VELIKA EUROPSKA SVEMIRSKA MISIJA Hoće li nam komet Čuri otkriti tajnu nastanka života?

Prije gotovo 300 godina francuski istraživač Jean-Francois Champollion uz pomoć kamena nađenog u gradu Rosetti, odnosno el-Rašidu, dešifrirao je egipatske hijeroglife. Sada su, pak, oči astrofizičara uperene u europsku sondu Rosetta za koju se misli da bi mogla odgonetnuti neke od tajni postanka Sunčeva sustava, ali i nastanka života na Zemlji.

Nakon 10,5 godina putovanja, oko 1,3 milijardi eura vrijedna misija Rosetta u srijedu, 12. studenoga, trebala bi na površinu kometa 67P/Čurjumov-Gerasimenko spustiti lander Philae (nazvan prema otoku na Nilu). Ako se lander spusti uspješno, bit će to jedan od najspektakularnijih uspjeha u povijesti svemirskih osvajanja.

Sedam sati terora

- Rosetta je najambicioznija misija Europske svemirske agencije. Dosad su sve letjelice samo proletjele pokraj kometa, a jedna je NASA-ina misija u brzom prolasku uzela uzorke vrlo sitnog praha iz atmosfere kometa Wild 2 - kaže Ante Radonić, voditelj planetarija Tehničkog muzeja u Zagrebu i jedan od najpoznatijih popularizatora znanosti u nas.

Kada je 1993. godine Europska svemirska agencija (ESA) donijela odluku o misiji Rosetta, cilj je bio poslati letjelicu koja će kružiti oko jezgre nekog kometa, detaljno ga pratiti, a zatim spustiti lander na površinu toga svemirskog tijela. Prvotno je kao cilj izabran komet Wirtanen, no naposljetku se ESA odlučila za Čurjumov-Gerasimenko. “Čuri”, kako glasi popularni naziv kometa kojega su 1969. godine otkrili ruski astronomi Klim Čurjumov i Svetlana Ivanova, jest nebesko tijelo s periodom ophodnje oko Sunca od 6,44 godine.

- Putanja toga kometa je eliptična, a kad je najbliže Suncu, približava se orbiti Zemlje. Ipak, nikad nije tako blizu Suncu kao što je Zemljina orbita. Udaljava se od Sunca otprilike do orbite planeta Jupitera. Znanstvenici su zaključili da 67P/Čurjumov- Gerasimenko ima stazu koja omogućava takav manevar da letjelica uđe u orbitu identičnu s kometom. Kad je to napravljeno, onda je Rosetti lako letjeti dalje paralelno s kometom, kružiti oko njega te spustiti lander na njegovu površinu - pojasnio je Radonić.

Spuštanje landera Philae, sofisticiranog svemirskog laboratorija veličine hladnjaka, trebalo bi početi u srijedu u 9.35 sati po našem vremenu, a potrajat će oko sedam sati. ESA-ini znanstvenici u šali kažu da će to biti “sedam sati terora”.

- Spuštanje landera na komet je dosta riskantno jer to nebesko tijelo ima malu masu u odnosu na planete. Mala je gravitacija: ako letjelica dotakne neki kamen ili stijenu, može se odbiti od površine pa cijela misija propada. Lander mora dotaknuti površinu planeta tako da se njegovi harpuni zariju u površinu da on ostane čvrsto fiksiran - rekao je Radonić.

Je li spuštanje Philae kompleksniji zadatak od onoga što ga je u kolovozu 2012. godine na površini Marsa uspješno izveo NASA-in rover Curiosity, upitala sam.

Kemijska analiza

- Ipak je spuštanje Curiostyja bio teži i složeniji zadatak od ovoga. No, i Rosetta je vrlo ambiciozna misija. Letjelica je najprije morala otići jako daleko od Zemljine staze, čak do orbite Jupitera. Kako je s gorivom teška oko tri tone, letjelicu nisu mogli poslati direktno do Jupiterove orbite. Umjesto toga, Rosetta je morala proći tri puta pokraj Zemlje i jednom pokraj Marsa, a koristeći tzv. gravitacijske perturbacijske manevre, ona je u odnosu na Sunce dobila takvu brzinu da je otišla tako daleko da se mogla približiti kometu - rekao je Radonić o kompliciranom Rosettinu putešestviju. Bude li slijetanje landera Philae na površinu kometa uspješno, bit će to veliki uspjeh ESA-e, paneuropske svemirske organizacije koja je utemeljena 1975. godine, a danas okuplja 18 država.

- Nitko nije radio istraživanja na samoj površini kometa i nikad tu površinu nismo vidjeli pobliže jer je uvijek bilo snimanje s određene daljine. Sada se pruža mogućnost ne samo snimanja površine nego i analize sastava kometa. Znamo da se kometi sastoje od raznih vrsta leda, ima mnogo vodenog leda, ali i onoga od smrznutog ugljičnog dioksida, ugljičnog monoksida i drugih plinova. Kako kometi u sebi nose materijal zaostao iz vremena formiranja Sunčeva sustava, njihovo istraživanje može baciti novo svjetlo upravo u rani početak razvoja planetarnog sustava - rekao je Radonić.

Nosači ‘sastojka života’

Kometi ili zvijezde repatice od davnina su zaokupljali ljude koji su uz njihovu pojavu vezivali različita vjerovanja. Znanstvenici Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe, pak, sedamdesetih su godina lansirali teoriju panspermija prema kojoj su kometi na Zemlju prenijeli “sastojke života”.

- Mi danas znamo da u svemiru ima organskih spojeva na raznim objektima, a postavlja se pitanje koliko ih može biti na kometu. Pritom mislimo na organske spojeve na bazi ugljika. Stoga je istraživanje kometa usmjereno i na to da pokušamo uvidjeti jesu li oni mogli donijeti spojeve važne za život na Zemlji - ustvrdio je Radonić.

Upitala sam ga kako komentira riječi predsjednika Baracka Obame koji je 2010. godine najavio slanje prvih astronauta na asteroide.

Skok do ruba svemira

- Mislim da su njegove izjave bile propagandnog karaktera. Zasad nema konkretnog programa za let ljudi na asteroide. No, temeljna je ideja da se automatskom letjelicom pokuša uloviti mali asteroid promjera oko sedam metara, te da ga se zatim dopremi i ‘parkira’ u blizini Mjeseca. Onda bi astronauti otišli u misiju i uzeli uzorke s tog asteroida. Takva bi misija mogla biti ostvarena u idućem desetljeću, otprilike za desetak godina - rekao je Radonić i istaknuo da će u prosincu Amerikanci isprobati svoju novu letjelicu Orion. - Kapsula Orion napravljena je kako bi astronaute mogla vraćati na Zemlju velikom brzinom te se vezuje za buduće letove u svemir s ljudskom posadom. Orion je sličan svemirskom brodu Apollo, samo je kapsula veća pa bi u misijama prema Mjesecu bilo mjesta za četiri astronauta, a ne za tri kao u Apollu. Kao što se ništa bitno nije promijenilo u automobilskoj industriji u zadnjih pola stoljeća, tako nije bilo bitnih promjena na području raketne tehnologije od vremena programa Apollo. Jedino je NASA tada raspolagala bitno većim budžetom nego što ga ima danas - ustvrdio je Radonić.

Razgovor smo skrenuli na nedavni pad Space Ship Two, letjelice uz pomoć koje je privatna svemirska kompanija Virgin Galactic milijardera Richarda Bransona planirala razvijati svemirski turizam. Space Ship Two se prošlog vikenda srušio prilikom pokusnog leta, a tom prilikom je poginuo kopilot.

Hoće li taj nesretni događaj spriječiti razvoj svemirskog turizma, upitala sam.

- Eksplozija Space Ship Two neće spriječiti razvoj svemirskog turizma, ali će se to otegnuti. Space Ship Two je još prije dvije godine trebao početi sa suborbitalnim letovima, a sada će nakon nesreće istraga potrajati barem godinu dana. Mislim da se prvi probni let sa Space Ship Two ne može očekivati prije 2016. godine. Stoga je pitanje kada će poletjeti prvi svemirski turisti - upozorio je Radonić.

- Space Ship Two, koji je predviđen za dva pilota i šest putnika, prevozit će ljude do oko 100 kilometara visine. Ljudi će moći biti nekoliko minuta u bestežinskom stanju pa to predstavlja samo skok do ruba svemira i brzi povratak natrag. Cijeli bi let trajao oko 2,5 sata i stajao bi oko 250.000 dolara - dodao je Radonić.

Nizozemska misija

Naposljetku, zanimalo me što Ante Radonić misli o najavama privatne nizozemske kompanije Mars One koja najavljuje da će do 2025. poslati četiri čovjeka na Mars.

- Teoretski je moguće, ali to će biti teško praktično izvesti. Naime, kad radite tako ambiciozan program, onda uletite u probleme koje ne možete odmah riješiti pa se sve prolongira. Mislim da predviđena cijena od šest milijardi dolara ipak neće biti dovoljna za misiju na Mars, pogotovo ako na putu bude nekih tehničkih problema. Osim toga, ako pošaljete četiri čovjeka na Mars, nitko ne može garantirati dovoljno novca da se svake dvije godine šalje sve ono što je ljudima potrebno kako bi mogli preživjeti na tom negostoljubivom planetu - rekao je Radonić. - Postoji i problem radijacije koji nije riješen, posebno na putu prema Marsu, gdje bi iznenadne Sunčeve erupcije mogle ugroziti živote astronauta. U ovom trenutku je vrlo riskantno sa sadašnjim stupnjem razvoja tehnologije i iskustva planirati put ljudi na Mars. To je prerano i preopasno, posebice za privatnu kompaniju - zaključio je Radonić.