija sve prepustila USKOK-u. Ali, u ovim slučajevima ni USKOK, ni gospodin Bajić, koliko mi znamo, ne poduzimaju baš ništa. Doista ne razumijem zašto”, završio je naš sugovornik.

Otkako je Ivo Sanader izbačen iz Hrvatske demokratske zajednice, u javnosti se stvara ozračje njegove krivnje za sve moguće korupcijske slučajeve razotkrivene u posljednjih godinu dana.

Nadalje, nesporno je da se ne samo u stranim medijima, nego i u stranim formalnim krugovima Sanaderovo ime sve češće spominje u vezi s golemim međunarodnim skandalom oko Hypo banke.

Nadalje, nesporno je da se veći dio korupcijskih afera, kojima se policija, tužiteljstvo, politika i javnost bave u posljednje vrijeme, dogodio dok je dr. Sanader obavljao dužnost predsjednika Vlade i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice. A Sanader je bio poznat po tome što je želio kontrolirati sve što se uopće moglo kontrolirati.

Naposljetku, u doba kad se popularnost Hrvatske demokratske zajednice i njene Vlade spustila na povijesno nisku razinu, i kad je Vlada žestokim osporavanjem sindikalnog referenduma pokazala da pati od kompleksa Marije Antoanete (na stranu to što je bečka princeza i francuska kraljica povijesno lažno optužena za slavnu rečenicu o kruhu i kolačima; njena sudbina govori o nesposobnosti za suočavanje sa stvarnošću), sasvim je jasno, politički govoreći, da se Jadranka Kosor može vratiti u igru jedino ako dokaže da ozbiljno misli kada se radi o protukorupcijskoj kampanji.

Gospođa Kosor najlakše bi uvjerila javnost da ozbiljno misli ako bi pronašla bilo što dovoljno čvrsto da opravda represivnu akciju protiv Ive Sanadera.

S druge strane, razumljivo je da se politika boji bilo kakve policijske akcije protiv bivšeg premijera koja nije tisuću i jedan posto utemeljena na najtvrđim mogućim dokazima jer bi se takva akcija, u suprotnom, mogla pretvoriti u potpuni debakl.

Gospođa Kosor i njena Vlada sada su, čini se, razapeti između dizanja rejtinga kroz istragu protiv Ive Sanadera i logičnog straha da će takva istraga doživjeti neuspjeh.

Stoga je sasvim moguće da je izostanak bilo kakvih istražnih radnji protiv Ive Sanadera zapravo dio šire strategije, u kojoj eventualni glavni krivac dolazi na red tek kada se osiguraju dovoljno čvrsti dokazi da bi ga se moglo javno prozvati.