Automobil je klizio po besprijekorno održavanoj autocesti u sjeverozapadnoj saudijskoj regiji AlUli (Al-‘Ula, arap.), kada je vozač naglo skrenuo s ceste.
‘Propustio sam skretanje. Evo ovdje‘, uzviknuo je i preko bazaltnih stijena skrenuo na jedva primjetnu stazu u pustinji, piše za BBC Demi Perera.
‘Ispred nas je bio prostrani, ravni krajolik. Sa svih strana okruživalo nas je plavo nebo, s nešto niskih bijelih oblaka. Nakon nekoliko minuta zaustavili smo se pored kruga naslaganog kamenja. Izašao sam iz auta, čekajući da upoznam Jane McMahon, članicu tima arheologa sa Sveučilišta Zapadne Australije koja radi u AlUli od 2018. Posvuda uokolo prostirala se suha ravnica ispunjena sivo-crnim stijenama prekrivenim ružičastim pijeskom. Bilo je nečeg vanzemaljskog u svemu tome: bez ijednog stabla ili vlati trave; potpuna tišina koju je tek tu i tamo prekidao nalet vjetra koji bi nas probio do kostiju.
Došao sam ovdje jer nedavna otkrića u AlUli bacaju novo svjetlo na fascinantno razdoblje povijesti Saudijske Arabije. Budući da je zemlja tek prije nekoliko godina otvorena za međunarodna istraživanja (i za turiste 2019.), mnoga se njezina drevna nalazišta proučavaju po prvi put. Iako su povjesničari upoznati s ruševinama 2000 godina starih gradova Hegra i Dadan i njihovim mjestom na Putu tamjana (Hegrine grobnice i spomenici su na UNESCO-vom popisu svjetske baštine), nisu imali puno znanja o civilizaciji koja je ovdje postojala prije. Sve do sada.
Otkriveno je da se po ogromnom, zabačenom prostoru AlUle prostiru tisućljećima stari arheološki ostaci koji bi mogli promijeniti naše razumijevanje prapovijesti. Rad Jane McMahon i njezinih kolega rasvjetljava neke od najranijih kamenih spomenika u svjetskoj povijesti – starijih od Stonehengea i najranijih piramida u Gizi.
McMahon je objasnila da je krug stijena ostatak kuće koja je bila nastanjena u razdoblju neolitika (od 6000. do 4500. pr. Kr.) i da je na ovom području nekoć bilo mnogo naselja. Donedavno se smatralo da je u ovoj regiji bilo malo ljudske aktivnosti sve do brončanog doba nakon 4000. pr. Kr. Ali rad McMahon i njezinih kolega otkrio je sasvim drugačiju priču: da je neolitska Saudijska Arabija bila dinamičan, intenzivno naseljen, složen krajolik koji se prostirao na ogromnom području.
Uokolo su ostaci više od 30 nastambi i grobnica, a to je bio samo mali dio. Prije više tisuća godina, krajolik ovog područja bio je zelen, bujan i pun ljudi koji su čuvali koze i dozivali jedni druge.
‘Klima i inertan krajolik Saudijske Arabije znači da je većina arheoloških ostataka od prije 5.000 do 8.000 godina prilično dobro očuvana. Dakle, točno onako kako sad to vidite, tako je bilo i prije‘, rekla je McMahon, objašnjavajući kako bi se sad moglo rasvijetliti kako su se razvila velika, gusta naselja Hegra i Dedan i kako su kulturne i tehnološke promjene u regiji, poput poljoprivrede i navodnjavanja, obrade metala i pisanih tekstova, nastale tijekom sljedećeg tisućljeća.
‘Kulturne promjene koje su se dogodile nakon neolitika su ogromne, ali ne znamo puno o tome kako su se te promjene dogodile", rekla je.
Međutim, čak i u rukama tako iskusnih arheologa, jedno otkriće iz AlUle i dalje nema objašnjenja. Na području od nevjerojatnih 300.000 četvornih kilometara i izgrađeni na prilično dosljedan način, nalazi se 1.600 monumentalnih pravokutnih kamenih struktura koje također datiraju iz razdoblja neolitika. U početku nazvane ‘vrata‘ zbog izgleda iz zraka, strukture su kasnije preimenovane u ‘mustatili‘, što na arapskom znači ‘pravokutnik‘.
‘Imamo strukture velike kao pet do šest nogometnih igrališta, napravljene od tisuća tona kamena, koje ne samo da pokrivaju ogromnu geografsku regiju, već su i stare 7000 godina‘, rekao je dr. Hugh Thomas, jedan od direktora Projekta zračne arheologije u Kraljevini Saudijskoj Arabiji (AAKSAU). Radio je zajedno s McMahon zadnje dvije godine provodeći arheološka istraživanja iz zraka i ciljana iskapanja kako bi odgonetnuo svrhu mustatila.
Mustatil je svakako impresivan, a jedini pravi način da steknete dojam o njegovoj veličini je iz zraka. Kad sam ih preletio u helikopteru, mogao sam vidjeti veliko kamenje položeno u ravnim linijama po pijesku, otprilike dužine četiri nogometna igrališta i širine najmanje dva.
‘Po mom mišljenju, mustatili su neke od najunikatnijih arheoloških struktura dosad identificiranih u svijetu‘, rekao je Thomas. ‘Kada pogledamo druge strukture koje datiraju iz neolitika, a koje su jednako impresivne u svojoj konstrukciji, teško mi je zamisliti bilo koju koja pokriva tako veliku geografsku regiju.‘
Iako je Thomasov tim zabilježio mustatile različitih veličina i složenosti, također su primijetili neke dosljedne karakteristike. Svi su izgrađeni na sličan način, slaganjem stijena u obliku niskih zidova koji su ispunjeni šljunkom, a uključuju vrh strukture, bazu i dugačke zidove koji ih povezuju. Neki imaju ulaze i višestruka uska unutarnja dvorišta. Kamenje korišteno za gradnju posebno je odabrano tako da nalegne jedno na drugo i podupire velike građevine, što pokazuje da su graditelji dobro razumjeli lokalni materijal.
Ove pretpovijesne spomenike prvi je put zabilježio 1960-ih lokalni tim koji je vršio terenska istraživanja, ali u tom trenutku nitko nije znao o čemu se radi. Istraživanja na daljinu koje je 2017. proveo profesor David Kennedy (također sa Sveučilišta Zapadne Australije) pojačala su interes, a početne teorije sugerirale su da su korišteni kao teritorijalni markeri za neke drevne pašnjake. Ipak, kako se otkrivalo sve više i više, pojavila su se i druga objašnjenja.
Thomas, McMahon i njihovi timovi otkrili su dokaze koji upućuju na praksu povezanom s kultom. Otkrili su veliki broj lubanja i rogova goveda, koza i divljih gazela u malim komorama u glavama mustatila, ali nisu pronašli nikakve naznake da su ih držali kao domaće životinje. Budući da nisu pronađeni dijelovi tijela drugih životinja, došlo se do zaključka da se radi o žrtvama. Nadalje je sugerirao da su životinje žrtvovane negdje drugdje. Ovo je važno jer je dokaz o visokoorganiziranom društvu, koje je postojalo mnogo ranije nego što se mislilo, čak 6000 godina prije islama.
‘Iskapanje nekoliko mustatila otkrilo je artefakte koji upućuju na ritualne prakse koje su se odvijale unutar struktura‘, rekao je Thomas. ‘Ljudi koji su ih izgradili imali su zajedničku kulturu i sustav vjerovanja i to nije bila praksa koja je bila lokalizirana. Proširila se ogromnim dijelom Arabije veličine Poljske.‘
‘Saudijska Arabija je bila suh i negostoljubiv krajolik, osim nekoliko značajnih mjesta, kao što su Dedan i Hegra. Međutim, arheološki dokazi, kao što su mustatili, pokazuju da je regija imala bogatu i složenu povijest. Imati strukturu tako široko raspršenu na tako golemom području sugerira zajednički sustav vjerovanja, jezik i kulturu u razmjerima koje osobno nisam mogao ni zamisliti‘, kaže Thomas.
Munirah Almushawh, suvoditeljica arheološkog projekta u Khaybaru (još jedno područje AlUle), slaže se i napominje da ne samo da je ovo društvo dijelilo jedinstveni sustav vjerovanja, već su putovali na ogromne udaljenosti kako bi podijelili znanje koje im je omogućilo izgradnju ovih složenih struktura. Neki od mustatila teže čak 12.000 tona - više od Eiffelovog tornja. Njihova izgradnja zahtijevala je znanje, vještinu i organizaciju kroz duga vremenska razdoblja.
‘Mustatil sugerira postojanje velike društvene mreže, inovativne arhitektonske vještine i opsežno istraživanje pretpovijesne Arabije‘, rekla je Almushawh.
Unatoč ovim uzbudljivim otkrićima, znanje o mustatilima još je u povojima, jer je od 1600, zasad iskopano njih samo šest. Ono što je sigurno jest da će AlUla nastaviti otkrivati svoje tajne. Kako se regija ponovno otvara za turizam nakon pandemije, postoje planovi za izgradnju ogromnog muzeja na otvorenom u kojem se posjetitelji mogu samostalno kretati po raznim arheološkim nalazištima ili kroz koje će ih provesti vodič. Putnici će moći upoznati razdoblje neolitika, vidjeti drevne ruševine domova i mustatila te sami zamisliti kako je to visoko organizirano društvo živjelo i kretalo se krajolikom.
McMahon i Thomas uzbuđeni su zbog AlUline budućnosti koliko i zbog njezine prošlosti. ‘Ovo otkriće je značajno zbog ponovnog ispisivanja povijesti neolitika u sjeverozapadnoj Arabiji‘, rekla je McMahon. ‘Kroz naš smo rad otkrili nevjerojatnu složenost neolitskog razdoblja u ovoj regiji, koja se prije smatrala ili nenastanjivom ili jednostavno nevažnom u ovom vremenu.‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....