Ispala sam iz auta bez ikakve ideje gdje sam točno, pozdravila rendžericu koja me povezla, i tek tada, kad sam se od ceste spustila nekoliko koraka stazom, kroz drveće, prema moru, shvatila kakvom sam ljepotom okružena.
Lijevo od mene bio je slikoviti kameni most, desno se širilo plavetnilo okruženo najzelenijim drvećem koje sam ikad vidjela. Stazica je vozila kroz to drveće, uz more, krenula sam oprezno, korak po korak, te uz lijeni pogled prema tlu porazno shvatila da su sandale na mojim nogama bile potpuno pogrešan izbor.
Nalazim se na Mljetu, a za zbunjujući trenutak s početka priče krivim tek tri i pol sata spavanja tu noć, putovanje dugo osam sati, i preveliku želju da pregrijana od puta sa sebe skinem sve suvišne slojeve odjeće, pa tako i obuće, i što prije krenem u istraživanje. Unatoč tome, šetam nekoliko kilometara uz jezero, plava se prelijeva u zelenu, oko mene je potpuni mir, susrećem na cijeloj toj ruti tek nekoliko šetača. Pristojno si kimnemo, pa se vratimo svatko u svoj mir, noga pred nogu, pjev ptica, šum vjetra u drveću...
Bio je to moj prvi susret s Nacionalnim parkom Mljet, a ne računajući vožnju od trajektnog pristaništa u Sobri do Pomene, i prvi susret s ovim otokom. Na stranu umor i neispavanost, dug put i pogrešna obuća, Mljetu je trebalo točno deset sekundi da me potpuno osvoji.
A došla sam s velikim očekivanjima. Odisejev otok, najzeleniji otok, mistična oaza... Sve što sam o Mljetu čula i čitala ranije obećavalo je da ću biti oduševljena, a na kraju tjedna koji sam tamo provela sva su ta očekivanja uspjela biti i nadmašena!
Bila sam smještena u Pomeni, slikovitom gradiću u samom nacionalnom parku, od kojeg do Malog i Velikog jezera treba dvadesetak minuta šetnje. Nekoliko restorana, jedan dućan, i jedini hotel na otoku, Odisej, smješteni su na “rivi”, koja u obliku polukruga zatvara mali zaljev iz kojeg sam vidjela i fotografirala vjerojatno najljepše zalaske sunca u životu.
Ono što sam otkrila već prvog dana potvrdilo se i u narednima: idealna obuća za Mljet su tenisice, sandale i japanke tu su samo usputni rekvizit za dnevna kupanja. Oko Malog jezera vodi šetnica duga samo tri kilometra, dok Veliko jezero, ono uz koje sam se našla pri dolasku, okružuje nešto duža, oko osam kilometara. Veći dio šetnice je u hladu, a ako vam ipak postane pretoplo, svakih nekoliko koraka može se pronaći neko mirno i skriveno mjesto za osvježiti se u jednom od jezera.
Možda je sad dobar trenutak da napomenem da, premda imaju u imenu riječ jezero, i Veliko i Malo su zapravo more. Morska voda se u njih slijeva kroz uski kanal i razlijeva po koritima Solinskog, Velikog i Malog jezera. Malo je najudaljenije od otvorenog mora i samim time najtoplije, a most između Velikog i Malog jezera omiljeno je mjesto za kupanje jer se na toj točki spaja hladna i topla voda - osvježavajuće i ugodno u isto vrijeme!
Vožnja automobilima na području jezera je zabranjena, osim ako nemate plaćen smještaj u nekom od objekata uz samo jezero, pa glavnu riječ na cestama u parku vode biciklisti. Bicikl je idealno prijevozno sredstvo za otkrivanje nacionalnog parka, a oni iskusniji i u boljoj formi koriste ga i za obilazak ostatka otoka. Bez brige, ne morate preko cijele Hrvatske voziti svoje bicikle na krovu auta - na više lokacija u parku se iznajmljuju, možete ga uzeti na nekoliko sati, cijelo poslijepodne, ili cijeli dan.
Nacionalni park Mljet je najstariji morski park u cijelom Mediteranu, taj status zaštite ima od davne 1960. godine. Zauzima sjeverozapadnu trećinu otoka, koja se danas proteže na oko 5300 hektara zaštićenog kopna i okolnog mora, zajedno s okolnim otočićima i hridima. Iako su morem potopljeni zaljevi, Malo i Veliko jezero, najistaknutije su lokacije te jedinstven geomorfološki i oceanografski fenomen, sam park ima još atrakcija koje svakako treba vidjeti.
Osim Pomene, na području nacionalnog parka nalaze se i mjesta Goveđari, Soline, Pristanište, Babine Kuće i Polače. Soline, Pristanište i Babine Kuće nalaze se na samoj obali Velikog jezera, Goveđari se nalaze u unutrašnjosti, dok su Polače s druge strane parka, na obali koja gleda prema Pelješcu. Obišli smo sva ta mjestašca, svako ima svoj poseban šarm i priču, a posebno me se dojmila ona u Polačama. Iako smo mjesto posjetili u trenutku kad se radio vodovod i kanalizacija, pa je središnji dio bio raskopan, a sa svih je strana odzvanjao zvuk bagera, povijesna baština jednog od najstarijih mjesta na otoku nas je osvojila.
Nisam, recimo, znala da je treća najveća i najočuvanija rimska građevina u Hrvatskoj smještena upravo ovdje. Za Arenu u Puli i Dioklecijanovu palaču su svi čuli, ali Polače, koje su po rimskoj palači i dobile ime, manje se hvale svojim ostacima zapadne i istočne bazilike, kao i centralnim dijelom palače, koji su svi odlično očuvani i mogu se razgledati u laganoj šetnji mjestom. Polače su inače i nautičarska oaza, ali kako smo mi došli krajem lipnja, u ovoj čudnoj “koronagodini”, rečeno nam je da smo propustili spektakularan pogled na usidrene jahte i jedrilice duž zaljeva.
Između Polača i Pomene uređena je šumska šetnica, tako da vam za puni doživljaj otoka ponovo trebaju već spomenute udobne tenisice. Negdje na toj ruti nalazi se početna točka za meni možda i najdojmljiviji izlet cijelog ljetovanja - vrh Montokuc. Nešto više od dva kilometra laganog uspona svakako vrijedi spekakularnog pogleda koji se otvara na vrhu. Veliko i Malo jezero kao na dlanu, u daljini Korčula i Lastovo. Za uspon smo odabrali predvečer, kako bismo bili gore za zalazak sunca. To se pokazalo kao pun pogodak.
Gledali smo kako jarko narančasta lopta tone u more i osjetili mir kakav samo planine mogu pružiti.
Upoznavanje samog nacionalnog parka ne bi bilo potpuno bez posjeta otočiću Sveta Marija na Velikom jezeru. Do njega iz mjesta Pristanište, te s mosta koji spaja Veliko i Malo jezero, vozi elektrobrodić, a vožnja je uključena u cijenu ulaznice za nacionalni park. Na otoku se nalazi benediktinski samostan, sagrađen između 1177. i 1198., te crkva Svete Marije. Obje su građevine tijekom stoljeća mijenjale izgled, no danas čine jedinstveni renesansni sklop. Na otoku možete obići crkvu i samostan, kupati se, a postoji i ugostiteljski objekt u kojem se nakon razgledavanja možete osvježiti. Dok mi je na povratku brodom prema kopnu vjetar raznosio kosu slanu od kupanja, sjećam se da sam spontano, više za sebe, promrmljala “kako sam ja sad sretna”. Izazvala sam smijeh svojih suputnika, ali to vam učini Mljet. Čini vas sretnim.
Imala sam zaista ludu sreću da sam bila smještena u samom nacionalnom parku pa sam taj dio Mljeta najbolje upoznala. Jedan smo dan ipak izdvojili za obilazak ostatka otoka. Na njegovom južnom dijelu nalaze se poznate plaže Velika i Mala Saplunara, te uvala Limuni, koje su jako popularne među obiteljima s djecom jer su pješčane i jako plitke. Pretpostavljam da ih vole i instagrameri jer izgledaju odlično na fotkama, no kako ne volim pijesak i plaže u kojima nikako da se dokopam dubokog mora, ja nisam ostala impresionirana. Ali mogu zamisliti da netko baš to voli - u tom slučaju, Saplunaru ne smijete propustiti.
Ostale poznate plaže i mjesta koje smo prošli su Sutmiholjska, Kozarica, Prožurska luka, ali u njima se nismo zadržavali - naše je odredište bila slavna Odisejeva špilja. Srećom, unaprijed smo upozoreni da na nju idemo u (dosad toliko puta spomenutim) tenisicama i s bočicom vode u ruksaku. Iz mjesta Babino Polje put kameniti vodi nizbrdo kroz vinograde i maslinike i nakon kojih pola sata pred vama se ukazuje golema “rupa u zemlji”. Spustite se još malo niže i tu ste, u jami okruženoj okomitim stijenama u kojoj se more prelijeva u najčarobnijim nijansama modroplave. Nakon prvotnog oklijevanja, ohrabrila sam se i skočila s visine od šest metara, a uređena su skakališta sve do visine od 20-ak metara. Jednom kad ste u moru, plivate pod stijenom i ulazite u samu špilju, a s otvora na vrhu more obasjavaju zrake sunca ponovo stvarajući nevjerojatne kolorističke efekte.
Kod posjeta Odisejevoj špilji ponovo smo imali sreće, u obliku društva lokalne Goveđarke, koja nas je tamo odvela ranije prijepodne. Tako da smo bili prvi, nigdje nikoga, i špilju smo imali samo za sebe. Čujem da se u “normalnim sezonama”, a i kasnije tijekom dana, znaju stvarati velike gužve zbog kojih dojam špilje zasigurno bude narušen. Tako da krenite ujutro, tenisice na noge, a japanke u ruksak, i dojam špilje bit će najbolji.
Vjerojatno ste već shvatili, ali ponovit ću na kraju. Ako je vaša ideja ljetovanja ležanje na plaži, obilazak after beach partija i noćnih klubova, šoping i vreva turista, Mljet nije za vas. Ali ako želite svaki dan odmor upotpuniti zdravim umorom, aktivnostima, hodanjem, biciklom, planinarenjem, ako vam je zelenilo šume draže od crvenog kišobrančića u koktelu - e onda ste idealan kandidat za mljetovanje!