Tradicija blagdana: Kako su se nekada Zagrepčani pripremali za blagdane i obilježavali Božić

BOŽIĆNO DRVCE

U Zagrebu, kao i ostatku Hrvatske, do 19. stoljeća nisu se kitila božićna drvca. Ta je tradicija stigla 1850. godine kada su, prema uzoru na Njemačku, u Hrvatskoj okićena prva drvca, i to su tada bila bjelogorična stabla. Običaj se prvo proširio u sjeverozapadnom dijelu zemlje, a onda i na ostatak Hrvatske. U početku su se drvca kitila pravim svijećama te je velika božićna jela bila jedan od simbola Božića.

Obitelji su znale jelu ukrasiti i jabukama i drugim voćem poput šljiva, a zanimljivo je kako se na vrh drvca nekada stavljao luk, umjesto danas prepoznatljivih zvijezda i anđela. Luk je na drvcu morao proklijati te se po klicama moglo zaključiti kakva će biti sljedeća godina. Bojali su se orasi i lješnjaci, najčešće u zlatnu i srebrnu boju, a od papira su se radili ukrasni lanci. Tek poslije, početkom 20. stoljeća, drvca su se počela kititi raznim ukrasima i kuglicama.

BLAGDANSKI STOL

U Zagrebu će se na blagdanskom stolu najčešće naći purica s mlincima. Tradicionalno je to jelo koje se jede na Božić, što zbog toga što je riječ o pravom domaćem pečenju, što zbog simbolike. Naime, vjerovalo se kako za Božić treba jesti perad s obzirom na to da ona zemlju baca iza sebe te su Zagrepčani, ali i mnogi drugi, vjerovali u tu simboliku da će tako sve loše u tekućoj godini ostaviti iza sebe. Isto tako, zbog simbolike, za Novu godinu jede se odojak jer se vjeruje da on gura sve ispred sebe pa će iduća godina biti plodnija i bogatija.

Osim mlinaca, na blagdanskom stolu često se nađe i slasni krumpir te već tradicionalno blagdanska francuska salata, a stol mora biti bogat jer predstavlja obilje u sljedećoj godini. Također, domaćice su za blagdane pekle suhe kolače, uz obaveznu makovnjaču ili orehnjaču koji su do danas ostali tradicionalni božićni kolači.

BADNJAK

Znate li da su Zagrepčani nekada obilježavali "kokošji Badnjak"? Pomalo neobičan događaj, koji je vjerojatno preuzet iz Slavonije, slavio se 23. prosinca kokotanjem djece kako bi kokoši bile što plodnije sljedeće godine. Naime, djeca su od ranog jutra obilazila kuće susjeda i kokotala, a tog su dana kokoši morale jesti iz obruča.

No, Badnjak se obično povezivao sa slamom. Otac bi za Badnjak u kuću unosio slamu, koja je bila simbol Isusova rođenja u štali, a djeca bi se tada igrala slamom. Žene bi za Badnjak užurbano pravile kolače i tradicionalna jela, ali i kruh božićnjak. Kako je početkom prošlog stoljeća narastao broj zaposlenih žena u Zagrebu, vlasti su dopustile da za Badnjak rade trgovine i slastičarnice kako bi ih stigle kupiti. Trgovine su radile do 17 sati, a tramvaji su prestali voziti u 21 sat.

Za Badnjak se tradicionalno postilo. Najčešće su za Badnjak Zagrepčani jeli grah, dok se poslije polnoćke sjedalo za stol te se obavezno jela hladetina, ali i kuhane kobasice.

ZABORAVLJENI OBIČAJI

Još i danas se na blagdan Sv. Lucije sadi pšenica, no nekada je taj blagdan obilježavao i nešto drugo. Mlade djevojke su na blagdan Sv. Lucije na papiriće upisivale 11 muških imena, a jedan su ostavile prazan. Svakog dana do Božića zapalile bi jedan papirić. Onaj papirić koji bi ostao, bilo je ime djevojčina budućeg supruga, a ako je ostao prazan papirić, vjerovalo se da se ta djevojka neće udati u idućoj godini.

Također, jedan od pomalo bizarnih običaja je Šibrajevo koje se obilježavalo 28. prosinca na Nevinu dječicu. Kako bi se obilježio taj grozan događaj kada je kralj Herod naredio da se usmrte svi dječaci do dvije godine starosti u Betlehemu, običaj je bio da se na taj dan djeca šibaju brezinim granama, ali ih se nakon toga častilo slatkišima, najčešće suhim voćem.

DJECA I BLAGDANI

Djeca su bila angažirana oko blagdanskih zaduženja. Često su upravo djeca kitila božićno drvce, a, naravno, najviše su se veselila poklonima. To nisu bili raskošni pokloni kao danas te ih je nekad donosio Sveti Nikola. Blagdan sv. Nikole ujedno i bio najdraži blagdan mnoge djece. Tradicionalne igračke tada su se radile od drva i najčešće je bila riječ o drvenim životinjama koje su uveseljavale djecu. Često su dobivali i slatkiše, a na ovim prostorima nije bila rijetkost da se djeci poklanjaju licitarska srca.