POVRATAK U UMJERENE OKVIRE

KONAČNI PAD RADIKALNE DESNICE Plenković ima sve preduvjete da napravi ideološki reset i stranku vrati na kolosijek kojim su vozili Tuđman i Sanader

Brkić, Kovač i Tolušić neće se ni naći na HDZ-ovim listama za parlamentarne izbore, što de facto znači njihov odlazak s političke scene. Stierovo ime će se naći, i to zbog pragmatičnih razloga, odnosno njegove povezanosti s Crkvom. Cijeli proces Penava je zaokružio sam pretrčavanjem k Škori

Dva događaja koja su slijedila dan za danom faktično su, ali i simbolično zaokružila petogodišnje razdoblje u kojemu je HDZ skrenuo s kursa stranke desnog centra i sljubio ga s vrijednostima krajnje desnice. Od ovoga tjedna Andrej Plenković ima sve preduvjete da napravi ideološki reset i HDZ vrati na kolosijek kojim su vozili Franjo Tuđman i Ivo Sanader.

Faktični događaj je odlazak vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave iz HDZ-a i priključivanje Domoljubnom savezu Miroslava Škore, a simboličan uhićenje Ane Karamarko, supruge bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.

Penava je bio zadnji HDZ-ov bukač koji je podrivao Plenkovića i brusio oštricu prema srpskoj nacionalnoj manjini. Ana Karamarko slučajno je upala u tajming. Međutim, zbog kaznenog postupka za financijske malverzacije šanse njezina supruga za povratak u politiku ravne su nuli, ako ih je uopće i bilo.

Simbolika je u tome što je Karamarko kao predsjednik HDZ-a 2015. godine stranku gurnuo krajnje desno te što je otišao s vlasti i čela HDZ-a zbog sukoba interesa u koji je upao preko supruge.

Zaokret u politici HDZ-a Karamarko je najavio u svibnju 2015., nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora kada je u Globusu objavio svoj "antikomunistički manifest". Iz istupa koji je u nekim dijelovima bio nedorečen, a nekima konfuzan, iščitalo se par vrlo jasnih poruka i najava onoga što je uslijedilo.

Karamarko rekao je da je Hrvatskoj potrebna temeljita promjena opće društvene klime, cjelokupnog vrijednosnog sustava, dokidanje komunističke indoktrinacije, te pogrešnog i nakaradnog tumačenja novije povijesti. Ustvrdio je kako je Franjo Tuđman naivno ušao u općehrvatsku pomirbu. Posegnuo je i za potrebom lustracije, no nije precizirao što bi ona točno značila. Iz Karamarkova manifesta bilo je jasno da promjenu opće društvene klime i cijelog vrijednosnog sustava želi provesti kroz obrazovni sustav i kulturu.

Marginalizacija umjerenih

Tijekom predizborne kampanje zaoštrio je retoriku i fokus usmjerio na teme iz Drugoga svjetskog rata. Ako je nešto i ostalo nedorečeno, razjasnilo se u rujnu 2015. kada je Karamarko formirao Domoljubnu koaliciju. To je bio presedan jer HDZ do tada nije išao na izbore u koaliciji sa strankama krajnje desnice. Domoljubna koalicija je bila savez osam desnih stranaka na čelu s HDZ-om među kojima se našao HSP AS koji je vodio Ivan Tepeš, Hrast Ladislava Ilčića te HKDS Gorana Dodiga.

Dok je kormilo stranke okretao snažno prema krajnjem desnom, Karamarko se rješavao onih koji su mu u tome bili smetnja poput bivše premijerke Jadranke Kosor i sadašnjeg predsjednika zagrebačke Skupštine Drage Prgometa. Umjereni HDZ-ovci koji nisu izbačeni potpuno su marginalizirani, a strankom je zavladao dvojac Karamarko - Milijan Brkić.

Nakon izbora, premda teškom mukom, HDZ uz pomoć Mosta formira Vladu. Na čelo Vlade došao je Tihomir Orešković - premijer koji nije dobro znao hrvatski jezik, dok su u resore iz kojih se trebao mijenjati cjelokupni vrijednosni sustav postavljeni ljudi po mjeri Karamarkova manifesta. Ministarstvo kulture preuzeo je Zlatko Hasanbegović, a znanost, obrazovanje i sport Predrag Šustar.

Za školstvo je postao nadležan čovjek koji je u jednom svome radu napisao kako je pitanje evolucije i dalje otvoreno, a time je otvoreno i pitanje je li Bog stvorio svijet. Resor socijalne politike i mladih preuzela je bivša časna sestra Bernardica Juretić.

Potpredsjednik Sabora postao je Ivan Tepeš koji se s te pozicije zalagao za javno korištenje ustaškog pozdrava "Za dom spremni".

Vlada nije izdržala dugo, a pala je zbog afere "Konzultantica". Radilo se o Karamarkovoj supruzi Ani koja čija je firma Drimia (s kojom je sada završila u kaznenom postupku) pružala konzultantske usluge Jozi Petroviću, Karamarkovu prijatelju i lobistu MOL-a.

S padom Vlade pao je i Karamarko s čela HDZ-a, a stranku preuzima tadašnji europarlamentarac Andrej Plenković. Novi šef stranke najavljuje i vraćanje politike HDZ-a u okvire umjerene desne demokršćanske stranke.

No, čim je preuzeo HDZ, Plenković je morao izaći na prijevremene parlamentarne izbore. Stranku je nastavio voditi s vodećim kadrom naslijeđenim od Karamarka, no HDZ je ovaj put izašao sam na izbore. Ipak, novi predsjednik stranke na liste je stavio imena nekih od nositelja Karamarkove duhovne obnove, poput Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, te ih uveo ih u Sabor i omogućio im novi politički život.

Plenkovićev suradnik u HDZ-u kaže kako je već sam dolazak Andreja Plenkovića na čelo stranke bio prvi, ali i najbitniji korak u vraćanju na stari kolosijek gdje HDZ jeste desna stranka, ali pored njega postoje druge, desnije političke opcije.

Da bi mogao napraviti istinski otklon od Karamarkove politike i pospremiti duhove u bocu, Plenković je trebao provesti unutarstranačke izbore. Za to, međutim, nikako nije pronalazio pogodan trenutak (ili hrabrosti) što ga je koštalo brojnih previranja unutar HDZ-a.

Stoga, kada je izbio problem sa spomen-pločom u Jasenovcu poginulim pripadnicima HOS-a i grbom na kojemu piše "ZDS" Plenković nije povukao potez kao njegov prethodnik Ivo Sanader koji je bez razmišljanja dao ukloniti spomenike Juri Francetiću i Mili Budaku. Plenković se kolebao i umjesto da donese odluku, formirao je Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću koje je jako dugo vijećalo, i na kraju ispisalo dokument po kojemu je sve relativno i ništa jasno.

Opterećen vrlo ozbiljnim problemima koji su zatekli njegovu Vladu, od Agrokora, preko brodogradilišta, pa na kraju do štrajka prosvjetara, i oslonjen na slabašnu saborsku većinu skrpanu od Bandićevih žetončića, Plenković je stalno bio izložen napadima unutarstranačke oporbe u kojoj su se ujedinili Brkić, Miro Kovač, Tomislav Tolušić, Davor Ivo Stier te Ivan Penava kao najglasniji i najizravniji eksponent protivničke struje.

Sabor HDZ-a održan u svibnju 2018. godine Plenkoviću je bio osobito težak. Iza njega je bio slom Agrokora i spašavanje 60.000 radnih mjesta, što se zbog netransparentnog pisanja zakona i angažmana njegovih autora u stečajnom procesu koncerna pretvorilo u prvorazrednu aferu, te ratifikacija Istanbulske konvencije.

HDZ-ovci koji su zbog Istanbulske konvencije, čiji je smisao zaštita žena i djece od nasilja, prozivali bivšu SDP-ovu Vladu jer ju nije ratificirala, odjednom su je počeli sotonizirati. Istanbulska konvencija postala je ideološko pitanje, protiv nje je ustala Crkva, a u HDZ-u je poslužila kao platforma na kojoj bi se porazilo već načetog Plenkovića.

Na spomenutom Saboru HDZ-a Stier je Plenkoviću zadao težak udarac. - Ovo je važan trenutak za HDZ. Ili ćemo bez fige u džepu ući u borbu protiv klijentelizma ili ćemo zasluženo završiti u ropotarnici povijesti. Mi moramo biti spremni preuzeti odgovornost, ja sam spreman… Naš je najveći problem klijentelizam, klijentelistički, odnosno ortački kapitalizam, mali krug ljudi koji si namješta poslove na račun domovine i slobode - kazao je Stier te u nastavku spomenuo i to da se "nikada ne smijemo sramiti što smo kršćani". Njegov govor koji je doživio snažne ovacije bila je vrlo jasna kritika afere Hotmail, te ratifikacije Istanbulske konvencije.

- Istanbulska je bila pokušaj da se HDZ vrati na početnu poziciju. Na Karamarkovu, te one još od prije njega kada su se zloupotrebljavale institucije vlasti. Poanta je bila u tome da HDZ ne nastavi u smjeru u kojem ga je vodio Plenković, nego da ga se vrati natrag. Da se dite vrati materi - kaže HDZ-ovac koji je kroz sve vrijeme podržavao Plenkovića i navodi kako je Istanbulska konvencija samo poslužila kao sredstvo.

U to vrijeme, prije dvije godine, u HDZ-u su se profilirala dva snažna Plenkovićeva oponenta. Jedan je bio zamjenik predsjednika stranke Milijan Brkić koji je promovirao tvrdu i netolerantnu politiku prema svemu različitom, te Stier koji je zastupao radikalne stavove po ukusu Crkve.

Početkom prošle godine Brkić se našao u središtu nekoliko afera (afera SMS u kojoj je uz Franju Vargu optužen i njegov kum, afera elitne prostitucije, lažni diplomski…) i činilo se da slijedi obračun. No, za neko se vrijeme sve razvodnilo, a Brkić je ostao na visokoj stranačkoj poziciji i činio stožer unutarstranačkog otpora Plenkoviću. Uz bivšeg Karamarkova ministra vanjskih poslova Miru Kovača, u tome se krugu osobito isticao gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.

Koncem 2018. godine, nakon optužbe da se ne poduzima dovoljno (ili ništa) kako bi se procesuirali ratni zločini počinjeni tijekom agresije nad Vukovarcima - a što je bila neizravna prozivka Andreja Plenkovića i njegove Vlade, Penava je pozvao na prosvjed u Vukovaru. Od tada pa sve do sada kad je izašao iz HDZ-a, gradonačelnik Vukovara eksploatira stradavanje grada kojemu je na čelu i optužuje vlast u Zagrebu za ignoranciju žrtve Vukovara.

U taj je kontekst stavio i odluku Ustavnog suda po kojoj je morao poštivati Ustavni zakon o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina i vijećnicima Srbima dostavljati materijale na ćirilici.

- Bez ijednog trenutka dvojeći ili želeći bilo kome uskratiti bilo kakvo pravo, moram pozvati na temeljne odredbe Ustava, na božje i ljudske zakone i na zdrav razum, koji govore o tome da se prvo rješavaju temeljna pitanja, da je prvo na redu valjda 1991., a tek onda neka prava koja nisu temeljna prava i koja se potražuju od 2016., 2017. ili 2019. godine.

Moj je stav: situacija u Vukovaru nije zrela i neće biti zrela za iskorake u bilo kojem smjeru koji će značiti nadograđivanje ljudskih prava... ne zato što smo mi neljudi i to ne želimo, nego jer pustiti i zaboraviti ne možemo, a nepravdu se zna kako možemo ispraviti: pravednim odnosom, pravednim kaznama i osuđivanjem odgovornih za ono što se dogodilo. Dok se to ne dogodi, nemam se potrebu ni snagu ni ispričavati nekome tko čeka u redu - riječi su kojima je Penava dočekao odluku Ustavnog suda.

Taj je, kao i svaki drugi njegov istup, u pozadini sadržavao i optužbu za Plenkovićevo koaliranje sa SDSS-om.

Završno pretrčavanje

Krupni, ali i najvažniji korak vraćanja HDZ-a na ideološke pozicije od prije Karamarkove ere bili su unutarstranački izbori. Prvi krug izbora na kojemu se birao predsjednik, zamjenik predsjednika i četiri potpredsjednika održan je u ožujku, neposredno pred karantenu u kojoj smo se našli zbog pandemije Covida-19.

Plenkovićev konkurent za predsjednika HDZ-a Kovač na tim je izborima potučen do nogu. Plenković je osvojio 78,6 posto glasova, a Kovač 21,4 posto. U vodstvo stranke ušao je cijeli Plenkovićev tim, Tomo Medved kao zamjenik predsjednika, a Oleg Butković, Ivo Anušić, Branko Bačić i Zdravka Bušić kao potpredsjednici.

Penava koji je stalno punio novinske stupce i natjecao se za zamjenika predsjednika HDZ-a suočio se s činjenicom da u stranci uživa relativno slabašnu podršku, a isto su prošli Davor Ivo Stier, Brkić, Tomislav Tolušić, Hrvoje Tomašević i Ivan Kujundžić.

Epilog je da se Brkić, Kovač i Tolušić neće ni naći na HDZ-ovim listama za parlamentarne izbore, što de facto znači njihov odlazak s političke scene. Stierovo ime će se naći i to zbog pragmatičnih razloga, odnosno njegove povezanosti s Crkvom koju bi HDZ u ovim izborima želio imati na svojoj strani.

Cijeli proces Penava je zaokružio sam pretrčavanjem k Škori. - Penava će sve što je radio unutar HDZ-a sada raditi izvan stranke. Teško je izvagati je li to za HDZ bolje ili nije. Već je jednom nogom bio vani, a sada je izašao s obje noge. Medved mu je dobro rekao da je on taj koji u marketinške svrhe koristi žrtvu Vukovara - kaže nam jedan HDZ-ovac.

Bio je iskren i rekao da je svakako pozitivan proces vraćanja stranke na umjerenije pozicije, ali je HDZ-ovcima u ovome trenutku ipak veća briga koliko im je glasova odnio Penava, a koliko će ih otkinuti Škoro. - Škoro je za nas super i nije. Dobro je što se radikalna retorika preselila u njegov tabor. No, da nema okupljanja na desnici, ti glasovi ne bi išli SDP-u. Ipak bi išli HDZ-u. Dugoročno je sve to možda dobro, a možda i nije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 05:45