Dečki ne plaču, ako ih zanimaju krpice i balet onda su pederi a to je fuuuuj. Za tebe nije ta majica, narančasta je za seku, ti nosi tamnoplavu, baš me briga što ti je dosadna. Budi jak, budi muško - i skončaj u alkoholu.
Sve to kako su vas odgajali, vas kao i vašeg oca, sve je krivo, objasnili su američki psiholozi. I jako štetno, najprije po muškarce, a onda po njihove bližnje. Ako ćete se ponašati kao “pravo muško”, velika je vjerojatnost da ćete završiti s gadnim psihičkim problemima, osamljeni i duboko u alkoholu ili nekoj drogi. Pravi muškarac će prije umrijeti nego priznati da ima problem: bježe od doktora a kamoli neće od psihijatara i psihologa. Zato je logično da žive kraće od žena, češće imaju kardiovaskularne bolesti, četiri puta češće se ubijaju. Ne smiju tražiti ni prihvatiti pomoć, jer je to znak slabosti.
Stvar nije nova, #MeToo pokret samo je još jednom pod povećalo stavio činjenicu da je tradicionalno shvaćanje muškosti izvor gadnih problema i ženama i muškarcima. I da bi ga trebalo tretirati poput poplave, kuge ili svinjske gripe, jer je šteta koju ostavlja ogromna, za pojedinca i ukupno za društvo.
Nije problem u muškarcima, nego u društvenim vrijednostima koja im nameće određeni tip ponašanja. Ili si muško ili umri. Za to se koristi izraz “toksična muškost”, pri čemu je muškarac Rambo, a žena niže vrijedno biće. Ne šteti to samo ženama, upozoravaju američki psiholozi.
Utjecajna Američka udruga psihologa (APA) objavila je smjernice za rad s muškarcima i dječacima. Nisu namijenjene širokoj javnosti, nego psiholozima i drugim stručnjacima, ali se informacija brzo proširila. “Napisane su na osnovi više od 40 godina istraživanja koja su pokazala da je tradicionalna muškost psihološki škodljiva i da odgoj dječaka da potiskuju svoje emocije izaziva štetu”, objavila je APA na Twitteru.
Kad dijete padne, normalno je da plače jer ga boli, ili je povrijeđeno ili prestrašeno. Dečki koji su naučeni da budu “pravi muškarci” češće od drugih imaju problema s mentalnim odnosno psihičkim zdravljem. Ako ste si zabranili strah, ne znači da on ne postoji, ako ne smijete pokazati slabost, izgubljenost, bol, tugu, jer vam je netko to duboko utuvio dok ste još bili sasvim mali, slabi i preplašeni, to ne znači da ste se toga riješili, jer te emocije nisu nestale, nego su potonule duboko u vašu nutrinu i tamo plutaju poput mina koje će eksplodirati kad naletite na prvi veći životni problem.
Glavni cilj novih smjernica američke strukovne udruge psihologa pomoć je muškarcima i dječacima da vode sretan i zdrav život, rekao je za New York Times Fredric Rabinowitz, profesor psihologije na Sveučilištu Redlands. Nije stvar u tome da se muškarcima zabrani da budu jaki i uspješni, nego da ih se nauči da prihvate i iskazuju svoje emocije. Umjesto da patnju i depresiju prikrivaju alkoholom.
Ako ne smiješ biti prestrašen i izgubljen, za tebe je i ljubav nepoznat i opasan teren. Kad si odvojen od vlastitih emocija, ne možeš biti doista blizak bilo s kim.
Mimo seksa i odnosa dominacije i potčinjenosti, pravo muško ne zna što bi radilo sa suprugom. Da, pojest će ručak koji je skuhala i obući košulju koju je ispeglala, a onda? Pravi muškarac se posvećuje poslu, ili društvu za šankom, žena se bavi kućom i djecom… dok ona jednog dana ne složi računicu i shvati da tako može i sama: muža ionako nema.
Američki psiholozi svjesni su da na svijetu ne postoji samo jedna slika “pravog muškarca”. No nešto je zajedničko idealu muškosti u Bronxu i Splitu, u getu Marseillea ili u Španskom, gdje je “muško” ono što se gadi svega “ženskastoga”, ono što preferira rizik, avanturu, natjecanje, snagu i nasilje a osuđuje svako iskazivanje slabosti. I to je dominantna norma i danas.
Dragi muškarci, nema vam pomoći. Ali svoje sinove još stignete spasiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....