Idemo u dolinu Soče! Odlučili smo to prilikom planiranja kratkog roadtripa Slovenijom i ubrzo je postalo jasno da je od svih lokacija koje smo zamislili posjetiti, upravo Soča svima bila najveći magnet, mitsko mjesto koje znamo s fotografija i jedva čekamo vidjeti uživo.
Posljednjeg dana roadtripa napokon smo stigli u nju i odmah nam je postalo jasno - ovdje bismo mogli provesti dane i dane, a ne samo to jedno predviđeno poslijepodne. Jedna od najpopularnijih dolina u Sloveniji prati tok rijeke Soče, okružena je prekrasnim Julijskim Alpama i u svakom svojem kutku krije novi dragulj, novu prirodnu ljepotu koja oduzima dah.
Najpoznatije lokacije u dolini su Bovec, maleni alpski gradić idealan za aktivni odmor, slikoviti Kobarid i Kanal te Tolmin, najveće naselje i gospodarsko središte doline Soče.
Upravo je Tolmin, festivalski grad koji svake godine okuplja glazbenike, ali i ljubitelje trail trčanja, bio naše odredište. Početkom srpnja ovdje se održava poznata trail utrka i Soča Outdoor Festival, krajem srpnja stižu ljubitelji metal glazbe, u kolovozu se održava punk rock festival… Gradić nudi pregršt sadržaja i za one koji vole povijest i kulturnu baštinu. Spomen-crkva Svetog Duha uvrštena je na popis europske baštine, a Tolminski muzej čuva najvažnije svjedoke povijesti ovoga kraja.
No, mi smo ovamo stigli radi prirode i još dok smo prilazili Tolminu oduševila nas je smaragdna boja Soče uz koju smo prolazili. Ona je osvojila i filmaše iz Hollywooda, tu su snimani kadrovi filma “Kronike iz Narnije”.
S obzirom na ograničeno vrijeme kojim smo raspolagali, morali smo izabrati samo jednu atrakciju koju ćemo posjetiti i izbor je pao na Tolminska korita. I dobro smo odabrali! Na malom prostoru i u nezahtjevnoj šetnji nauživali smo se tirkizne boje, sa strahopoštovanjem promatrali litice, napunili se mirisom šume i svježim alpskim zrakom.
Do Tolminskih korita jednostavno se dolazi iz centra grada, treba pratiti putokaze ili lokaciju na Googleovim kartama i stižemo točno pred ulaz u kanjon. Mjesta za parkiranje ima, plaća se 3 eura po satu, a odmah kupujemo i ulaznicu za Triglavski narodni park, čiji su Korita dio. Štoviše, u Tolminskim koritima nalazi se najniža točka nacionalnog parka Triglav, to je ušće Tolminke i Zadlaščice koje se nalazi na samo 180 metara nadmorske visine. Ulaznica je u travnju, kad smo posjetili kanjon, stajala 6 eura.
Od samog ulaza, nakon kupnje ulaznice, počinje uređena staza koja nas spušta sve dublje u kanjon. Uskoro se pred nama otvara pogled na tu boju o kojoj smo toliko slušali i maštali. Tirkiznu, smaragdnu, mistično plavu. Tolminka, potok koji se niže ulijeva u Soču, ovdje zaigrano preskače kamenčiće i tisućama godina dubi kamen i stvara impresivni kanjon omeđen moćnim stijenama.
Staza je odlično označena, a na ulazu će vam dati i kartu kako vam ne bi promaknula nijedna atrakcija. Na cijelom svojem toku Tolminka je ledena, temperature 5 do 8 Celzijevih stupnjeva, no u jednom je dijelu, duboko pod stijenom, otkriven termalni izvor na kojem temperature dosežu između 18 i 20 stupnjeva. Prvi nas dio vodi Tolminkom uz termalni izvor i slikoviti most, vraćamo se dio puta pa uspinjemo do Medvjeđe glave, kamena koji nalikuje na prirodni most, neobično smješten između dvije stijene. Uspinjemo se do ceste i posjećujemo Danteovu pećinu, kako su lokalci prozvali Zadlašku jamu. Ime je dobila po selu Zadlaz, a nadimak zbog legende koja kaže da je početkom 14. stoljeća ovu dolinu posjetio sam Dante Alighieri. Navodno je upravo nakon posjeta špilji osmislio opis pakla u svojoj “Božanstvenoj komediji”. Špilja je trenutno zatvorena za javnost, može se pogledati izvana, a cijeli je kompleks dugačak 1140 metara i dubok 41 metar, a ima tri prostrane dvorane.
Nakon Danteove špilje, na cesti još visoko iznad kanjona, prilazimo Vražjem mostu koji smo donedavno gledali iz nizine. Hudčev ili Vražji most u Sloveniji čest je naziv mostova koji vode preko opasnih i uskih dubina poput ovoga; smjestio se na visini od 60 metara i pogled s njega na cijeli kanjon uistinu je impresivan.
Spuštao se i vraćamo istim putem kroz kanjon kako bismo još jednom izbliza bacili pogled na prekrasnu Tolminku i Zadlaščicu. Uživamo u pogledu na ušće tih dvaju potoka, mjesto na kojem se spajaju u jedno i nastavljaju svoj put prema čarobnoj Soči, a potom, desecima kilometara dalje, i prema Jadranskom moru u Tršćanskom zaljevu.
Prije odlaska koristimo priliku da upoznamo lokalnu gastronomiju. Izbor pada na pastrvu ulovljenu upravo u čistim potocima pokraj kojih smo upravo šetali. Ovo je poznati mljekarski kraj u kojem se svakako isplati kušati sireve i jela od njih, kao što su kobariški štruklji i bovški krafi.
Napunjeni energijom, prirodom i svježim zrakom napuštamo dolinu Soče samo s jednom mišlju - ovamo se moramo vratiti.