Što je zapravo mikroplastika i koliko je opasna

Termin mikroplastika, kojim označavamo plastiku manju od pet milimetara, skovao je 2004. dr. Richard Thompson, profesor biologije mora sa Sveučilišta u Plymouthu, nakon što je pronašao hrpe plastičnih komadića veličine riže na jednoj engleskoj plaži. U godinama koje su uslijedile znanstvenici su locirali mikroplastiku diljem planeta, od dna Marijanske brazde do vrha Mount Everesta.

Procjenjuje se da se svake godine u okoliš ispušta 10 do 40 milijuna tona mikroplastike, a ako se trenutni trendovi nastave, taj bi se broj mogao udvostručiti do 2040. godine. Većina dolazi od većih plastičnih predmeta koji se s vremenom razgrađuju, dok se neki izravno dodaju proizvodima koje koristimo poput boja, sredstava za čišćenje i pasta za zube. Mikroplastika se nalazi u soli, pivu, svježem voću i povrću i pitkoj vodi itd. Čestice plastike, također, mogu izravno kontaminirati usjeve.

Ljudi unose mikroplastiku u organizam ishranom i disanjem. Znanstvenici su procijenili da odrasli unose ekvivalent jedne kreditne kartice tjedno u mikroplastici. Istraživanje utjecaja mikroplastike na zdravlje ljudi tek počinje. Čestice su pronađene u više organa i tkiva, uključujući mozak, testise, srce, želudac, limfne čvorove i posteljicu. Također su otkrivene u urinu, majčinom mlijeku, spermi i mekoniju, što je prva stolica novorođenčeta.

Već neko vrijeme znamo da mikroplastika nanosi štetu ribama, no mjerenje mogućih negativnih učinaka plastike na ljude daleko je teže nego na životinjama.

Studije na životinjama i ljudskim stanicama pokazuju da mikroplastika uzrokuje oštećenja stanica. Stoga se smatra se da bi izloženost mikroplastici mogla biti povezana s rakom, srčanim udarima, reproduktivnim problemima i nizom drugih štetnih učinaka. No, do sada nije bilo epidemioloških studija koje bi na velikoj skupini ljudi dokumentirale vezu između izloženosti mikroplastici i utjecaja na zdravlje.