ZNANSTVENA REVOLUCIJA IZA ZIDA Hoće li prvi čovjek na Marsu biti Kinez?

Uzbuđen sam što moj svemirski san postaje istina, rekao je kineski astronaut Chen Dong (37). Zatim je u društvu 13 godina starijeg Jing Haipenga iz Satelitskog lansirnog centra Jiuquan na rubu pustinje Gobi na sjeveru Kine u ponedjeljak 17. listopada poletio u svemir. Dva dana kasnije dvojica astronauta već su se smjestila na kineskoj svemirskoj stanici Tiangong 2 (Nebeska palača 2) i počela s prvim eksperimentima u sklopu svoje jednomjesečne misije. Najdulji je to boravak Kineza u svemiru od 2003. godine kada su poslali prvu ljudsku posadu. Posljednjih 13 godina Kina ubrzano razvija svoj svemirski program koji je utemeljila još 1970. godine, a među ambicioznim planovima ističu se spuštanje ljudi na Mjesec 2025. godine te slanje misije s ljudskom posadom u orbitu oko Marsa.

Najveći radioteleskop

Dok su Chen Dong i Jing Haipeng obavljali svoje završne pripreme za let u svemir, Kina je 25. rujna pustila u rad najveći radioteleskop na svijetu. Oko 170 milijuna dolara vrijedni teleskop Fast (Five-hundred-metre Aperture Spherical Radio Telescope) s antenom promjera 500 metara, istodobno je krenuo u lov na izvanzemaljce i znanstvenu slavu.

- Mi definitivno ciljamo na inovativne rezultate što je brže moguće, otvarajući mogućnost za otkrića vrijedna Nobelove nagrade - izjavio je za kinesku novinsku agenciju Xinhua Di Li, vodeći znanstvenik projekta Fast.

Slanje dvojice astronauta u najdulju kinesku svemirsku misiju i početak lova na E.T.-a najnovije su spektakularne manifestacije kineskog znanstvenog čuda. Od zatvorene zemlje, u kojoj su tijekom Kulturne revolucije mnogi znanstvenici protjerani na selo, Kina je tijekom posljednjih nekoliko desetljeća postala drugi najveći proizvođač znanja u svijetu, odmah iza SAD-a.

- Kina kao nacija ima sindrom ‘stoljeća poniženja’. Naime, u kineskoj podsvijesti je prisutno to da su kao imperijalna zemlja doživjeli poniženje zapadnih sila. I to je bilo potisnuto do nemira na Tiananmenu 1989. godine. Kako je došlo do rušenja komunizma, Partija je morala naći novu legitimacijsku bazu i pronašla je u jednoj mjeri u tom ‘stoljeću poniženja’ te počela više naglašavati kartu nacionalizma. Da bi Kina postala suvremena supersila, ona mora, osim ekonomskih reformi, integracije u svjetsku trgovinu, postupne integracije u svjetske financijske tokove, jačanja vojske, razvijati znanost i tehnologiju - pojasnio je dr. Kristijan Kotarski, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (FPZG), koji je doktorirao na temi iz kineske političke ekonomije.

Mnogi analitičari smatraju da je uspon kineske znanosti počeo sredinom 1990-ih godina jer je tada država krenula s jačim ulaganjima u istraživanje i razvoj (R&D).

- Kineski petogodišnji plan od 2006. do 2010. godine imao je administrativni cilj da udio izdataka za istraživanje i razvoj dosegne dva posto bruto društvenog proizvoda (BDP). To su i postigli. I dalje pokazuju rast izdataka za istraživanje i razvoj. Sve više je izražen udio privatnog sektora u odnosu na državna izdvajanja, ali država tu i dalje ima glavnu riječ - naglasio je Kotarski.

Vrtoglavi porast ulaganja u znanost snažno se odrazio na znanstvenu produktivnost. Prema podacima SCImago Journal& Country Rank (SJR), baze znanstvenih publikacija, 1996. godine kineski su znanstvenici ukupno objavili 29.000 radova. Tada su uvelike zaostajali za Amerikancima koji su objavili 330.000 znanstvenih radova, ali i japanskim, britanskim, njemačkim i francuskim znanstvenicima. Prošle je godine primat i dalje držao SAD sa 567.000, dok je Kina bila na drugom mjestu sa 416.000 objavljenih radova. U nekim je područjima Kina čak imala i više radova od SAD-a, primjerice u matematici, fizici, kemiji, inženjerstvu...

- Analizirao sam OECD-ovu bazu podataka Main science and technology indicators u kojoj se vidi broj patenata u zemljama članicama. Kina nije članica OECD-a, ali je dovoljno velika i važna da bi se prikupljali podaci za nju. Promatrao sam četiri najpropulzivnija područja danas, medicinu, biotehnologiju, nanotehnologiju i ICT - rekao je Kotarski.

Rapidni napredak

- Kina je do 2013. godine, u odnosu na 1999. godinu, doživjela rapidan skok, daleko veći relativni rast nego EU 28 i SAD. No, u apsolutnim brojkama SAD i dalje ima primat. Kinezi su napravili impresivan skok na ICT području. Primjerice, prema Sporazumu o patentnoj suradnji 1999. godine imali su 77 patenata da bi 2013. godine doživjeli skok na 13.791, 6. SAD je u tom razdoblju imao rast od 15.924, na 22.655 patenata - dodao je Kotarski.

Da je razvoj znanosti u Kini impresivan, svjedoči i poznati hrvatski znanstvenik Marin Soljačić, redoviti profesor na Massachusetts Institute of Technology (MIT). Soljačić je 2013. godine, tijekom slobodne studijske godine (sabbatical) šest mjeseci boravio u Šangaju te uglavnom surađivao s kolegama iz Kineske akademije znanosti, Sveučilišta Fudan te novog Sveučilišta ShanghaiTech. Njegov domaćin bio je osnivač Sveučilišta ShanghaiTech, prof. Mianheng Jiang, sin bivšeg kineskog predsjednika Jiang Zemina.

- Kina je po mnogim mjerilima već najbitnija zemlja na svijetu, i bit će još i bitnija u budućnosti. Stoga me jako zanimalo da naučim što više o Kini kako bih bolje razumio tu fascinantnu zemlju i kulturu. Činilo mi se da od svih mjesta gdje sam mogao otići na sabbatical, da ću tamo najviše naučiti o svijetu, ali i o sebi samom. I bio sam u pravu: to mi je bio jedan od najboljih perioda u životu. Jedino mi je žao sam ostao samo šest umjesto 12 mjeseci - kazao je Soljačić. Fasciniran je razvojem kineske znanosti.

- Posebno je impresivno s koliko resursa neki od njihovih laboratorija mogu raspolagati, mislim pritom na broj znanstvenika u laboratoriju, opremu i slično. Način financiranja znanosti u SAD-u je takav da je i najboljim laboratorijima često vrlo teško skupiti toliku količinu resursa, čak i u situacijama kada je to znanstveno i ekonomski opravdano - rekao je Soljačić.

Problemi s plagijatima

- Broj doktoranada i znanstvenika koje Kina proizvodi je već sličan ili je premašio broj u SAD-u. Da bi znanstvenik napredovao, mora objavljivati radove, tako da nije čudo što je broj publikacija u SAD-u sličan kao u Kini u ovom trenu. No, kvaliteta i kvantiteta su u znanosti dvije jako različite stvari - dodao je Soljačić.

Unatoč izvanrednom razvoju kineske znanosti, Soljačić smatra da SAD neće brzo izgubiti primat vodeće svjetske znanstvene sile.

- Kina je na dobrom putu da preuzme primat u znanosti od SAD-a, pa je relevantno pitanje kad će se to dogoditi. Prije nekoliko godina sam u razgovoru za Jutarnji list rekao da Kina neće dostići SAD u znanosti barem još 20 godina. Još uvijek vjerujem da će znanost biti jedno od zadnjih područja u kojima će Kina preteći SAD. Naime, osim količine sredstava koje se izdvajaju za znanost, SAD je u prednosti i zbog znanstvene tradicije jer raspolaže većim brojem vrhunskih znanstvenika - naglasio je Soljačić.

Slično misli i politolog Kotarski.

- Jedno je kvantiteta, a drugo kvaliteta. Pitanje je koliko možete top-down metodom planiranja i budžetiranja dobiti kvalitetne znanstvenike i istraživanja. Veliko je pitanje u kojoj su mjeri Kinezi u stanju znanstvene ideje implementirati u praksi. U Americi postoji puno lakša difuzija znanstvenih istraživanja i njihova primjena u privatnom i vojnom sektoru - ustvrdio je Kotarski.

Istaknuo je kako se s rastom broja znanstvenih članaka, Kina suočava i s golemim problemom plagiranja i namještanja podataka.

Novi izazovi

- Kinezi imaju veliki postotak povlačenja članaka nakon što su već objavljeni, jer se otkrivaju različiti oblici akademske nečestitosti. Naime, pritisak na kineske znanstvenike je da moraju objavljivati mnogo radova. No, ako se fokusirate na kvantitetu, nužno trpi kvaliteta radova - rekao je Kotarski.

Da SAD nadmašuje Kinu u tradiciji vrhunskih znanstvenih istraživanja, odlično pokazuje i raspodjela Nobelovih nagrada iz fizike, kemije, medicine i ekonomije od 1901. do 2016. godine. Tu je SAD u golemoj prednosti jer su američki znanstvenici na tim područjima dosad osvojili 231 nagradu, a oni kineskog porijekla svega osam. Pritom je You You Tu, prošlogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju za otkriće artemisinina, lijeka koji je značajno smanjio smrtnost od malarije, prvi znanstvenik iz Kine koje je dobio to prestižno priznanje.

- Kad je riječ o znanosti, Kina po meni ima dva problema: njihov sustav je iznimno rigidan i njihov obrazovni sustav nije dobar u usporedbi s SAD-om. Mladi ljudi u Kini teže kvalitetnijem obrazovanju na Zapadu jer kineski obrazovni sustav i dalje obrazuje ljude da bi bili kotačić u mehanizmu, a ne da budu kreativni. Također, kineski poslodavci su nezadovoljni. Jedna je anketa pokazala da trećina poslodavaca kaže da ne može naći profil radne snage kakvu žele jer kompetencije koje dodjeljuju kineska sveučilišta nisu kompatibilne s potrebama tržišta rada - rekao je Kotarski.

Naveo je da je 2000. godine u Kini bilo 1000 visokoobrazovnih institucija, a da se 2015. godine ta brojka povećala na 2500 institucija.

- Analizirao sam i Šangajsku listu najboljih svjetskih sveučilišta. Kinezi 2005. godine nisu imali nijedno sveučilište među prvih 100, a sad imaju dva. Među prvih 500, 2005. godine imali su 18 sveučilišta, a sada imaju 54 - kazao je Kotarski.

Unatoč tome, broj mladih Kineza koji odlaze na školovanje na Zapad, posebice u SAD, rapidno raste.

- Dok je 2010. godine bilo 100.000 Kineza koji su studirali u SAD-u, sad ih ima više od 300.000. U sklopu jednog programa vratilo se 4000 vrhunskih znanstvenika koji su radili na prestižnim institucijama poput Harvarda, Yalea, Princetona itd. No, 4000 povratnika je kap u moru ako znate da je od 2010. do 2016. godine 200.000 mladih Kineza otišlo na studij u SAD. Dosad je stopa ostanka u SAD-u, ali i Velikoj Britaniji i Australiji, bila 90 posto. Dakle, vraćalo se samo se 10 posto ljudi. Čak i ako uspiju taj postotak povratnika povećati na 20 posto, opet gube jako puno ljudskog kapitala. Da bi stvarno mogla parirati SAD-u, Kina mora provesti niz reformi, posebice u obrazovnom sustavu - zaključio je Kristijan Kotarski.