Led s Antarktike koji se ubrzano topi uzrokuje dramatično usporavanje dubokih oceanskih struja, što može imati katastrofalan učinak na klimu, pokazuje novo istraživanje. Protok vode duboko u moru koji pogoni morske struje mogao bi se do 2050. smanjiti za 40 posto, kaže tim australskih znanstvenika, piše BBC.
Morske struje po svijetu prenose neophodnu toplinu, kisik, ugljik i važne nutrijente. Prethodna istraživanja sugeriraju da bi usporavanje Sjevernoatlantske struje (čiji je dio i Golfska struja), moglo prouzročiti veliko zahlađenje u Europi. Nova studija, objavljena u časopisu Nature, također upozorava da bi usporavanje struja moglo smanjiti sposobnost svjetskih mora i oceana da apsorbiraju ugljični dioksid iz atmosfere.
Izvješće naglašava da je Zemljina mreža morskih struja dijelom pogonjena kretanjem gušće, slane, morske vode prema dnu u blizini Antarktike. No, kako se ledenjaci tope, morska voda postaje manje slana i rjeđa pa se njezino kretanje prema dnu usporava.
Te su dubokomorske struje, ili ‘prevrtanja‘ vode, na sjevernoj i južnoj hemisferi tisućljećima bile relativno stabilne, no sada ih remeti sve toplija klima, kažu znanstvenici.
‘Naši modeli pokazuju da ako se emisije ugljika nastave povećavati sadašnjom brzinom, tada će antarktička struja usporiti za 40 posto u idućih 30 godina, što može dovesti dio sveopćeg kolapsa morskih struja‘, kaže voditelj studije, profesor Matthew England.
‘Da oceani imaju pluća, ovo bi bilo jedno krilo‘, kaže oceanograf England sa Sveučilišta Novog južnog Walesa u Sydneyu.
Dr. Adele Morrison koja je pridonijela izvješću, objasnila je da kako oceanske struje usporavaju, voda na površini brzo dosegne svoj kapacitet za apsorbiranje ugljika, no tada ju ne zamijeni ugljikom nezasićena voda iz morskih dubina. 2018. godine je studija Atlas otkrila da je sustav kruženja vode u Atlantskom oceanu sada slabiji nego je bio ikad prije u prošlih 1000 godina te da se značajno promijenio u posljednjih 150 godina.
Studija je također sugerirala da bi Atlantska meridijanska obrtna cirkulacija (eng. Atlantic Meridional Overturning Circulation - AMOC), čiji je dio i topla Golfska struja, mogla ohladiti ocean i sjeverozapadnu Europu i utjecati na morski ekosustav. Senzacionalistički opis gašenja AMOCA prikazan je u filmu katastrofe iz 2004. ‘The Day After Tomorrow‘.
No, dr. Morrison kaže kako bi usporavanje južne struje imalo veći utjecaj na morski ekosustav i Antarktiku: ‘Morske struje donose na površinu važne hranjive tvari koje tonu na dno kad organizmi umru čime se obnavljaju zalihe nutrijenata za globalni ekosistem i za riblji fond‘, kaže dr. Morrison.
‘Druga veća implikacija koju bi to moglo imati je ubrzano topljenje Antarktike u budućnosti. Naime, to otvara put toplijim vodama koje mogu ubrzati otapanje što u ocean donosi još više rijetke, otopljene vode, zbog čega kruženje usporava još i više.‘
Znanstvenici su u dvije godine potrošili 35 milijuna sati za izradu svojih modela koju sugeriraju da bi se kruženje vode duboko u oceanu na Antarktici moglo usporavati duplo brže nego u sjevernom Atlantiku.
‘Zapanjujuće je vidjeti da se sve događa tako brzo‘, kaže klimatolog Alan Mix s državnog Sveučilišta Oregon, autor izvješća za Međuvladin panel o klimatskim promjenama (eng. Intergovernmental Panel on Climate Change - IPCC).
‘Čini se da upravo sada dobiva na brzini. To je vijest za naslovne stranice!‘, rekao je Mix.
Efekt otapanja leda s Antarktike na oceanske struje nije uzet u obzir prilikom izrade najnovijih modela IPCC-a o klimatskim promjenama, no kad se i to uračuna, promjena će biti ‘vrlo značajna‘, rekao je profesor England.