Nevjerojatni pothvat "Giant World Tour: Norway" u koji se upustio Hrvoje Jurić, a o kojem smo pisali ovdje, nastavlja se dalje u sve težim uvjetima. Podsjetimo, Hrvoje je fotograf, putopisac i biciklistički entuzijast iz Slavonije, koji je krenuo na put električnim biciklom dug 2300 kilometara od Osla do Nordkappa u Norveškoj, u društvu svojih pasa Ene i Maxa.
- Završili smo drugu dionicu putovanja, napravili smo između 1100 i 1200 kilometara i otprilike još toliko nam je ostalo. Na zadnjoj dionici, na sjeveru, čeka nas velik ispit po pitanju vremena jer smo trenutno u sred velike oluje koja već neko vrijeme hara sjeverom od Hammerfesta prema Tromsu - javi nam se Hrvoje iz gradića Bodo, gdje je čekao trajek za otočje Lofoten i treću dionicu putovanja. Iza njega je jedna iz izazovnijih dionica, prelazak Skandinavskog gorja, koja je dobro prošla, ali vremenski uvjeti su zaista teški.
- Skandinavsko gorje je čak bilo manje naporno nego neke dionice kroz fjordove i nismo se toliko umorili koliko je zapravio bio problem "zagrijanosti". Odmah na početku morali smo prijeći planinu i prijevoj od 733 metra, a svaki početak putovanja je najteži. Potrebno je balansirati opremu kako vas bicikl ne bi vukao u jednu stranu. Tu su i Ena i Max, prvo ovakvo putovanje biciklom s njima, pa sam morao biti puno više oprezniji nego kad sam sam ili kad putujemo autom ili kamperom. Fizički nije toliko bilo naporno koliko sam psihički bio rastrgan s mnogim stvarima na koje sam morao misliti - govori nam Hrvoje. Srećom, Ena i Max uživaju u putovanju i njima je sve velika igra.
- Da se njih pita putovali bismo ovako mjesecima! Voze se u prikolici u kojoj griju jedno drugo, svakoga dana imaju topao smještaj i hranu, veći dio dana su vani i uživaju u snijegu i vremenu u kojem drugi baš i ne uživaju i, što je najbitnije, cijelo vrijeme su sa mnom - kaže nam njihov vlasnik. Zanimalo nas je kakva je temperatura, s obzirom da je družina ušla nedavno u arktički krug. Hrvoje nam kaže da su trenutno uz obalu pa temperature nisu toliko niske, koji stupanj su ispod nule. Ali veći problem od niskih temperatura predstavlja kiša, pogotovo kad uz nju zapuše i vjetar, jer se tada cesta zaledi i bude nemoguće voziti.
- Arktički krug je posebna priča - vrijeme može biti savršeno, a možemo imati takve probleme da jednostavno danima sjedimo u prenoćištu i ne možemo izaći van. Trenutno je gore na sjeveru jako nevrijeme, pa se iskreno nadam da će se smiriti do našeg dolaska - kaže Hrvoje o dijelu puta koji je pred njima. Zasad s opremom nije imao problema, osim jednog puknuća remena ri usponu na Skandinavsko gorje.
- Ako tako ostane to će biti zaista odlično jer smo na put krenuli sa 113 kilograma tereta. Ena, Max i prikolica su 70 kg, zatim hrana, odjeća, foto oprema... Prošle zime boravili smo oko 40 dana u Skandinaviji, snimajući polarnu svjetlost za projekt "Chasing the Light" i u jednom trenu imali smo -41 stupanj. Tu sam testirao kamere, koje i sad koristim, tako da sam se pripremio za svaki scenarij kad je u pitanju elektronika - kaže naš sugovornik. Opisao nam je i neke situacije s kojima se susreo, zasad sve pozitivne.
- Sa pronalaskom smještaja sve do Steinkjera nisam imao problema. Međutim, umjesto ceste E6, koja je kud i kamo više prometna, dalje smo nastavili cestom 17. To je obalna cesta, možda i najljepša cesta u Norveškoj jer prolazi kroz brojne fjordove i zapravo obilazi unutrašnjost zemlje i Saltfjellet planinu. Od Steinkjera do Boda je nekih 13 dana putovanja, s odmorima i na nekim dijelovima morali smo prijeći i preko 100 kilometara kako bismo došli do smještaja koji prima pse. Isto je bitno spomenuti da preko zime dio smještaja, pogotovo kampova uopće nije otvoreno.
Na ovoj dionici (Fjordovi) spavali smo u apartmanu koji se nalazi iznad farme ovaca, a na kraju apartmana veliko je staklo i cijelo vrijeme možete promatrati ovce kako jedu ili odmaraju. Trebali ste vidjeti reakciju Ene i Maxa, ništa im nije bilo jasno otkud toliki broj ovaca tu i kako ih oni mogu vidjeti. Isto tako, spavali smo na sličnoj farmi, samo se ovaj puta radilo o kravama. S nekoliko ljudi kod kojih sam našao prenoćište (putem aplikacije, neki dijele cijeli stan, a neki samo sobu, što je jeftinije) imao sam dojam da ih poznajem cijeli život. Recimo, u Ornesu sam smještaj našao kod bračnog para koji iznajmljuje svoju vikendicu. Kako je vikendica bila preko 160 eura, daleko van mojih mogućnosti pitao sam ih postoji li šansa da mi malo spuste cijenu. Pristali su za 100 eura, da bih na kraju spavao doslovno kod njih u kući, gdje su mi priredili ukusnu večeru, a gospodin Johan, inače novinar po struci, napravio je i intervju sa mnom i priča o cijelom projektu izašla je u novinama.
Što Hrvoje, Enu i Maxa očekuje do kraja putovanja?
- Lofoten otočje je kratka dionica, od tek pet ili šest dana, ali "Sjever" bi nam mogao biti problematičan. Zadnji dani pogotovo, kad nakon Alte budemo zagazili prema Senalandet, visoravni koja se nalazi između Alte i Skaidia. Vjetrometina koja nema milosti i ne prašta. Nakon Olderfjorda, naselja koje je 128 kilometara od Nordkappa, nemamo smještaj sve do Honningsvaga, koji se nalazi na istom otoku kao i Nordkapp. Recimo da nam sam sjever može prirediti više problema nego sve ostale dionice zajedno zbog udaljenosti između naselja i samih vremenskih uvjeta. Ali, već sam jednom biciklom putovao ovu donicu po zimi (2016., projekt "Cestom leda do kraja svijeta", o čemu sam objavio istoimenu knjigu koju sam promovirao po cijeloj Europi) i prošle godine smo ovdje bili automobilom, tako da smo spremni na suočavanje s najtežom dionicom projekta! - entuzijastičan je Hrvoje.
