ANTE TOMIĆ Poduzetnik Donald Trump protiv indijanskog poglavice Milanovicha

Donald Trump bi vratio bezbrojne ilegalne useljenike natrag preko široke blatnjave Rio Bravo del Norte, tvrdeći kako su meksički dotepenci “kriminalci i oni koji imaju kriminalnu prošlost, poput članova bandi, dilera droge”. Naum uskoro najmoćnijeg čovjeka na svijetu užasan je po više osnova, on je nasilan, rasistički, polazi od lažnih pretpostavki i suprotan temeljnim ljudskim vrijednostima poput jednakosti i prava i slobode svakoga od nas da živi gdje hoće.

Zašto zaista taj odvratni Trump misli da mu Amerika pripada više nego nekome Meksikancu i zašto bi, uostalom, itko i igdje, u bilo kojoj točki planeta, mislio kako drugome i drugačijem može zabraniti da se naseli i zasnuje obitelj u njegovu susjedstvu? Mnogi misle kako imaju tu povlasticu i revoltirano ustaju protiv tuđinaca, crnih, bijelih ili žutih, Meksikanaca, Sirijaca, Turaka, Albanaca, Srba ili Hercegovaca. Svaki narod ima takvu nekakvu usplahirenu priču o doseljenicima, primitivcima koji “uništavaju naš način života” i koji su u neobičnim pornografskim fantazijama, koje bi psihoanaliza svakako morala istražiti, u pravilu spolno moćniji od starosjedilaca i goropadno salijeću njihove žene i kćeri, a one im se, besramnice, spremno podaju.

Prije nego išta kažete o ovome, morali biste znati jednu stvar. Mi smo svi doseljenici, dotepenci. Došli smo iz Afrike. Do jednoga, i crni i bijeli i žuti, i Meksikanci i Sirijci i Hercegovci, i Arapi i Židovi, i Rusi i Amerikanci, i kauboji i Indijanci, i Švabe i partizani, cijela je naša vrsta krenula u osvajanje Zemlje iz prašnjavih savana današnje Tanzanije i Konga s kamenom sjekirom za pojasom. Zamislite samo, više od milijun godina prvi ljudi ništa drugo nisu imali osim grubo isklesane oštrice. Sjetite se toga kad vam idući put dijete poželi iPhone sedmicu jer da su svi u njegovu razredu prezreli iPhone šest.

Prateći divljač i tragajući za ukusnim, hranjivim bobicama naši su se preci razmilili Europom i Bliskim istokom, Indijskim potkontinentom i Kinom, Australijom i Oceanijom, a najodvažniji i najznatiželjniji od tih gologuzih dotepenaca su prije deset tisuća godina, koncem zadnjeg ledenog doba, čak isprtili snijeg između Sibira i Aljaske. Kad se temperatura uskoro podigla i na tome mjestu se rastvorilo more, tjesnac koji će mnogo kasnije nazvati Beringovim, oni su ostali s druge strane. Razvijali su svoje civilizacije odsječeni od ostatka čovječanstva, ali po duši govoreći, te Inke i Maje i Azteci baš i nisu osobito napredovali. Kada smo se ponovno sastali s njima, kad je Kristofor Kolumbo sa svoje tri galije pristao na žalu Bahama, američki urođenici i dalje su živjeli u kamenom dobu. Životinje su sa slabim uspjehom ubijali granitnim šiljcima upravo kao i naši afrički praroditelji, a i ideja vlasništva, posjedovanja pokretnih ili nepokretnih dobara, bila im je nepoznata.

Takav jedan glup i bespomoćan narod, koji nikad nije čuo za metal, barut i zemljišne knjige, Europljani su po starom kršćanskom običaju brzo posjekli čeličnim oštricama i izbušili olovnim zrnima, da bi zaposjeli i bodljikavom žicom ogradili njihova beskrajna lovišta. I to otimanje s promjenjivim intenzitetom traje do današnjih vremena, više od pet vjekova kasnije.

Govorimo li o Donaldu Trumpu, šaljiva je slučajnost da se on jednom sporio i s Indijancima. Grabežljiv kakav jest, htio je upasti u njihov biznis, uzeti im udio u kockarnicama za koje oni imaju posebna dopuštenja američke vlade, a kada mu to nije uspjelo, budući stanovnik Bijele kuće stao ih je na pasja kola vrijeđati. Pitanje za milijun dolara, pogodite što je Donald Trump kazao o Indijancima? Trump je kazao da su Indijanci “kriminalci i oni koji imaju kriminalnu prošlost, poput članova bandi, dilera droge.” Jednakim rasističkim uvredama i klevetama kojima danas časti Meksikance, Trump je prije dvadeset godina širokogrudno čašćavao američke urođenike, tek što ga prije dvadeset godina, valjda zato što je svijet generalno bio pametniji, nisu shvaćali ozbiljno.

Bilo je to doba oprezne političke korektnosti, oko manjinskih pitanja hodalo se kao po jajima i novine su se živo iščuđavale da jedan drznik lupeta kako su Indijanci pijanci, narkomani, lijenčine i lopovi koji žive od socijalne pomoći i kako dio njih njemu “baš i ne nalikuju na Indijance”. Ruku na srce, u ovome zadnjem Donald Trump i nije bio sasvim u krivu. Jedan od viđenijih indijanskih vođa, muškarac koji je možda bio najzaslužniji da su oni obranili svoje koncesije na kockarnice i koji je, uopće, u svojem gotovo tridesetogodišnjem upravljanju silno unaprijedio život zajednice, bio veliki poglavica Richard Milanovich, rođen u kratkotrajnom, no strastvenom braku ćaleta Srbina i keve indijanske princeze iz plemena Cahuilla, naroda Shoshona, koji sve tamo od kraja posljednjeg ledenog doba, unatrag deset tisuća godina, naseljavaju Kaliforniju.

Pogledajte dakle taj šaljivi prizor, milijarder njemačko-škotskih korijena, kojemu su oba djeda i obje bake koliko jučer preplovili Atlantik, a koji je i sam ženio nesretnice bez useljeničkih papira, s jednim se indijanskim polusrbinom prepire koji je od njih zaslužniji Amerikanac i ima više prava živjeti u Americi. Jedino pametno što se iz ovoga dade zaključiti jest kako smo mi ljudi jedna skitalačka, hrabra i radoznala vrsta koja je naselila sve točke ovoga planeta. Kao sasvim posebni među svim drugim vrstama, mi smo autohtoni baš svugdje. Ako to želite, svaki dio svijeta može biti vaša domovina, a ako vas tkogod nazove dotepencem, imate svako pravo spomenuti se genitalija njegove gospođe majke.