Vjerojatno je povjerovao u svoju sretnu zvijezdu. Vlasnika nije bilo na vidiku, snack bar je bio prazan, hrana pripravljena i još topla. Podignuo je poklopac sa žare, vjerojatno nije stigao kušati ni prvi zalogaj, kad je poginuo. Našli su ga upravo tako, s poklopcem u ruci, ujutro, lani, okruglih 1940 godina otkako je piroklastična eksplozija Vezuva ubila i njega i većinu stanovnika Pompeja, konzerviravši ih stoljećima pod skamenjenim slojem od 4-6 metara vulkanskog pepela.
Iskopali su ga u V regiji, kojoj se arheologija posvetila tek nedavno, u ovome konkretnom slučaju za evropski financiranoga Velikoga pompejanskog projekta. Prve slike su izbile na vidjelo lani. Bile su dovoljan razlog da taj termopolij, na omanjoj širini između Ulice srebrnog pira i Balkonske ulice, postane točka posebnog interesa u posljednjih godinu dana.
Termopolij (thermopolium), to jest ulična zalogajnica, s pultom spram ulice i uzidanim keramičkim žarama, nije nikakva rijetkost u Pompejima. Iskopano ih je osamdesetak. Rimljani su običavali objedovati izvan svoje kuće.
Ipak, ovaj u kojoj je nađen posljednji gost ima dovoljno razloga da ga je danas talijansko Ministarstvo kulturnih dobara razglasilo domaćim i stranim novinarima: nađene su sjajne slike kojima je bio prekriven sav pult. Prikazane su životinje, koje su tu valjda bile posluživane ili žive prodavane, neka vrsta oslikanog jelovnika, da se i izdaleka zna što se nudi.
Bilo je takvih oglasa još po Pompejima, možda i drugdje po mladome Rimskom Carstvu. Kad su Pompeji stradali imperator je još bio Tito, Vespazijanov sin, ljubavnik Irudove praunuke i židovske kraljice Berenike. Njegov slavoluk do danas svjedoči da je razorio Jeruzalem i Jahveov hram, opljačkao sedmokrake svijećnjake, ostavivši od Hrama samo Zid plača.
Na primjer, u jednome od pompejanskih lupanara (javnih bludilišta) naslikane su iznad vrata svake izbe erotske scene. Pretpostavlja se da su razne varijante koitusa odnosno felacija bile specijaliteti dama u tim izbama.
U spomenutoj zalogajnici prikazane su dvije patke i jedan pijevac, pripravljeni za jelo, a tu je i jedan pas na lancu. On vjerojatno nije bio namijenjen kao jestvina ne baš vjerojatnim gostima iz Tajlanda (kojega tada još nije ni bilo, jer su Tajci došli tamo kad i Hrvati amo, više-manje), nego valjda kao upozorenje da naručeno valja i platiti. Nađen je i kostur psa, ali ne velikoga i opasnoga kakav je naslikan, nego visokoga tek 20-25 centimetara. I to je pokazatelj da su Rimljani već uzgajali i male rase za društvo.
Za zabavu, ili barem za dekoraciju ambijenta, vjerojatno je služila jedna slika Nereide, morske nimfe, u morskom okružju. Na inoj slici je vjerojatno prikazana zalogajnica, kako je izgledala prije Vezuvova bijesa
Netko je na zidu napisao da je Nicia seronja (ne zna se je li to bio vlasnik, ili neki redovit gost).
U jednoj od amfora, jamačno za vino jer je uz nju nađena i posuda za zaimanje i mjerenje, ostala su sitno sjeckana zrna boba, korištena da vino bude bistrije.
Bogato oslikana zalogajnica, zajedno s nađenim kuhinjskim i gostinskim priborom, bit će dostupna posjetiteljima Pompeja vjerojatno za Uskrs.
