VIDEO: FILM NAŠIH SUSJEDA KOJI NIKAKO NE SMIJETE PROPUSTITI Kroz dramu jedne majke dotiče se teme o kojoj se u Srbiji raspreda već desetljećima

Sudeći po nizu međunarodnih festivalskih priznanja, “Šavovi” Miroslava Terzića najuspješniji su ovogodišnji film u regiji, najprije je bio iznimno zapažen na Berlinaleu, zatim na beogradskom FEST-u, pa u Beijingu, vidjeli smo ga u Puli u programu manjinskih koprodukcija, zatim u Motovunu, a uskoro će se ga se moći pogledati i na prvom Rab Film Festivalu.

Takav odjek ne čudi jer film ima iznimno zanimljivu priču zasnovanu na istinitim događajima: glavna junakinja je sredovječna krojačica uvjerena da joj dijete nije umrlo po rođenju, kako joj svi tvrde, od liječnika do policije, nego da je živo i dano nekome drugom na usvajanje.

Punih 18 godina ona traži “ukradenu bebu”, zbog toga donekle zapostavlja stariju kćer pa i supruga, provodi sate i sate tražeći dokumente kojima bi je uvjerili da je dijete uistinu umrlo, no usprkos tome što se svima popela na živce, nitko joj ne može ponuditi zadovoljavajući odgovor.

Izravna inspiracija je slučaj Beograđanke Drinke Radonjić, činjenice su ponešto promijenjene, ali ako vas zanima njezina verzija događaja, na YouTubeu postoji 55-minutna reportaža “TV Potraga Specijal 4: Afera Nestale bebe”, u kojoj ona s još jednom ženom slične sudbine izlaže što joj se dogodilo.

Film je zapravo dotaknuo temu o kojoj se u Srbiji raspreda već desetljećima, s puno nevjerojatnih podataka ali i provjerenih dokumenata. Naime, riječ je o slučaju "ukradenih beba" kojih je navodno bilo po cijeloj Srbiji. Brojke o otetim bebama jako variraju, neki spominju da 7 tisuća roditelja traži svoju djecu, no Terzić se drži pouzdanijeg popisa kojim barata udruga građana, već godinama angažirana na tom problemu.

Na odjavnoj špici “Šavova” stoji da oko 500 takvih slučajeva čeka pravedan ishod, a nijedan od njih nije riješen do kraja snimanja filma.

U novom broju Magazina pročitajte i kolumne naših autora:

Nino Đula: Okršaj knjigovođa

Gojko Drljača: Ministar Zdravko Marić ipak je mogao ponuditi nešto više

Jurica Pavičić: Neodgovorno izgovaranje riječi

Miljenko Jergović: Pjesma koja je putovala od Grčke preko Makedonije do Džimija Stanića

Ante Tomić: Što uvijek zaboravljamo kad govorimo o veličanstvenoj Oluji

U Magazinu još pročitajte:

Ina, 10 godina pod MOL-ovom vlašću: Je li Ina danas bolja kompanija nego što je bila 2009.?

Ima li ribarstvo u Jadranu budućnost?

Tomo Medved: Novi zakon nije doveo do ekspanzije broja hrvatskih branitelja

Savka Dabčević Kučar: Prvi je put bila zaboravljena nakon pada '71, a drugi put nakon smrti

Kraj radničke klase