PRIČE ZNANSTVENIKA KOJE SU INSPIRIRALE NAŠU NOVINARKU Mali kradljivac koji je postao Nobelovac

U izboru znanstvenika čije životne priče mogu biti inspiracija generacijama mladih jedno od prvih imena svakako je Mario Capecchi (79).

Ovaj američko-talijanski znanstvenik u djetinjstvu je bio kradljivac i član dječje ulične bande, a 2007. godine dobio je Nobelovu nagradu za kreiranje transgenetskog miša.

Mario Cappechi rođen je 1937. godine u Veroni kao plod ljubavi buntovne američke pjesnikinje Lucy Ramberg i talijanskog vojnog pilota Luciana Capecchija. Par se nikad nije vjenčao, a dvije godine nakon Marijeva rođenja, njegov je otac poginuo u Libiji. Lucy Ramberg uhićena je početkom 1941. godine te je kao politička zatvorenica poslana u koncentracijski logor Dahau. Brigu o malom Mariju preuzela je jedna seljačka obitelj kojoj je Lucy ostavila novac.

No, nakon godinu dana obitelj je potrošila sav novac, a dječaka, koji još nije bio napunio pet godina, istjerala iz kuće.

- Nisam imao kamo otići. Sjećam se kako sam, lutajući cestama između Bolzana i Verone, susreo jednu bandu dječaka koji su također bili prepušteni sami sebi. Lutali su u potrazi za hranom - prisjetio se Mario Capecchi svojih teških godina ranog djetinjstva.

- Da bismo preživjeli, bili smo prisiljeni krasti po seljačkim kućama, ali i u gradovima kroz koje smo prolazili na svom putu prema jugu Italije. Tražili su nas, a mi smo se skrivali u praznim bačvama i štalama - dodao je Capecchi koji se 1945. godine razbolio od tifusa. Završio je u jednoj bolnici, gdje je mjesecima bio na rubu smrti.

U međuvremenu, u svibnju 1945. godine američki su vojnici oslobodili zatočenike iz Dahaua među kojima je bila i Marijeva mama Lucy. Iako na rubu snaga, Lucy se uputila u Italiju i nakon višemjesečne potrage našla sina u bolnici točno na njegov deveti rođendan. Tri tjedna kasnije majka i sin otputovali su u Philadelphiju gdje je živio Lucyn brat Edward Ramberg, fizičar koji je predavao na Princetonu.

Lucy Ramberg nikad se nije oporavila od trauma iz Dahaua, pa su o dječaku brigu uglavnom vodili ujak i njegova žena.

Mario Capecchi diplomirao je kemiju i fiziku na koledžu Antioch u Ohiju, a doktorirao biofiziku na Harvardu, gdje je radio u laboratoriju nobelovca Jamesa Watsona. No, 1973. godine napustio je Harvard jer mu nije pružao dovoljno intelektualne slobode te prešao na Sveučilište Utah u Salt Lake Cityju. Tamo je 1980-ih počeo baviti se genetskim manipulacijama na miševima što mu je donijelo Nobelovu nagradu.

Tada je njegova neobična životna priča dobila novi nastavak. Capecchiju se iz austrijskoga grada Villacha javila stanovita Marlene Bonelli, za koju se ispostavilo da je njegova izgubljena polusestra.

Naime, nakon odlaska u rat Marijeva oca Luciana, Lucy Ramberg imala je vezu s jednim Brazilcem njemačkog podrijetla. U vezi je rođena djevojčica Marlene, dvije godine mlađa od Marija, koju je ubrzo usvojio jedan bračni par. Marlene je nakon 30 godina srela svog biološkog oca, a za majku je mislila da je skončala u logoru Dahau. Bila je uvjerena i da je njezin polubrat Mario mrtav sve dok na vijestima nije čula da je dobio Nobelovu nagradu.

Njih dvoje tada su se prvi put vidjeli nakon gotovo 70 godina.