AL-SISI ZA PRVI MEĐUNARODNI POSJET ODABRAO RIM Početak rehabilitacije egipatskog režima

Očigledna rehabilitacija egipatskog režima Abd el-Fattaha al-Sisija počela je u ponedjeljak u Rimu, kamo je novi egipatski “reis”, još jedan koji je iz uniforme uskočio u predsjedničko novo ruho, došao u svoj prvi međunarodni posjet.

Poglavar gotovo 90-milijunske države - ključne za stabilnost na centralnoj točki arapskog svijeta u kojoj je Egipat najmnogoljudniji, na spoju Afrike i Azije, na granici s Izraelom... - odabrao je Rim zbog dvaju formalnih i jednoga suštinskog razloga.

Formalni je razlog što je Italija, do kraja godine, predsjedavajuća u Europskoj uniji. Formalni je razlog što je u Rimu i Vatikan s Papom, a Egiptu - gdje su već dugo u sukobu ekstremisti iz muslimanske većine i koptska kršćanska manjina - treba uravnotežen odnos sa kršćanskim svijetom, pa je tako orijentiran i Al Azhar, duhovno središte sunitskog islama, čijega velikog imama postavlja, pazi sada, egipatski predsjednik.

Suštinski je razlog što Italija, od svih članica Evropske unije, ima najrazvijenije trgovinske odnose s Egiptom, pa kairski “reis” s pravom računa da će biti najdobrohotnije dočekan i primljen ondje gdje je domaćinu to najunosnije.

Renzi je još u lipnju bio prvi zapadni vođa koji je otputovao u Kairo pružiti ruku al-Sisiju. Italija u Egiptu ima 902 investicijska projekta i računa ugrabiti dobar zalogaj od planiranoga udvostručenja Sueskog kanala.

Istočni grijeh al-Sisijeva predsjedništva - podatak da je na vlast ipak došao vojnim udarom i da je spremio u zatvor svog prethodnika, demokratski izabranoga Mohammeda Morsija, prvog i jedinog civila na čelu Egipta otkako je protjeran posljednji kralj iz albanske dinastije - gurnut je u drugi plan.

Pošto su sve odluke i akcije Zapada na tom području svijeta urodile katastrofalnim rezultatima - i dvije intervencije u Iraku i odluka da se ne intervenira u Siriji - te otkako u blizini Egipta mahnita “Islamska Država” s deklariranom nakanom da svoj crni barjak istakne na vrh obeliska na Trgu Svetog Petra u Vatikanu, Zapadu treba kakav-takav garant stabilnosti i suradnje na egipatskoj neuralgičnoj točki.

Ubi maior, minor cessat - pa je tako i mantra demokracije kao panaceje svih političkih zala u Egiptu ustuknula pred mantrom “stabilnosti”, u ime koje je Zapad.

Morsi se pokazao ne samo nesposobnim, nego je u duboko podijeljenoj zemlji izbjegao biti predsjednik sviju, težeći da bude predstavnik samo svoje Muslimanske braće i okupator svih inih - pa je na izborima general al-Sisi dobio nezanemarivu podršku.

Njegov je režim činjenica. Može ga se ili rušiti (riskirajući kaos u suviše brojnome misirskom kotlu), ili s njime surađivati i tako ga uvjetovati. Uz opravdavanje da je on “brana protiv terorista” - iako je uveo ponešto terora doma, nad studentima, nevladinim organizacijama itd.