Sanja i Emir Imamagić iz Zagreba nemaju omiljenu zemlju. Omiljene su im, kažu, sve, svaka od njih ima svoje čari i izazove... Uostalom, i sami smo pomislili kako se odlučiti samo za jednu kad je iza tebe njih najmanje 100... No, jedan od njihovih posljednjih "ulova" doista je poseban i na njihovoj "putničkoj ljestvici", tvrde, zauzima visoko mjesto. Riječ je, naime, o Iraku.
No, krenimo ispočetka. 42-godišnja Sanja, koja se bavi mrežnom sigurnosti u telekom operateru A1, i njezin godinu dana mlađi suprug Emir, koji pak u Sveučilišnom računskom centru (Srcu) radi na naprednim računanjima i superračunalima, nedavno su proslavili sedmu godišnjicu braka, a dulje od desetljeća, kažu, zajedno putuju svijetom, upoznaju daleke kulture i običaje te uživaju u prirodi kroz planinarenje i biciklizam. Dio tih pustolovina dijele na Instagramu, na računu @imamagic.world. Sanja ima i svoj Facebook profil (Sanja Miler) na kojem objavljuje fotografije s putovanja. A njih je doista bilo.
"Posebno nam je drag Novi Zeland na kojem smo se vjenčali 2015. i istovremeno proveli magičan medeni mjesec istraživši oba otoka i tri višednevna planinarska puta - Tongariro, Routeburn i Kepler. Kroz godine smo često balansirali Amerike i Aziju, primjerice nakon što smo jedne godine posjetili Tajland, Kambodžu i Mianmar, iduće smo otišli u Argentinu, Čile i Centralnu Ameriku. Države bivšeg Sovjetskog Saveza, a posebice 'stanovi', vrlo su atraktivne jer su pune prirodnih i povijesnih dragulja, a još uvijek nisu pregažene turizmom. Jedna država koju bismo možda istaknuli kao iznenađenje po raznolikosti sadržaja je Etiopija. Tamo možete planinariti na više od 4000 metara nadmorske visine, razgledavati srednjovjekovne utvrde jednake europskima i crkve uklesane u planinu ili stijene te vidjeti kako izgleda jezero lave ili nadrealna šarena planina", govore.
Osim što idu na daleka putovanja, Sanja i Emir istražuju i Hrvatsku, a putovanja planiraju i organiziraju sami jer im to, pojašnjavaju, daje najviše slobode i fleksibilnosti. Svake godine nastoje otići na jedno ili dva duga putovanja, od barem tri tjedna, i više njih kraćih, od sedam do 15 dana. Veliki su obožavatelji prirode pa u putovanje uvijek nastoje "ugurati" i planinarske ili biciklističke izlete.
Irak su posjetili lani. Bio je, kažu, jedna od prvih udaljenijih zemalja u koju se moglo otputovati samo s covid-potvrdom te, dodatno, te iste godine je bilo omogućeno dobivanje vize na ulasku u zemlju. Viza za Irak je prije podrazumijevala iznimno kompliciran postupak, govore, dok je za autonomnu regiju Kurdistan na sjeveru Iraka mogućnost dobivanja vize na ulazu postojala i ranije.
"Posjetili smo cijeli niz država Bliskog istoka koje se smatraju kolijevkom civilizacije pa nas je privlačilo vidjeti drevni Babilon, prijeći rijeke Eufrat i Tigris te vidjeti jedno od sjedišta starog arapskog i islamskog svijeta - Bagdad. Rat s ISIL-om završio je još 2017. i sigurnosna situacija bila je dovoljno dobra", glasio je pak njihov odgovor na pitanje kako su se odlučili za tu destinaciju.
Put je trajao devet dana. Jedan je dan otišao na putovanje avionom, pet su dana proveli u Kurdistanu, a tri u južnom dijelu Iraka. U svakom slučaju, pustolovina je počela u glavnom gradu regije Kurdistan, Erbilu. Odmah su, kažu nam, imali priliku vidjeti povijesnu i kulturnu složenost Iraka.
"Čak i sami vodiči koji su bili Kurdi nisu se potpuno razumjeli jer su govorili različitim varijantama kurdskog jezika. Posjetili smo jedan od najstarijih manastira na svijetu - planinski manastir Sirijske pravoslavne crkve Mar Mattai iz 4. stoljeća. Potom smo na putu do sljedeće lokacije pogledali ostatke asirskog akvadukta u Jerwanu, sagrađenog u 7. stoljeću prije Krista i na kojem su očuvani izvrsni primjerci klinastog pisma. Nažalost, akvadukt danas nije zaštićen i pokraj njega naišli smo na lokalne farmere s domaćim životinjama. Sljedeća lokacija bila je živopisno selo Alqosh koji skriva posljednje počivalište židovskog proroka Nahuma. U blizini Alqosha nalazi se planinski manastir Hormizda iz 7. stoljeća koji pripada Kaldejskoj katoličkoj crkvi. Zadnje svetište koje smo posjetili je Lalish, najsvetiji hram Jezida, naroda koji je strašno stradao za vrijeme uspona ISIL-a", prisjećaju se.
Drugi dan je bio "prirodno nastrojen". "Posjetili smo područje kanjona Rawenduz, koje skriva brojne planinarske staze i druge outdoor aktivnosti. Jedini problem je što smo odabrali pogrešno doba godine jer se temperatura uglavnom kretala oko 50 stupnjeva. No, posjetili smo nekoliko vodopada oko kojih su sagrađena prava mala odmarališta koja ljeti privlače velik broj Iračana, pogotovo iz južnih dijelova zemlje. Treći dan smo samostalno razgledali citadelu i gradski park u Erbilu te se zaputili u drugi veliki grad, Sulejmaniju. To je relativno novi grad sagrađen u vrijeme Otomanskog Carstva, a danas je na glasu kao liberalni centar. Jedan dan smo proveli u obližnjem lokalitetu Chami Razan, u kojem se nalazi sustav pećina u kojima je bila baza pešmergi, kurdske vojske koja se borila za nezavisnost još u vrijeme Sadama. Nakon toga smo prošetali do zavoja na rijeci koji skriva ostatke staroga grada u prirodnoj stijeni. Posljednji dan u regiji Kurdistan proveli smo planinareći po planini Goizha iznad Sulejmanije, s koje se pruža izvrstan pogled na cijeli grad. Nažalost, na vrhu se nalazi dosta odmarališnih točaka na kojima je velika količina odbačenog smeća. Nakon toga smo letjeli za Bagdad", kažu.
Tamo su, otkrivaju nam dalje, prvi dan posjetili Samaru, grad poznat po spiralnom minaretu i ostacima ljetne palače abasidskih kalifa iz 9. stoljeća.
"Posjet gradu bio je dosta izazovan jer smo došli u vrijeme muslimanskog praznika Ašura pa je u gradu bilo puno hodočasnika i, posljedično, puno osiguranja. Na ulasku u grad morali smo sat vremena čekati vojnu pratnju i kontrola na ulazu u grad nije vjerovala da smo tu u turističkom posjetu. Na kraju su nas počastili čajem te su pokazali interes za našu bivšu državu. Nakon toga vodič Sabah provozao nas je monumentima Bagdada koje je sagradio Sadam nakon završetka rata s Iranom. Po gradu se također nalaze brojne fontane s prizorima iz 'Tisuću i jedne noći'. Drugi dan posjetili smo Babilon, odnosno grandioznu rekonstrukciju napravljenu po Sadamovu nalogu, u kojoj je samo jedan kip i nekoliko zidova ostalo originalno. Bonus je bio posjet Sadamovoj ljetnoj palači koja je opustošena nakon njegova pada, ali daje dobar uvid u raskoš života tadašnjeg vladara. Poslije Babilona posjetili smo još dva sveta šijitska mjesta, Nadžaf i Karbalu u kojoj smo uz dodatne kontrole mogli razgledati raskošne džamije", prepričavaju.
Kao prednost putovanja u Irak navode izostanak masovnog turizma. S druge strane nameće se potreba angažiranja vodiča. Naime, u južnom dijelu vodič je obavezan, dok na sjevernom dosta ubrzava stvari.
"Na velikom broju mjesta nalaze se kontrolne točke na kojima vojnici ne govore engleski. Bagdad i posebice mjesta koja su bila zahvaćena ratom s ISIL-om i dalje su pod jakom kontrolom ili vojske ili lokalnih milicija. Stoga se treba pripremiti na kontinuiranu prisutnost teško naoružanih vojnika. Što se tiče planinarenja u regiji Kurdistan, potrebno je računati na to da je ta regija bila poprište više dugotrajnih sukoba i u nekim planinama i dalje se nalaze minska polja. Na sjevernoj granici s Turskom je problem u tome što susjedni PKK (Radnička stranka Kurdistana) koristi planine kao utočište pa postoji rizik od udara turskih dronova. Stoga svakako preporučujemo planinarenje s lokalnim vodičima", kažu.
A što ih se najviše dojmilo, zanimalo nas je. "Irak je preživio brojne ratove i ekonomske teškoće u proteklih 30-ak godina, a Kurdi i druge manjine u regiji Kurdistan i dulje. I dalje su ljudi izrazito topli i gostoljubivi te ih iskreno veseli vidjeti turiste koji se zanimaju za njihovu bogatu povijest i prirodna bogatstva", tvrde.
Onima koji razmišljaju posjetiti u zemlju, poručuju da je regija Kurdistan jednostavnija za posjet i da su cijene tamo značajno niže. Irak, naime, nije jeftina lokacija, naglašavaju.
"Vize, smještaj i kvalitetni vodiči su dosta skupi, ali hrana je jeftina. Regija Kurdistan već dugo vremena radi na razvoju turizma, razina sigurnosti je viša, količina vojske značajno manja. Stoga je možda za prvi posjet bolje zadržati se samo u tom dijelu", savjetuju Sanja i Emir koji su u veljači ove godine posjetili Meksiko, Belize i Gvatemalu, a nedavno su se vratili iz Egipta. U Irak će se, unatoč natrpanom putničkom rasporedu, kad-tad vratiti, najavljuju.
