TJEDAN U 10 PITANJA

KAKO JE HRVATSKA OD RAJA ZA PTICE POSTALA RAJ ZA KRIVOLOVCE 'Kod nas je izumrlo više vrsta ptica i na neke od njih sigurno je utjecao i nezakonit lov'

Ivan Budinski  je savjetnik za zaštitu prirode i ornitolog u Udruzi BIOM govori o pomoru zaštićenih vrsta ptica
Ivan Budinski
 Nikola Vilić / CROPIX

1. Stručni ste savjetnik za zaštitu prirode i ornitolog u Udruzi BIOM. Koja je misija vaše udruge, na kojim projektima radite?

- Udruga Biom je organizacija civilnog društva koja se bavi zaštitom prirode, njezinim promicanjem i popularizacijom. Radimo na cijelom nizu projekata koji uključuju istraživanja, edukacije, suradnje s obrazovnim ustanovama i tijelima javne vlasti. Osobno se bavim projektima koji uključuju zaštitu ptica, održavanje staništa, zaštitu risa...

2. BIOM je i predstavnik BirdLifea u Hrvatskoj. Kakva je vaša suradnja?

- BirdLife je krovna organizacija zaštite ptica na svjetskoj razini, koja u svakoj državi može imati po jednog partnera. Članstvom u BirdLifeu BIOM osigurava da su aktivnosti u skladu s najnovijim spoznajama vezanim uz zaštitu ptica i da smo umreženi s ostalim nacionalnim predstavnicima u zajedničkim aktivnostima.

3. Od početka godine zabilježili ste dva incidenta s pticama. U prvom su čak četiri ćelava ibisa stradala tijekom preleta preko Hrvatske. Komu mogu smetati te zaštićene ptice, za što ih krivolovci koriste?

- Nažalost, navika pucanja u nelovne vrste još postoji i prilično je raširena. Stav BIOM-a je da to ne rade lovci, nego osobe koje pripadaju sustavu lovstva, ali se nemaju pravo zvati lovcima jer ne love u skladu sa zakonom. Treba znati da se od tako ubijenih ptica pronađe samo mali dio, ali i to dovoljno pokazuje opseg problema. Dio tih ptica ubija se iz gastronomskih pobuda, ali vrste poput ćelavog ibisa može odstrijeliti samo netko koga uopće nije briga u što puca. Je li to legalno i ima li uopće smisla?

4. I prije ste upozoravali kako je Hrvatska od raja za ptice postala raj za krivolovce. Koje su vrste najugroženije?

- Najugroženije su svakako grabljivice (orlovi, sokolovi), rijetke vrste pataka (njorka, gogoljica, čakora) i neke vrste koje se sreću na poljoprivrednim površinama (ćukavica, kosac…). U Hrvatskoj je posljednjih desetljeća izumrlo više vrsta ptica i na neke od njih nezakoniti lov sigurno je negativno utjecao.

5. Koliko je krivolovaca otkriveno i kakva je vaša suradnja s lovcima?

- Ne možemo olako govoriti o broju krivolovaca jer nešto takvo smijemo tvrditi tek nakon okončanog sudskog procesa, što može potrajati više od godinu dana. Naša suradnja s lovcima je sve bolja jer i oni polako uviđaju da mi nismo protiv lova, nego protiv nezakonitih praksi koje se skriveno, poput korupcije, provlače kroz lovstvo. Broj lovaca koji nam se javljaju s pohvalama za naš rad sve je veći i najčešće poručuju da se i oni žele riješiti takvih, lažnih lovaca.

6. U drugom incidentu, u Mazinu, našli ste otrovanog vuka, lisicu i ostatke gavrana pokraj dva teleta napunjena otrovom. Trećeg veljače ste u neposrednoj blizine prvog trovanja pronašli mrtvog surog orla pokraj lešine krave posute otrovom. Koliko je učestalo trovanje kao način istrebljenja predatora?

- O učestalosti trovanja relativno se malo zna jer se teško pronalazi osim u slučajevima trovanja domaćih životinja. Ipak, razmjeri se tek počinju otkrivati jer se sve više ljudi uključuje u potragu i počinje biti svjesno problema i mogućnosti djelovanja.

7. No, vukovi su i čistači ekosustava. Što se može učiniti na terenu u edukaciji stočara?

- Nisu samo stočari u pitanju. Za otrovom, kao efikasnim sredstvom, posežu mnogi. Nažalost, upravo su trovanja uništila gotovo sve naše populacije supova i sada drugi mesojedi postižu još veće brojnosti jer se dulje vremena mogu hraniti na istim lešinama. Tako da, dugoročno gledano, trovanjem predatora kao što su vukovi, čagljevi i lisice trajno uništavano supove i imamo još veće populacije vrsta koje su bile meta trovanja.

8. Stočari dobivaju izdašne poticaje za ekološke pašnjake u ruralnim područjima, a da pritom ne ulažu u zaštitu svojeg stočnog fonda. Kako je taj problem riješen u europskim zemljama?

- Smatramo da se poticaji koriste loše. Vlasnik stoke treba poticaje ulagati u bolje uvjete držanja i smanjivati štete od vukova, a onda će imati i veći profit u proizvodnji. O mogućnosti da netko istodobno prima poticaje za ekološku proizvodnju i koristi tako opasne otrove, neću previše govoriti. To je očita prevara sustava i poticaji trebaju biti vraćeni u državnu blagajnu.

9. Ministarstvo će uskoro raspisati natječaje za europske mjere za doniranje pasa tornjaka i sufinanciranje gradnje ograda i torova. Često ste na terenu, je li to dovoljno?

- Sufinanciranje ograda i torova je hvalevrijedna mjera jer olakšava čuvanje stoke i smanjenje šteta. U kombinaciji s pregonskom ispašom, koja koncentrira stoku na manja područja kraće vrijeme i olakšava čuvanje, sigurno može olakšati uvjete rada stočarima. Veliki psi čuvari stoke sve su više kontroverzna metoda jer se pojavljuju i negativne strane. Takvi psi, napose ako su neprikladno držani, mogu biti štetni za divlje životinje, posebno za mladunce. Često su opasni za ljude i druge pse. Tornjaci su tu manji problem.

10. Kako vašoj udruzi u radu može pomoći običan ljubitelj prirode?

- Često nam se ljudi javljaju u nadi da ćemo moći pomoći. Naravno, svaka pomoć nam je dobrodošla, od sudjelovanja u volonterskim akcijama do dojava o mogućim nezakonitim radnjama. Što su te dojave argumentiranije i razumnije to je i naša mogućnost da pomognemo veća. Posebno nam je bitna mreža volontera u svim dijelovima Hrvatske koje možemo kontaktirati da provjere neki lokalni problem.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 00:23