RASTU LI DOISTA NOKTI I KOSA I NAKON NEČIJE SMRTI? Razbijamo mitove i donosimo pet činjenica o smrti kojih možda niste bili svjesni

Ništa na ovom svijetu nije sigurno osim smrti i poreza, tvrdio je Benjamin Franklin i nije bio daleko od istine. No, smrt je svojom zagonetnošću uvijek intrigirala čovječanstvo pa nije ni čudo da je ljudi proučavaju kroz raznorazne znanstvene discipline.

Portal Conversation donosi pet znanstvenih otkrića vezanih uz smrt, s područja biokemije, medicine, genetike, sociologije i psihologije kojih možda niste bili svjesni.

1. Ljudsko meso u stanju raspadanja ima slatkasti miris

Ako vas je to ikad zanimalo, raspadanje ljudskog tijela vrlo je kompleksna stvar, a uključuje preko 400 hlapljivih kemijskih tvari. Prema novom istraživanju objavljenom u magazinu Plos vjerojatno postoji pet estera (organske tvari koje reagiraju s vodom i daju alkohole i kiseline) koji se mogu naći samo kod ljudi.

No, ono što je zanimljivo, da te estere proizvodi i voće, posebno kad truli. Oni koji znaju miris raspadnutog ljudskog tijela (forenzičari, patolozi ili pogrebnici) često govore o takvom ‘slatkasto ljepljivom’ mirisu kad ih opisuju. Sad znamo i zašto.

2. Ne, nokti i kosa ne rastu i nakon smrti

Možda ste čuli ludu urbanu legendu da nam kosa i nokti rastu i nakon smrti, barem neko vrijeme. Ta zabluda vjerojatno je potekla od iluzije koja se stvara kod raspadnutog tijela ili kostura, no istina je da nam se tijela smanje zbog dehidracije i tad kosa i nokti djeluju duže.

Naša kosa i nokti zapravo su mrtva tkiva i tijekom naših života - ono što je živo jesu njihove folikule i korijen pod kožom. Međutim, bez djelovanja hormona i mnogih drugih tjelesnih funkcija ni nokti ni kosa ne mogu rasti.

3. Duljina telomera može predvidjeti koliko ćemo živjeti

Dugo se vremena smatralo da su naše stanice besmrtne i da bi se u idealnim uvjetima mogle neprestano obnavljati iznova i iznova, u beskonačnost. Međutim, šezdesetih su godina prošlog stoljeća znanstvenici otkrili da to baš i nije tako - telomere (zaštine strukture na krajevima kromosoma) skraćuju se sa svakom diobom stanice, a kad postanu prekratke, dioba prestaje i stanica umire.

Odonda znanstvenici pokušavaju istražiti u kojoj onda mjeri prema duljini telomera možemo predvidjeti koliko ćemo dugo živjeti. Trenutno se takvim predviđanjima ne možemo veseliti, no na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu možete i sami analizirati duljinu svojih telomera, a o tome se informirajte na ovom linku .

4. Strah od smrti slabi s godinama

Premda bi nam se možda logičnim činilo da se smrti bojimo sve više što joj se više približavamo, američka istraživanja tu tvrdnju demantiraju. Ljudi se u 40-im i 50-im godinama puno više boje smrti od onih koji su napunili 60 i više.

Jedna pak studija dokazuje da nakon što dosegnemo fizički vrhunac u dvadesetima, tjeskoba i strah od smrti sa svakom godinom pada sve više. Kod muškaraca to ipak ide malo sporije pa umanjeni strah od smrti počnu pokazivati nakon 60. dok žene već u 50-ima pokazuju značajan pad tjeskobe.

5. Kad razmišljamo o smrti, imamo više predrasuda

Ukratko opišite emocije koje doživljavate kad razmišljate o vlastitoj smrti kao i uzbuđenje koje osjećate. Zapišite što mislite da će vam se fizički dogoditi nakon smrti. Ovo je dio uputa koje su dobile na tisuće ljudi uključenih u preko 200 studija u posljednjih 25 godina.

Ono što su studije otkrile nije pretjerano ugodno. Naime, što više razmišljamo o smrti u usporedbi s nekim drugim, banalnijim stvarima, to smo tolerantniji prema rasistima, stroži prema prostitutkama, a liberali slabije podržavaju prava homoseksualaca. Također, ljudi koji se posvete mislima o smrti odjednom žele imati više djece i dati im ime isto kao svoje. Oni koji se nađu na rubu smrti često od ateista postaju vjernici ili počnu vjerovati u ‘život poslije života’.