NJEMAČKA NA PREKRETNICI: POLITIČKO NASLJEĐE ANGELE MERKEL U OPASNOSTI Prvi put od Drugog svjetskog rata razbijen je ključni 'sanitarni kordon'

"Ponovilo se!’, bio je najučestaliji poster kojim su Nijemci proteklih dana okupirali ulice, lokalne općine, gradske institucije i ostale jedinice Bundeslanda. ‘Kako čestitati premijeru Bundeslanda za kojega su glasali fašisti iz AfD-a?’, razlijepio je na naslovnice njemački tisak. Taj upitnik možda najpreciznije sumira etičku dilemu koja prijeti prsnuti i razvaliti njemački politički centrizam - nasljeđe koje je Angela Merkel nakon 15 godina kancelarske rabote nastojala ostaviti generacijama. To nije pretjerivanje. Prošlog je tjedna u Njemačkoj prvi put nakon Drugog svjetskog rata razbijen tzv. ‘sanitarni kordon’, nepisano pravilo kojim je 75 godina vladao jedan jedini princip – spriječiti radikalnu desnicu da ikada ponovno dođe na vlast.

Odnosno, u politički praktičnijem obliku – spriječiti političkog kandidata radikalne desnice da ikada u Njemačkoj obnaša vlast na nacionalnom ili regionalnom položaju. Ovo potonje dogodilo se prije 7 dana. Šavovi ‘sanitarnog kordona’ prvo su popucali na regionalnim izborima u Tiringiji, doslovnom geografskom plućnom krilu Njemačke koje već 3 mjeseca u bezvlašću diše na škrge. Izbori u toj državi, provedeni u listopadu, donijeli su ove rezultate; reformirani komunisti koji su i dalje de facto isto to - Die Linke zadužili su najveći broj glasova – 31%, ultradesni AfD osvojio je 23,4%, a Merkeličini demokršćani 21,7%. Fragmentacija glasova je, dakle, bila takva da nijedna politička partija mjesecima nije uspjevala postići dogovor o kakvoj-takvoj koaliciji i formirati vlast. Sve do prošlog tjedna.

AFP

Thomas Kemmerich

Sanitarni kordon

Politička klasa mjesecima je, uključujući i članove liberalne stranke i tehnokrata poput FDP-a, (njihove inačice našeg HNS-a) javno tražila pristanak na reviziju ‘sanitarnog kordona’, dakle razgovor s radikalima - što je u njemačkoj političkoj kulturi skandalozno samo po sebi. Objašnjenje je bilo da se ‘ne može ignorirati volja četvrtine biračkog tijela koja je glasala za AfD’. Vjerojatno nijedan Nijemac nije mogao zamisliti ni u snu da će se pucanje fundamentalnog njemačkog političkog kamena čuti tako tiho – jer ono što se nije dogodilo uz marševe, topove i bubanj prevratnika dogodilo se tihom političkom trgovinom u grijanim zastupničkim sobicama turinškog Landtaga.

Ovako se odvilo: iako je bila prva snaga na regionalnim izborima, partija Die Linke predvođena Bodeom Ramelowom (koji je posljednjih 6 godina obnašao dužnost tamošnjeg premijera) nije dobila potporu od nužnih 46 zastupnika, što je granica apsolutne većine u parlamentu od 90 mjesta. Liberali (FDP) i Merkeličini konzervativci (CDU) u posljednji su čas odlučili da prvi put od poslijeratne Njemačke, sklope pakt sa ekstremnom desnicom – kalkulirajući da je zajednički kandidat – Thomas Kemmerich, inače liberal – bolje rješenje od novih 6 godina Ramelowog mandata. U prvom glasanju, u kojem je bila potrebna apsolutna većina Ramelow je dobio 43 zastupnika od njih 90. Tri su ga glasa dijelila od apsolutne većine. U drugom, ponovljenom krugu – ‘sanitarni kordon’ probijen je s nekoliko rukovanja.

U tajnom je glasovanju AfD propustio glasati za svojeg čovjeka, Christopha Kinderwatera i umjesto toga je, zajedno sa Merkeličinim CDU-om, podržao potpunog anonimusa iz redova liberala – Thomasa Kemmericha. Kemmerichu je, vidi se to jasno na snimku, gotovo pozlilo nakon što je shvatio da je izabran na položaj prvog ministra Tiringije. U savršenoj se političkoj travestiji više od 70 godina agresivne ideološke prakse, o kojoj ovisi i budućnost Europe, prelomilo preko anonimnih leđa bivšeg poslovnog savjetnika za OPG-ove. Naposljetku, shvatljivo, čovjek nije izdržao pritisak i već je dvije noći poslije podnio ostavku na položaj. Njegovo rukovanje s Bjornom Hoeckeom, notornim čelnikom tirinškog AfD-a i čovjekom koji je spomenik holokaustu u Berlinu nazvao nacionalnom sramotom - ekspeditivni Nijemci već uspoređuju s ‘onim’ rukovanjem Hitlera i Paula von Hindenburga. Njemačka će ga u svakom slučaju pamtiti kao politički prišt.

AFP

Mike Mohring

Njegov ucveljeni silazak s premijerske fotelje i izbori koji se sada moraju ponoviti, u konačnici, za Nijemce ne znače ništa jer je šteta počinjena, a ‘sveti savez’ prekinut. Da je ekstremna desnica uspjela izvršiti takav utjecaj, da dominantna politička stranka prihvaća njihovu potporu i da se, svjesno ili ne, Merkelov CDU usklađuje s njihovim političkim ambicijama, za mnoge je, u Njemačkoj, izvor nacionalne sramote bez presedana, takoreći ponovne izdaje. Za Nijemce je ovaj politički triler ogolio sve rupe i ranjivost onoga što nazivaju Brandmauer, odnosno vatrozidom, što je ustvari alegorija dugogodišnje političke konvencije koja je pošto-poto trebala spriječiti utjecaj radikalne desnice na njemačku mainstream politiku. Uostalom, ponavljanje regionalnih izbora nešto je što u Berlinu svi uzimaju zdravo za gotovo, kako kažu, ‘iz razloga legitimnosti politike’. U njihovim je glavama naprosto riječ o vrsti kolektivnog imunološkog sustava, antibiotskoj reakciji protiv fašista koji organizam namjeravaju pojesti iznutra.

Političko nesnalaženje

I dok će se tirinški regionalni izbori već nekako riješiti, ono što se događa u CDU-u nazn aka je većih nacionalnih problema. Već je 17 članova CDU-a iz Tiringije potpisalo poziv za okončanje a priori veta prema radikalnim strankama, čitaj prema AfD-u, zbog čega je Merkeličina nasljednica na čelu CDU-a Annegret Kramp-Karrenbauer ovog tjedna u posvemašnjem političkom nesnalaženju oslobodila svoju fotelju. Kramp-Karrenbauer, odnosno AKK, kako je zove njemačka štampa, trebala je nakon čelne pozicije u CDU-u Merkelicu naslijediti i na kancelarskoj poziciji 2021. Merkelica ju je izabrala osobno. AKK je služila kao premijer Saarlanda, jedne od najmanjih saveznih država i kao Merkelova tamo je vladala sa socijaldemokratima i bila je i jest socijalno konzervativna (i jedna i druga bile su protiv homoseksualnih brakova).

Nakon što ju je ustoličila na čelo CDU-a, imenovala ju je i ministricom obrane – što je posebno teška pozicija u Njemačkoj - kako bi uživala nacionalnu pozornost i opravdala buduću kandidaturu. Jer plan je bio: izbjeći nestabilnost i skretanje u radikalizam. Iz ovog kuta, pokazat će se, za Merkeličinu bapsku predostrožnost – preoptimistično.

Današnja Njemačka, naravno, nema veze s onom iz tridesetih godina, unatoč tome koliko je snažno iskušenje ljevičarskih-vege boraca za slobodu da naprave analogiju između desetljeća. No razumno je početi se opraštati od dugog perioda stabilnosti u kojem je dominirao Merkeličin centrizam i stabilna ekonomija. Kao što se to često događa, AKK je bila očajnička politička personifikacija da se produlji era koja je završila. Stope potpore AfD-u i istrošenost tradicionalnih stranaka nesnosno otežavaju aritmetiku dosadašnjeg ‘prekida vatre’. U CDU-u, bez obzira, panično traže način da pokriju ranjivost zeitgeista kojeg je, bez obzira na dramatičnost situacije u Tiringiji, poprilično nonšalantno, ogolio AfD. I to čine kao sa prekratkim poplunom. Čas pokriju glavu da bi otkrili noge i obrnuto. Pogledi su zasad usmjereni najvećim dijelom na Tiringiju. Ali vatra će se, čini se, brzo proširiti benzinom kojeg dolijevaju sami zastupnici CDU-a. Iako se situacija u ovoj državi ne može ekstrapolirati s cijelom zemljom (podrška AfD-u mnogo je niža na zapadu), već se sada mogu činiti usporedbe i može se govoriti o određenim sličnim uvjetima, očitim i u drugim regionalnim parlamentima, ali i u Bundestagu.

Pritom se misli na sada, i potpunim analfabetima, očito frakcioniranje političkog sustava, kolaps tradicionalnih političkih uloga i učestalo pojavljivanje novih igrača izvan dosadašnje političke osi demokršćani – socijaldemokrati (sve jači Zeleni i AfD kao očiti uzlazni protagonisti). Sve to otežava Merkeličin status quo, stvara pitajboga kakve koalicije na regionalnom nivou – najčešće u cijelosti protuprirodne – i hrani populističku računicu krajnje desnice da će se tradicionalne političke elite rukovati i sa crnim đavlom da bi se domogle sinekura. Nestabilnost, erozija i nezadovoljstvo: savršen koktel za očekivati najgore u Dojčlandu.