Prije 80 godina jedan je američki znanstvenik došao u Gvatemalu i započeo monstruozan eksperiment

O njoj znamo samo da se zvala Berta. Bila je pacijentica psihijatrijske bolnice u Ciudad de Guatemala, a jednoga dana su injekcijom ubrizgali bakterije sifilisa. Mjesec dana poslije oko mjesta injekcije počele su se pojavljivati ​​male crvene kvržice, a zatim i ​​lezije na udovima. Nakon tri mjeseca dobila je penicilin, a zatim su je ponovno zarazili sifilisom te joj u oči stavili gnojni iscjedak gonoreje. Nekoliko dana kasnije umrla je u mukama...

Psihijatrijska pacijentica Berta jedna je oko 1500 Gvatemalaca koji su od 1946. do 1948. godine bili namjerno zaraženi sifilisom u sklopu zloglasnog američkog medicinskog eksperimenta pod vodstvom „uglednog” znanstvenika Johna C. Cutlera (1915.-2003.). Cilj eksperimenta je bio utvrditi učinkovitost penicilina u liječenju spolnih bolesti kao što su sifilis i gonoreja.

Eksperimenti u zatvoru u Indiani

Do eksperimenata je došlo jer su tijekom Drugog svjetskog rata američki istraživači bili zaokupljeni pokušajima sprječavanja i liječenja gonoreje i sifilisa. Ove su spolne bolesti pogađale širu populaciju, ali su posebno iscrpljivale ljudstvo u vojsci. Istraživači su najprije odlučili testirati profilaktički lijek kao mjeru za sprječavanje spolnih bolesti kod ljudi koji su im bili izloženi, a prvi eksperimenti na ljudima u tajnosti su započeli 1943. u saveznom zatvoru u Terre Hauteu u Indiani. Formiran je javnoznanstveni tim, a tada 28-godišnji bivši liječnik Obalne straže John Cutler imenovan je za njegova voditelja. No, u srpnju 1944. godine eksperimenti nad zatvorenicima su zaustavljeni zbog neuspjeha. U međuvremenu, Cutlerovi nadređeni saznali su da se pojavio novi lijek penicilin koji može izliječiti već sifilis za osam dana, što je zatim u vojsci prihvaćeno kao standardni tretman.

No, na prijedlog gvatemalskog liječnika Johna Funesa, koji je boravio na specijalizaciji u SAD-u, Cutler je odlučio nastaviti svoja istraživanja u Gvatemali gdje je stigao u kolovozu 1946. godine.

Bilo je to vrijeme ogromnih promjena za tu zemlju u sjevernom dijelu Srednje Amerike koja je dobila svog prvog demokratski izabranog vođu nakon puča kojim je okončana višedesetljetna diktatura. Nova vlada nadala se njegovanju odnosa sa SAD-om. Cutler je postao dio te priče te potpisao sporazume s gvatemalskom vladom. Zemlja je trebala dobiti novi medicinski laboratorij, obuku za svoje liječnike i pristup penicilinu, posebno za vojsku. Zauzvrat je Cutler dobio pristup institucijama koje je nadzirala gvatemalska vlada kao što su vojska, sirotišta, centri za mentalno zdravlje i zatvori.

Kako je Funes vodio kliniku za spolne bolesti u Ciudad de Guatemali, prvo su u eksperiment bile uključene prostitutke koje je zarazio sifilisom i gonorejom. Zatim ih je natjerao da imaju spolne odnose s muškarcima koje je želio proučavati, prvo sa zatvorenicima (prema tamošnjim zakonima prostitutkama je bilo dozvoljeno posjećivati muškarce u zatvorima), a zatim s vojnicima.

Studija Tuskegee

Od žena se tražilo da imaju spolne odnose s više muškaraca zaredom pa je u jednom slučaju, prostitutka imala spolne odnose s osam vojnika u razdoblju od 71 minute. Ni prostitutke ni vojnici nisu bili obaviješteni da su dio medicinskog eksperimenta.

Kako prostitutke nisu uspijevale zaraziti dovoljan broj muškaraca, Cutler i Funes otišli su korak dalje. Bakterije sifilisa injektirali su preko ranica koje su zatvorenicima napravili na penisu, rukama ili licu. No, nisu se zadržali samo na zatvorenicima i vojnicima nego su kandidate pronašli u Asilo de Alienados, jedinoj psihijatrijskoj bolnici u Gvatemali. Među njima je bila i Berta, pacijentica s početka članka. Eksperimenti u Gvatemali završili su 1948. godine jer su Cutlerovi nadređeni shvatili da se troši previše penicilina koji je bio skup, a njegove zalihe ograničene. Iako je Cutler svoje nalaze napisao u izvještajima 1952. i 1955. godine, oni nikada nisu recenzirani niti objavljeni. Desetljećima su ostali tajna.

No, John Cutler nije odustajao od istraživanja sifilisa i ostalih spolnih bolesti pa se 1960. godine uključio u „Studiju Tuskegee neliječenog sifilisa u crnaca”. Ta je studija od 1932. do 1972. godine vođena u gradu Tuskegee u Alabami s ciljem da se istraži patologija neliječenog sifilisa. Siromašna crnačka populacija u Tuskegeeju i okolici bila je u zdravstvenim krugovima poznata zbog najveće stope oboljelih od sifilisa u SAD-u.

U sklopu istraživanja, u koje je bilo uključeno 620 ljudi, liječnici su na jednoj skupini primjenjivali žestok i neučinkovit tretman protiv sifilisa, a drugoj skupini su davali placebo, najčešće aspirin. Studija Tuskegee vođena je čak četiri desetljeća pa iako se već krajem 1940-ih u liječenju sifilisa koristio penicilin, taj antibiotik nikada nisu dali sudionicima studije. Neki od neliječenih pacijenata spontano su se oporavili, no kod većine sifilis je doveo do mentalnih oboljenja, paralize, sljepila, srčanih bolesti i smrti. Na kraju studije od sifilisa je umrlo 100 ljudi. Američka javnost saznala je za eksperiment Tuskegee 1972. godine kada je izbio golemi skandal te se federalna vlada obvezala isplatiti odštetu preživjelim sudionicima monstruoznog eksperimenta i njihovim obiteljima.

Razotkriveni znanstvenik

Unatoč sudjelovanju i vođenju neetičnih medicinskih eksperimenata, John Cutler imao je uspješnu karijeru. Već 1958. godine postao je zamjenik predsjednika američke inačice Zavoda za javno zdravstvo, a 1967. godine profesor međunarodnog zdravlja na Sveučilištu u Pittsburghu. Surađivao je u zemljama Trećeg svijeta, posebice u zapadnoj Africi gdje je koordinirao velike međunarodne projekte. Umro je 2003. godine, a u njegovu čast nazvana je serija predavanja na Sveučilištu u Pittsburghu što je kasnije povučeno.

Javnost je najprije saznala za Cutlerovu ulogu u eksperimentu Tuskegee, a za tajna istraživanja u Gvatemali saznalo se tek 2010. godine. Zasluge za to ima povjesničarka medicine dr. Susan Reverby, sada profesorica emerita na Wellesley Collegeu u državi Massachusetts. Reverby je napisala knjigu o slučaju Tuskegee i nakon Cutlerove smrti na Sveučilištu Pittsburgh je istraživala njegovu dokumentaciju. Otkrila je strašnu istinu o američkim eksperimentima u Gvatemali koje je vodio John Cutler. Obavijestila je tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obamu koji se ispričao gvatemalskom narodu te naredio istragu. Pokazalo se da je u eksperimente u Gvatemali bilo uključeno 5500 osoba, od kojih je 1500 bilo namjerno zaraženo sifilisom. Do 1953. godine 83 sudionika eksperimenta su preminula. Obitelji nekih od preživjelih sudionika monstruoznog eksperimenta podnijeli su tužbe na američkim sudovima u kojima su zahtijevali financijsku odštetu, no sve su tužbe odbačene.

Kada je 2011. godine skandal oko eksperimenata u Gvatemali bio udarna tema u svjetskim medijima, komunicirala sam s prof, Susan Reverby putem e-maila. Zanimalo me smatra li Johna Cutlera američkom inačicom zloglasnog Josepha Mengelea.

- Ne mislim da se za Cutlera može reći da je bio poput Mengelea jer njegova osnovna ideja nije bila da ljudima nanese štetu nego da razvije pravi tretman protiv spolno prenosivih bolesti. Bio je duboko uvjeren da rat protiv sifilisa iziskuje tu vrstu žrtve koju su podnosili ljudi u njegovim eksperimentima. Cutler je bio uvjeren da se bavi dobrom znanošću – rekla mi je Susan Reverby.