1. Gospodine Vučetiću, vaša najava kandidature za predsjednika RH mnoge je iznenadila. Kako vam je sinula ideja da objavite kandidaturu?
- Smatrao sam i smatram da je nužno osvijestiti značaj institucija i načina obnašanja političkih dužnosti na svakidašnji život građana. Institucije i dužnosti nisu u funkciji samorealizacije dužnosnika, nego su u funkciji dobra svih građana. Neophodno je, stoga, da uz sadašnju predsjednicu RH postoji predsjednik u sjeni. Tada izbjegavamo da predsjednik bude sjena, a država svijet sjena.
2. Pravovremeno ste poentirali na izgovore predsjednice da je zasad “uvjetna kandidatkinja”, a dojam je da je sada na neki način “uvjetna predsjednica” jer se ne očituje o važnim društvenim pitanjima. Na što je u posljednje vrijeme propustila izreći svoje stavove?
- Predsjednica predstavlja sve građane, njezina je dužnost imati stav o svim društvenim pitanjima. Ne znam koji je stav predsjednice o migracijama, referendumu, zdravstvu, obrazovanju... Znam sve ono što je relevantno za individualni, građanski život, ali to nije znanje koje želim imati o predsjednici, baš zato poštujem, cijenim i branim pravo građana na individualne slobode. Građanka ima individualni život, građanka misli i osmišljava vlastiti život. Predsjednica nema individualni život, ona živi život svih građana.
3. Ne može se reći da nema stava oko konferencije u Marrakechu jer ga je dvaput mijenjala. Što takav stav govori o njenoj vanjskoj politici?
- Kada je riječ o konferenciji u Marrakechu, očito je da nam vanjska politika, sudeći prema učestalim promjenama o istoj stvari, ima neke izvanlogičnu strukturu, nije u kontinuitetu, pa samim time, niti je politika niti je logična, a možda je samo vanjska po tome što je izvan politike i logike.
4. Kako vi vidite rješenja za izbjegličku krizu koja se tamo predlažu?
- Migracije nisu novost, treba ih urediti i staviti u funkciju društvenog i povijesnog progresa. Uostalom, zar naša zapadna civilizacija, koja je bitno određena kršćanstvom, nije nastala temeljem migracija nekadašnjeg “migranta” Isusa Krista? Zar zapadna civilizacija nije, kolonizacijama, iskorištavanjem rudnih bogatstava i političkim igrarijama s ekonomskim posljedicama, utjecala na ono što se sada u tim zemljama događa? Shvaćamo li što znači odgovornost? Svi smo odgovorni za ono što se u svijetu događa, strahovi i histerije nisu rješenja, oni su osnova svih manipulacija. Prihvatimo da su migracije stvarnost, a da se rješenje pronalazi i traži u Marrakechu.
5. Za svoju uvjetnu kandidaturu ste rekli da je možete prepustiti “boljem kandidatu”, ali i Dalija Orešković i Bojan Glavašević su rekli da ste dovoljno dobar kandidat. Je li vas to iznenadilo i natjeralo na promišljanje?
- Gotovo sve me motivira na promišljanje, svijet ima smisla kao misaona igra. Misao bez igre nije kreativna, nije u stanju ništa pokrenuti niti promijeniti. Nekolicina, možda i mnogi, rekli su da sam dobar kandidat. Upravo me nazvao kolega Tomislav Žagar i on je to izrekao. I njegova riječ me potiče na promišljanje, prvenstveno o vlastitoj odgovornosti u koju ulazi o odgovornost prema društvu i javnosti.
6. Kad se sjetim nekih kandidata iz predsjedničkih kampanja, vi ste za njih supersonični avion. Recimo, “uvjetno”, da se kandidirate, koji bi bili glavni naglasci vaše kampanje?
- Bezuvjetno pročitajte Ustav Republike Hrvatske, svaki program izvan toga samo je opsjena koja bi me razotkrivala kao nesposobnu političku kreaturu.
7. Koja bi bila ciljana grupa glasača, kojeg političkog svjetonazora?
- Najkraće, obraćam se svim hrvatskim građanima, veseli me različitost, ona otklanja dosadu. Ne krijem svoj svjetonazor niti političke preferencije, ali, kao predsjednik u sjeni, postajem predsjednik koji sintetizira sve nenasilne i uključive različitosti.
8. Ne bi bio loš slogan: “Ja vam sigurno neću prodavati Markove konake”. Kojeg državnika i predsjednika vidite kao svoj uzor i zašto?
- Uzori su mi uvijek idealnog bitka, ne mogu ih obujmiti konkretnim imenom i prezimenom, tada bih bio koloniziran od strane neke “povijesne veličine”, a samim time nesposoban misliti i djelovati iz vlastitih snaga jer bih se pozivao na paradoksalnost već viđenog. Kada se radi o idealnom bitku, pred mojim očima formira se lik čovjeka koji se identificira s Ustavom Republike Hrvatske. Dakle, nešto i netko do sada neviđeno.
9. Kako ste doživjeli saborski sukob između “šibenskog Orbana” Zekanovića i “neretvanskog biskupa” Grmoje?
- Sukobi takve razine sukobi su koji negiraju dinamizam zakonodavnog tijela i uprizoruju zbivanja na razini plemenske svijesti. Plemenska svijest traži vođe, mnogi umisle da su vođe i pronađu kratkotrajni eliksir hrabrosti, koji djeluje taman toliko da uspiju uzrujano sjesti jedan pored drugoga. To, uostalom, nije niti bio sukob, nego jedna didaskalija u dramskom scenariju plemenske svijesti.
10. Čujem da vi i Bojan Glavašević lutate hodnicima jer ne možete naći trećeg za saborski klub. Kada bi mogli raspisati natječaj za trećeg, što bi u njemu pisalo, što biste mu ponudili?
- Oporbeni nezavisni klub zastupnika traži trećeg, jer nezavisni zastupnici pronalaze svoje treće ‘ja’ u stranačkim klubovima pozicije. Dakle, nije paradoks, nego zakonitost takvih trećih. Klubu su potrebni isključivo nezavisni oporbeni zastupnici od kojih se očekuje da sačuvaju oporbenost i nezavisnost. To je ujedno uvjet, ponuda i nagrada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....