SVIJET STRAHUJE DA ĆE NEKE ŽIVOTINJSK EVRSTE OPET DOVESTI NA RUB IZUMIRANJA Zašto je Japan nakon 32 godine opet krenuo u komercijalni kitolov?

Japan je ovaj tjedan uzburkao mirno more najavom da se povlače iz Međunarodne komisije za kitolov (IWC) i ponovno kreću u komercijalni kitolov nakon 32 godine. Japanska je vlada odlučila da će s lovom krenuti u srpnju sljedeće godine te da će se ograničiti samo na japansko teritorijalno more i gospodarski pojas.

Odmah nakon objave brojne su zemlje i međunarodne organizacije osudile taj potez. Australija je rekla da je “jako razočarana” tom odlukom i poziva Japan da se vrati u Komisiju, prenosi BBC. Novozelandski ministar vanjskih poslova Winston Peters izjavio je da je kitolov “zastarjela i nepotrebna praksa” te izrazio nadu da će Tokio “preispitati svoje stajalište i obustaviti sav kitolov”.

Izvršni direktor Greenpeacea Japan, Sam Annesley, rekao je kako je “očito da je japanska vlada htjela potajice progurati ovu objavu na kraju godine, izvan fokusa međunarodnih medija, ali svijet vidi što se stvarno događa”.

Neki od njih strahuju da će Japan ponovno agresivno krenuti u izlov, jer više nisu pod međunarodnim nadzorom, te tako neke životinjske vrste ponovno dovesti na sam rub izumiranja. Ono u čemu se gotovo svi slažu jest da je ova odluka bila očekivana.

Naime, Japan se IWC-ju pridružio još 1951. godine, a moratorij na komercijalni kitolov stupio je na snagu 1986. nakon što je nekim vrstama prijetilo izumiranje. Japan je negodovao zbog te odluke, ali su pronašli rupu u zakonu i nastavili s lovom pod krinkom “znanstvenih istraživanja”. To im je omogućilo da godišnje love oko 450 kitova, a njihovo su meso nakon “proučavanja u svrhu znanosti” prodavali ili dijelili besplatno bolnicama i školama kako bi ga promovirali.

Samo prošle godine ubili su 122 trudna minke kita zbog “terenskih istraživanja”. U posljednjih 30-ak godina Japan je ubio više od 20 tisuća kitova, a do 1960-ih toliko bi ih ubijao tijekom samo jedne godine. Iako je zabrana komercijalnog kitolova bila donesena kao privremena mjera, ona je s godinama postala kvazitrajna.

Japan je postajao sve frustriraniji zbog toga, tvrdeći da je kitovo meso dio njihove tradicije, a kako neke vrste, poput minke kitova, više nisu ugrožene. Jednim dijelom je istina da je kitovo meso dio tradicije, ali to je već zaboravljena tradicija. Nakon Drugoga svjetskog rata kitolov je bio glavni izvor mesa u Japanu i godišnje su jeli i do 200 tisuća tona kitova.

Danas je ta brojka puno manja, oko pet tisuća tona na godinu, odnosno samo 0,1 posto mesa otpada na kitovo, a prosječni Japanac ne pojede ni 35 grama godišnje. S druge strane, ako pogledamo brojke, brojne vrste još su ugrožene. Među njima su plavetni kitovi, kitovi perajari i Rudolfijevi kitovi koji su u posljednjih 50 godina pali s oko 200 tisuća na samo tri tisuće.

Posljednji je put Japan izvršio pritisak na IWC u rujnu ove godine na godišnjoj konferenciji IWC-ja u Brazilu kad su opet zatražili ukidanje zabrane komercijalnog lova i određivanje kvota. Prijedlog nije prošao, a japanski doministar za ribolov Masaaki Tanial tada je izjavio da moraju razmotriti sve opcije.

Iako je izašao iz IWC-ja, Japan će i dalje odgovarati UN-ovoj Konvenciji o pravu mora koja ga obvezuje da surađuje s međunarodnom organizacijom koja brine o očuvanju kitova. Ne navodi se koja je to organizacija pa Japan ima dvije opcije. Može osnovati vlastitu organizaciju ili se pridružiti, primjerice, Sjevernoatlantskoj komisiji za morske sisavce (Nammco), što je ustvari organizacija koja okuplja zemlje koje podržavaju kitolov, poput Norveške, Islanda i Grenlanda.

Postavlja se pitanje zašto japanska vlada i dalje tvrdo želi nastaviti s lovom, iako nemaju podršku svojih građana, a ni ostatka svijeta. Oni tvrde kako su pod pritiskom japanskih ribara koji traže povratak komercijalnom lovu, ali zanimljivu teoriju dao je BBC-jev novinar Rupert Wingfield-Hayes koji kaže da se kitolov nastavlja zbog političkih razloga, odnosno velike državne japanske birokracije koja upravlja kitolovom.