Charlie Chasen i Michael Malone upoznali su se u Atlanti 1997. godine, kada je Malone nastupao kao gostujući pjevač u Chasenovu bendu. Odmah su se sprijateljili, a svi u njihovoj okolini zamijetili su da dvojica muškaraca međusobno nevjerojatno sliče, kao da su jednojajčani blizanci. No, ne samo da nisu u srodstvu nego i njihovi preci potječu iz različitih krajeva svijeta. Chasenovi su iz Litve i Škotske, a Maloneovi potječu iz Dominikanske Republike i Bahama. Kad se Lindsey Sampson doselila u studentski dom, dodijelili su joj sobu s Ayannom Bryant. Njihov prvi susret bio je šok za obje djevojke i njihove obitelji. - Kad je Lindsey ušla u sobu, moja mama je rekla: ‘O, moj Bože! Ona je tvoja blizanka!‘ - prisjetila se Ayanna Bryant. No, pokazalo se da dvije djevojke nisu ni u dalekom srodstvu.
Kao jaje jajetu
Charlie Chasen i Michael Malone te Lindsay Sampson i Ayanna Bryant među stotinama su parova dvojnika (doppelgangers) iz cijelog svijeta koje je u protekle 23 godine u svom projektu "I‘m not a look-alike!" fotografirao François Brunelle (72), umjetnički fotograf iz Montreala. Zanimljive su to fotografije ljudi koji sliče kao jaje jajetu, a pritom ne samo da nisu blizanci nego nisu ni u srodstvu te često žive u različitim dijelovima svijeta. François Brunelle fasciniran je ljudskim licem od 1968. godine, a projekt "I‘m not a look-alike!" osmislio je krajem 90-ih, kad je spoznao da sliči engleskom glumcu Rowanu Atkinsonu, glasovitom Mr. Beanu.
O Brunellovu projektu dosad su objavljeni brojni novinski članci, a njegove fotografije dvojnika iz cijeloga svijeta godinama su hit na društvenim mrežama. No, projekt je zaintrigirao i znanstvenike: najprije psihologe, a u posljednje vrijeme i genetičare, poput dr. Manela Estellera s Instituta za istraživanje leukemije Josep Carreras u Barceloni. Esteller je prije proučavao fizičke razlike između jednojajčanih blizanaca, a sada je želio istražiti obrnuto: ljude koji izgledaju slično, ali nisu u srodstvu.
Njegov tim istražio je 32 para dvojnika koje je fotografirao Brunelle te nedavno o tome objavio studiju u časopisu Cell Reports. Svi sudionici studije pristali su na DNK testove i ispunili upitnike o svom životnom stilu, a znanstvenici su zatim upotrijebili softver za prepoznavanje lica kako bi kvantificirali sličnosti između lica sudionika. Pokazalo se da je 16 parova od ta 32 para dvojnika postiglo slične ukupne rezultate kao jednojajčani blizanci analizirani istim softverom.
Znanstvenici su potom usporedili DNK tih 16 parova dvojnika kako bi vidjeli jesu li i njihovi geni slični kao njihova lica. Na svoje iznenađenje, Esteller i suradnici otkrili su da tih 16 parova dvojnika dijele znatno više gena nego ostalih 16 parova koje je softver smatrao manje sličnima.
Dosad nije dokazano
- Ti ljudi stvarno izgledaju slični jer dijele važne dijelove genoma, odnosno sekvencu DNK. Da ljudi koji su sličniji imaju više zajedničkih gena, činilo bi se zdravorazumskim, ali nikada nije dokazano - izjavio je Esteller za New York Times. Osim genoma dvojnika, znanstvenici su analizirali i njihov epigenom te mikrobiom. Podsjetimo, epigenetika je znanstvena disciplina koja se bavi skrivenim utjecajima čimbenika okoliša kao što su pušenje, prehrana i stres na naše gene. Epigenetika pokazuje da nismo posve genetski determinirani jer ono što jedemo ili način na koji živimo može utjecati na aktivnost naših gena, pa tako i na zdravlje, psihu i sposobnosti naših potomaka.
Nadalje, u svakome od nas žive milijarde bakterija čija se ukupna masa procjenjuje na oko kilogram i pol. Znanstvenici tvrde kako bi ljudski mikrobiom, zajednica bakterija koje žive u nama, mogao imati važnu ulogu u prevenciji i liječenju metaboličkih, imunoloških, pa čak i neuroloških bolesti. No, Estellerov je tim otkrio da su, iako su genomi dvojnika slični, njihovi epigenomi i mikrobiomi različiti. - Genetika ih spaja, a epigenetika i mikrobiom ih razdvajaju. Ova razlika nam govori da slični izgledi dvojnika imaju više veze s njihovim DNK nego s okruženjima u kojima su odrasli - rekao je Esteller.
Zanimljivu studiju Estellerova tima komentirala je molekularna biologinja dr. Đurđica Ugarković.
- U ovoj studiji autori su detaljno opisali skup ‘sličnih‘ ljudi, definiranih algoritmima za prepoznavanje lica, a koji nisu u srodstvu. Naime, DNK sline 32 para sličnih ljudi podvrgnuta je analizama uobičajenih genetskih varijacija, metilacije DNK i analize mikrobioma na cijelom genomu. Također je napravljena biometrijska analiza i analiza životnog stila za sve slične parove. Istraživanje pokazuje da ‘slični‘ pojedinci definirani algoritmima za prepoznavanje lica dijele slične genotipove (slijed baza u molekuli DNK), a razlikuju se u metilaciji DNK i u mikrobiomima.
Ovi rezultati ne samo da pružaju uvid u genetiku koja određuje naše lice, već također mogu imati utjecaj na utvrđivanje drugih ljudskih antropometrijskih svojstava, pa čak i karakteristika osobnosti. Također naglašavaju koliko je onoga što jesmo i što nas definira doista naslijeđeno ili stečeno tijekom našeg životnog vijeka - pojasnila je dr. Đurđica Ugarković, voditeljica Laboratorija za evolucijsku genetiku na Institutu Ruđer Bošković (IRB) u Zagrebu.
Postali prijatelji
- Studija ima neka ograničenja, npr. korištene slike glave bile su dvodimenzionalne, crno-bijele fotografije, a nedostaju vrijedne informacije o trodimenzionalnim konstruktima, suptilnim tonovima kože i jedinstvenim crtama lica. Još jedno ograničenje jest to što su uzorci bili uglavnom europskog podrijetla. Stoga se studija nije mogla učinkovito pozabaviti utjecajem korištene multiomike na druge ljudske populacije.
Glavni autor studije dr. Esteller nada se da će nalazi studije pomoći liječnicima u dijagnosticiranju bolesti u budućnosti - ako ljudi imaju dovoljno slične gene da izgledaju slično, mogli bi dijeliti i sklonosti prema bolestima. Dr. Esteller je također sugerirao da bi mogle postojati veze između crta lica i obrazaca ponašanja, te da bi nalazi studije jednog dana mogli pomoći forenzičkoj znanosti davanjem uvida u lica osumnjičenih za zločine poznate samo iz uzoraka DNK. Uglavnom, radi se o zanimljivom i originalnom istraživanju koje pokazuje da postoji sličnost lica između ljudi koji nisu u srodstvu, a ta sličnost se više može pripisati sličnim genima nego sličnim životnim iskustvima - naglasila je Đurđica Ugarković.
Neki od sudionika projekta "I‘m not a look-alike!" postali su dugogodišnji prijatelji. Primjerice, Charlie Chasen i Michael Malone prijatelji su već 25 godina. Kada se Chasen nedavno oženio, prva osoba koju je nazvao bio je Malone. - Brunelleov projekt još je jedan način povezivanja ljudske rase jer možda svatko od nas ima negdje nekog tajnog dvojnika - rekao je Malone za New York Times.