Rodila sam mjesec dana prije 40. rođendana. Andrej danas ima dvije godine i on je naše treće dijete. Nije nam se ‘dogodio’, nego je bio planirano i silno željeno dijete. Nisam požalila ni trenutka što sam rodila u toj dobi. Ja sam sretna, bezbrižna, cool mama, bez nepotrebne nervoze, bez strahova i nastojanja da sve bude po PS-u, ‘po knjizi’, što neizbježno prati odgoj prvog djeteta. Andreja odgajamo ležerno, opušteno i ‘usput’ u najpozitivnijem mogućem smislu - priča 42-godišnja Davorka Makarović, jedna od sve većeg broja žena koja se odlučuju na majčinstvo u srednjoj dobi.
Više godina, veći rizici
Prema statističkim podacima, broj žena koje rađaju nakon 40. rođendana tijekom posljednjih se nekoliko godina povećao više od 20 posto. Tijekom 2005. godine rodilo je 788 žena starijih od 40 godina, a 2008. njih 952. Očekuje se da će podaci za 2009. godinu pokazati kako je više od 1000 Hrvatica starijih od 40 godina rodilo. U istom promatranom razdoblju - od 2005. do 2008. - za 12 posto je narastao broj rodilja u dobi između 30. i 34. godine te za još 13 posto onih između 35. i 39. godine.
Istodobno se smanjuje broj mladih rodilja, u dobi od 20. do 24. godine. Upravo je to dob, ističu liječnici, kad je žena najplodnija i najlakše zatrudni, iznese trudnoću i rodi zdravo dijete. Medicinska je činjenica, napominje ginekolog dr. Mario Podobnik, da nakon 25. godine plodnost počinje lagano opadati, a nakon 38. smanjuje se za deset posto svake godine.
- Majčinstvo nakon 40. godine u strogo medicinskom smislu nema nikakvih prednosti. Genetski materijal postaje sve lošiji, teže je ostvariti i iznijeti trudnoću, veća je vjerojatnost spontanih pobačaja. Rapidno raste i vjerojatnost kromosomskih bolesti kod djece, poput sindroma Down. Primjerice, kod 20-godišnje djevojke vjerojatnost je 1:1070 da će dijete imati Down, kod žene od 35 godina ta je vjerojatnost 1:250, kod žene od 40 godina 1:70, a u 45. godini čak 1:20 - ističe dr. Podobnik.
Osjetiti da si spreman
Međutim, sociologija je očito pobijedila medicinu. Unatoč medicinskim rizicima, žene čekaju da budu spremne za majčinstvo: da završe školovanje, pronađu najboljeg partnera, izgrade karijeru te steknu materijalnu i emocionalnu sigurnost.
- U našem je rodilištu lani čak 20 posto svih trudnica imalo između 42 i 45 godina. Tome pridonose napredak medicine i mogućnost medicinski potpomognute oplodnje. Sada vodimo trudnoću ženi u dobi od 48 godina, trenutačno najstarijoj trudnici u Hrvatskoj, koja je bila na IVF-u, pri čemu je korištenja njezina jajna stanica. Sada nosi zdravo dijete - rekao je dr. Podobnik.
Tijekom 2008. godine čak 40 posto svih rodilja u Hrvatskoj bilo je starije od 30 godina. I Davorka Makarović je prvi put rodila nakon 30. godine.
- Prvo dijete, danas 11-godišnjega Dinu, rodila sam s 31 godinom. Tada sam već osam godina bila u vezi sa svojim suprugom, imali smo stan i vjenčali se. Tek smo tada osjećali da je vrijeme i da smo spremni za dijete - priča Davorka Makarović, diplomirana ekonomistica zaposlena u Nava banci.
Svjesna mnogih opasnosti
Ona i suprug, 42-godišnji odvjetnik Boris Makarović, prije djece imali su “svoj lijepi, ležerni život”: izlazili su, putovali, jedrili, skijali, družili se, išli na koncerte i u kazalište.
- Htjeli smo steći određenu materijalnu sigurnost, ali i ‘iživjeti’ se, nauživati. Kad smo odlučili imati dijete, to je bilo to. Ne žalimo što, primjerice, ne možemo u ponoć odlučiti otići na koncert u Opatiju. To smo prošli, probali. Sad smo bili zreli, potpuno posvećeni djetetu, i to nas je beskrajno veselilo - kaže Davorka Makarović.
Drugo dijete, 7,5-godišnjeg Olivera, rodila je tri godine poslije, s 34, a najmlađeg Andreja uoči 40. rođendana.
- Znaju me pitati zašto sam se odlučila na to. Jer, mogla sam sad, s ‘četiri banke’, biti mama već velike djece i ići ‘od fitnessa do wellnessa’. No, mene to jednostavno više ne veseli. I suprug i ja istinski volimo djecu i htjeli smo opet imati malu bebu. Znala sam da je sad zadnji tren, da moram uhvatiti taj vlak i ostala sam trudna - objašnjava Davorka.
Bila je potpuno svjesna svih rizika koje nosi trudnoća u toj dobi, ali ističe da je uvijek bila optimist.
- Znala sam da postoje mnoge opasnosti. I liječnici su me na to upozorili. No, ja sam jednostavno pozitivac. Ipak, otišla sam na amniocintezu. Obavila sam to u Postojni, pa su rezultati bili relativno brzo gotovi. Kad su mi javili da nosim zdravo muško dijete, procvala sam od sreće - priča Davorka.
Nema ‘treperenja u grču’
Sve tri trudnoće bile su “školske” i radila je do redovnog odlaska na porodiljni. I porodi su prošli u redu. No, samo roditeljstvo, kaže, potpuno je drukčije u ovoj dobi - lakše, ležernije, s više veselja, a manje brige.
- Kad smo s Andrejem s godinu dana bili na sistematskom pregledu, pedijatrica je ispitivala redovne djetetove mogućnosti i postavljala mi pitanja hoda li, priča li i slično. Na gotovo sva pitanja moj je odgovor bio negativan. Da se to dogodilo s Dinom, istrčala bih van uplakana i otišla k svim mogućim specijalistima. S Andrejem sam znala da je zdravo i veselo dijete koje ima svoj ritam. Cijela mi je situacija bila simpatična - objašnjava Davorka. Isto je s bolestima, dohranom, padovima, svim situacijama u kojima s prvim djetetom “treperiš u grču”.
Dečki su si jako važni
Ne smatra se starim roditeljem, niti rabi taj izraz.
- Ne znam što to znači. S malim djetetom jednostavno ne smiješ biti star, nemaš taj luksuz: ja moram trčati po parku, penjati se po toboganu, rolati, voziti bicikl, biti u formi. I to još puno godina - ističe.
Andrejevo rođenje osobito su dobro prihvatili njezini stariji sinovi.
- Mlađi Oliver od početka je bio presretan jer će konačno netko biti mlađi od njega, a Dino je sad stvarno postao ‘veliki brat’. Prekrasno je gledati kako se brinu o njemu, kako ga uče raznim stvarima, kako se natječu tko će biti bolji brat. Sada su si jako važni. A Andrej, naravno, u svemu tome najviše uživa. Apsolutni je miljenik - zaključuje mama Davorka.
Da sam rodila mlađa, ne bih bila ovako posvećena djeci
- Da sam znala kako je roditeljstvo prekrasno, imala bih i ranije djecu. To je jedini razlog zbog kojeg ponekad pomislim da sam mogla ranije roditi. No, s druge strane, da sam rodila mlađa, kad sam bila uglavnom okrenuta sebi, kad sam se još željela dokazati na poslu, izlaziti s prijateljima, provoditi se s mužem, sigurna sam da ne bih bila ovako mirna, posvećena djeci. Vjerojatno ne bih ni znala što sve propuštam u odnosu s njima - kaže Ivana Buljan, 40-godišnja mama 6-godišnjeg Tadeja i petomjesečne Sofije.
Ivana, arhitektica zaposlena u Institutu za povijest umjetnosti, sa svojim suprugom Ivicom, 44-godišnjim novinarom i publicistom, u vezi je već 13 godina, od čega 11 u braku. Ipak, prvo su dijete dobili tek prije šest godina, kad je Ivana napunila 34 godine.
- Nismo htjeli ranije. Htjeli smo malo uživati, biti jedno s drugim. Bilo nam je lijepo. A onda smo shvatili da smo spremni za još jednog člana obitelji. Bili smo stvarno spremni i silno smo ga željeli. Imali smo dobre poslove, oboje smo se dokazali i pokazali, imali smo materijalnu sigurnost. I onda je došao Tadej i beskrajno nas usrećio - priča mama Ivana.
Kaže kako su oduvijek znali da žele imati dvoje djece. Vjerojatno bi, kaže, i ranije zatrudnila, ali je Tadej imao manje zdravstvene probleme te su željeli to “riješiti” prije dolaska prinove.
- Tadej je imao jednu urođenu anomaliju, zbog koje je trebao dvije operacije. Htjeli smo mu biti potpuno posvećeni u to vrijeme, jer s novom bebicom dolaze i nove obaveze. Tadej je operiran prije godinu i pol i sve je prošlo u najboljem redu. Ubrzo nakon toga ostala sam ponovno trudna - objašnjava Ivana.
Trudnoća joj je bila, kaže, potpuno uredna, a radila je do 30 dana prije poroda. No, ipak je, kaže, sa Sofijom bila zabrinutija nego s Tadejom.
- Ipak sam znala da nije isto. Kad sam nosila Tadeja, nije mi bilo ni na kraj pameti ići na amniocintezu ili neki drugi pregled. Sa Sofijom sam išla. Čekala sam rezultate pet tjedana i to je bilo strašno. Drama. Kad je stigao nalaz i kad sam vidjela da je dijete zdravo, nije mi bilo kraja - kaže Ivana.
Sa Sofijom je, kaže, puno, puno mirnija mama, mnogo manje brine, zna što je čeka u većini situacija.
- U fizičkom je smislu malo teže, ali psihički sam iskreno mirna, sigurna i sretna. Suprug se zeza da bi bilo dobro da može malo više potrčati, ali što je tu je. Volimo djecu i iskreno, da nam je materijalna situacija malo bolja, imali bismo još jedno. Moja me dob ne bi u tome spriječila - kaže Ivana.
Psihijatrica dr. Vesna Vidović: Nije važna dob žene, već njeno iskustvo s majkom
Manje je važno hoće li žena postati majka u 20-toj ili u 40-toj, najvažnije je da dijete bude željeno, naglašava psihijatrica dr. Vesna Vidović, pročelnica Polikliničkog odjela za dječju i adolescentsku psihijatriju i psihoterapiju KBC-a Zagreb.
- Rijetke su žene dočekati 40-tu da prvi put postanu majke. One koje prvo dijete rode u toj dobi obično to ne čine zbog “nespremnosti”, već iz nekog drugog razloga - borbe s neplodnošću ili nepronalaska partnera - objašnjava dr. Vidović. Majke koje prvi put rađaju u toj dobi, osobito ako su se za to dijete godinama borile i neoubičajeno mnogo fizički i emotivno “investirale” u majčinstvo mogu stoga, kaže psihijatrica, biti zaštitničke prema djetetu, imati velika očekivanja i strepnje.
- No, naravno, nema pravila i svaka je majka priča za sebe. Na materinstvo, bez obzira na dob, ključno utječe faktor majčinog iskustva iz vlastitog djetinjstva i njezin odnos s majkom - objašnjava.
Ako u toj zrelijoj dobi žena rađa treće ili četvrto željeno dijete, to može biti jako pozitivno iskustvo.
- To su iskusne žene, sigurne u sebe, ležerne i opuštene, one su mirne, realizirane i takva djeca često rastu vrlo slobodno, neopterećena prevelikim očekivanjima i roditeljskim strahovima - kaže dr. Vidović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....