U Srbiji se već dugo nije toliko govorilo o jednom znanstvenom radu. Ne, nije to rad o novoj metodi liječenja tumora niti se govori o postanku svemira. Riječ je o urnebesno zabavnom, potpuno izmišljenom radu u kojem se čak pojavljuje i Disneyjev junak Šiljo.
No, autori rada dr. Dragan Đurić i dr. Boris Delibašić, mladi informatičari s Fakulteta organizacijskih znanosti (FON) u Beogradu, i njihov suradnik Stevica Radišić nisu prevaranti. Oni su članak svjesno izmislili da bi ukazali na hiperprodukciju kvaziznanstvenih radova srpskih istraživača u časopisima sumnjive kvalitete.
Članak naslovljen “Evaluacija transformativnih hermenaustičkih heuristika za procesiranje slučajnih podataka” objavljen je u rumunjskom časopisu Metalurgia International, u kojem često objavljuju srpski znanstvenici. Izmišljeni rad pravi je bućkuriš sastavljen od engleskih fraza, ali napisan u maniri znanstvenog rada. U članku su nabacani razni pojmovi iz informatike i računarstva, sadrži statističku analizu, spominje se Europska unija i obrazovne razine žena, pa čak i religija... U članku ima i puno zabavnih detalja.
Primjerice, kao reference spominju se studije iz 2012. i 2013. godine, čiji su autori davno preminuli istraživači Bernoulli i Laplace (obojica su mrtva više od 200 godina). Vrhunac zabave jest 12. referenca, Šilja P. Pronalazač čiji je rad “Odgovoran zadatak” objavljen u znanstvenom časopisu Mikijev zabavnik 2000. godine! Naposljetku, autori članka uredništvu časopisa poslali su i svoje fotografije s lažnim brkovima i perikama. No, u uredništvu časopisa Metalurgia International ništa nisu posumnjali.
Izmišljeni članak beogradskih znanstvenika nazvan je “Sokalovom podvalom na srpski način”. Podsjetimo 1996. godine Alan Sokal, profesor fizike na Sveučilištu New York, objavio je u uglednom časopisu Social Text rad u kojem fizikalnim zakonima potvrđuje tvrdnje poznatih teoretičara posmoderne Michela Foucaulta, Jacquesa Lacana i Luce Irigaray. U svome članku Sokal je, primjerice, naveo da su Lacanove spekulacije o psihoanalizi potvrdili radovi iz kvantne fizike, što je, naravno, izmislio. Istoga dana kad je Social Text (koji izdaje poznato Sveučilište Duke) objavio njegov članak, Alan Sokal oglasio se u časopisu Lingua Franca te priznao da je njegov rad obična parodija kojom je želio provjeriti “bi li vodeći časopis kulturnih studija objavio rad namjerno posut besmislicama ako bude dobro zvučao i ako bude povlađivao ideološkim stajalištima urednika”.
Sokala je, naime, iritiralo ljevičarenje uredništva časopisa Social Text koje je promoviralo ideju da je stvarnost tek društveni konstrukt. “Sokalova podvala” izazvala je veliki skandal planetarnih razmjera i ukazala na sumnjivu proceduru recenzentskog procesa čak i u uglednim svjetskim časopisima.
Kako, pak, recenzentski postupak izgleda u malim znanstvenim sredinama poput naše, gdje znanstvenici preferiraju objavljivati u domaćim časopisima, u više smo navrata pisali u Jutarnjem.
Višestruko smo ukazivali na fenomen “samizdat”, kada članovi uredništva sami sebi višestruko objavljuju radove i tako s lakoćom napreduju na akademskoj ljestvici do dobro plaćenih sinekura. Na to nisu imuni ni naši istočni susjedi jer, kako navodi naš neimenovani izvor iz Beograda, mnogi srpski znanstvenici preferiraju časopise koje uređuju njihovi prijatelji i kolege. No, članak u domaćem časopisu vrijedi dva boda, a članak u međunarodnom časopisu osam bodova.
Kako bi što prije stekli uvjete za napredak, mnogi srpski znanstvenici počeli su se okretati međunarodnim časopisima u regiji koji se nalaze na SCI listi, nacionalnom citatnom indeksu u Srbiji koji se vrednuje prilikom napredovanja u više akademsko zvanje. Među srpskim znanstvenicima koji hitno žele imati radove kako bi napredovali u posljednje vrijeme pravi su hit bili rumunjski časopis Metalurgia International te bosanski TTEM i HealthMed. Za članak u Metalurgia Internationalu iz područja “metalurškog inženjerstva” plaća se oko 200 eura, a za bosanski HealthMed oko 1000 eura.
- Časopis Metalurgia International nema sustav recenziranja, a radovi se prihvaćaju za objavljivanje po principu ‘plati i za 24 sata imat ćeš znanstveni rad’ - rekao nam je jedan srpski znanstvenik koji je želio ostati anoniman.
Naš izvor tvrdi da su se mladi informatičari dr. Dragan Đurić i dr. Boris Delibašić odlučili iz revolta na “Sokalovu podvalu na srpski način” kako bi pokazali na apsurdnost sustava akademskog napredovanja koji, slično kao i postojeći u Hrvatskoj, vrednuje broj radova, ali ne i njihovu kvalitetu.
Tako se događa da članak sumnjive znanstvene kvalitete objavljen u Metalurgia Internationalu, znanstveniku donosi isti broj bodova kao i ozbiljno istraživanje izašlo u nekom vrhunskom svjetskom časopisu s rigidnim recenzentskim postupkom. Đurić i Delibašić i njihov suradnik Stevica Radišić (čije pravo ime nije poznato) svojim su “cirkusantskim radom” u Metalurgia Internationalu izazvali pravu buru u srpskoj akademskoj zajednici, a njihova je genijalna podvala već danima medijska tema.
Na YouTubu se pojavila i videosnimka “Hitler saznaje da je Metalurgia International raskrinkana”, jedna od dosad najduhovitijih parodija na glasovitu scenu iz filma “Konačni pad”. Taj video sada kruži virtualnim prostorom diljem cijele regije.
Kontaktirali smo dr. Đurića i dr. Delibašića, no oni odbijaju govoriti u javnosti o svojoj “podvali”. No, njihovi kolege tvrde da beogradski informatičari nisu ni željeli medijsku pozornost nego samo upozoriti na sumnjive, bolje reći lažne međunarodne časopise u regiji u kojima se objavljuju plaćeni radovi isključivo radi napretka na akademskoj ljestvici. No, slučaj je za Jutarnji list komentirao prof. Pero Šipka, direktor Upravnog odbora Centra za evaluaciju u obrazovanju.
- O ovoj ideji mislim dobro, posebno o načinu koji smatram i duhovitim i efektnim. Ideja inače nije nova. Sličnim tehnikama služili su se mnogi, od Sokala nadalje - rekao je prof. Šipka.
- Sviđa mi se slučaj dvojice američkih studenata koji su najprije uspješno aplicirali na jednu skupu međunarodnu konferenciju podnoseći rad besmislenog naslova i sažetka, da bi zatim čak osigurali bogato sponzorstvo za boravak na skupu - dodao je Šipka, istaknuvši da se u Srbiji posljednjih godina ulažu značajni napori u borbi protiv raznih oblika akademski nečasnog ponašanja, poput plagiranja i falsificiranja radova.
- Nažalost, još se uvijek ne prepoznaje spremnost akademske zajednice da u cjelini stane na put zloupotrebama - zaključio je Pero Šipka.