Nakon 70 godina otkriveno tko je bio četvrti špijun koji je Moskvi odao tajne nuklearnih bombi: 'Ova studija baca novo svjetlo na cijelu priču...'

Njegovo kodno ime bilo je Godsend (Bogomdan). Oscar Seborer zacijelo je jedan od najuspješnijih špijuna u povijesti jer je njegovo odavanje američkih atomskih tajni Sovjetima bilo nepoznato više od 70 godina. No, istražujući dostupni arhivski materijal ruske tajne službe KGB, američki povjesničari Harvey Klehr i John Earl Haynes otkrili su da je Oscar Seborer bio famozni četvrti sovjetski špijun na Projektu Manhattan koji je doveo do stvaranja atomske bombe. O svom otkriću, Harvey Klehr, profesor emeritus sa Sveučilišta Emory, i John Earl Haynes, bivši povjesničar iz Kongresne biblioteke u Washingtonu, napisali su zanimljivu studiju u časopisu “Studies in Intelligence” koji izdaje američka tajna služba CIA.

- Ova studija baca novo svjetlo na to kako je špijunaža bila raširena tijekom Projekta Manhattan. Također, studija je doprinos dugotrajnoj raspravi o tome koliko su Amerikanci, koji su špijunirali za sovjetsku stranu, pomogli ruskim znanstvenicima u razvoju njihove bombe - rekao je za New York Times Mark Kramer, direktor studija Hladnog rata na Harvardu.

Najpoznatiji špijun na projektu Manhattan bio je Klaus Fuchs, njemački nuklearni fizičar i komunist koji je od 1941. do 1949. godine Sovjetima vrlo učinkovito prenosio atomske tajne. Kada je u zoru 16. srpnja 1945. godine u pustinji Alamogordo u Novom Meksiku u tajnosti izveden test Trinity, prva eksplozija atomske bombe, sovjetska strana bila je jako dobro upućena. Šest tjedana prije tog eksperimenta, Fuchs je sve detalje proslijedio sovjetskoj strani pa je tako Staljin za nuklearnu probu Trinity saznao prije novog američkog predsjednika Harryja Trumana, koji je na toj funkciji početkom 1945. godine zamijenio legendarnog Franklina D. Roosevelta.

Svega četiri godine kasnije, 29. kolovoza 1949. godine eksplodirala je prva sovjetska atomska bomba, identična američkoj. SAD je na razvoj atomske bombe potrošio dvije milijarde dolara, a Fuchs je najvažnije nacrte i proračune predao Sovjetskom Savezu. Tako su Sovjeti uštedjeli golemu količinu novca i neutralizirali američki atomski monopol.

Uhićenje Klausa Fuchsa

Špijunska aktivnost Klausa Fuchsa otkrivena je u ljeto 1949. godine zahvaljujući tajnoj američkoj operaciji Venona, a taj njemački fizičar, sin luteranskog pastora, uhićen je u Velikoj Britaniji u veljači 1950. godine. Uhićenje Klausa Fuchsa istražiteljima je otvorilo put do nekoliko osoba u SAD-u za koje se sumnjalo da su sovjetski špijuni.

U ljeto 1950. godine uhićen je i drugi sovjetski špijun s projekta Manhattan, David Greenglass, čije je svjedočenje dovelo do uhićenja supružnika Ethel i Juliusa Rosenberga, Židova i članova američke komunističke partije. Njih dvoje osuđeni su na smrt 1953. godine, a smaknuti su u zloglasnom zatvoru Sing-Sing. Klaus Fuchs izbjegao je njihovu sudbinu te je osuđen na 14 godina zatvora koje je služio u zatvoru u Engleskoj dok je Greenglass odslužio 10 godina zatvora u SAD-u.

Desetljećima su jedini javno poznati sovjetski špijuni koja su radili na Projektu Manhattan bili Klaus Fuchs i David Greenglass da bi 1995. godine javno bio identificiran i treći špijun Theodore Hall, najmlađi fizičar u Los Alamosu. No, Hall je još 1960-ih otišao i Englesku i nikad mu se nije sudilo za špijunažu. U doba kad je otkrivena Hallova tajna počelo se i javno spekulirati da je u Los Alamosu djelovao i četvrti sovjetski špijun, elektroinženjer koji je još živ.

Kada su arhivski materijali KGB-a iz doba Drugog svjetskog rata postali dostupni u javnosti, Harvey Klehr i John Earl Haynes otputovali su u Moskvu. Iz KGB-ovih dokumenata spoznali da je u SAD-u djelovala tajanstvena špijunska grupa koji su činila tri brata kodnih imena Relative (Rođak), Godfather (Kum) i Godsend (Bogomdan). Prema ruskim arhivskim dokumentima, najvažnija je bila uloga Godsenda koji je u Moskvu slao tajne podatke o Projektu Manhattan.

No, iz tih se dokumenata nije moglo ništa razabrati o pravom identitetu članova špijunske grupe. Puzzle su se počele slagati kada je 2012. godine FBI skinuo oznaku tajnosti s dokumenata operacije SOLO koja se bavila špijuniranjem članova američke komunističke partije. Proučivši te dokumente dvojica povjesničara otkrila su da su tajanstvenu sovjetsku špijunsku grupu činila tri brata Seborer: Oscar je bio Godsend, Stuart je bio Godfather dok je Max bio Relative. Porijeklom Židovi, čiji su roditelji krajem 19. stoljeća emigrirali iz Poljske u SAD, sva trojica braće gravitirali su prema Američkoj komunističkoj partiji (CPUSA) te bili dio mreže koja je kontaktirala sa sovjetskim obavještajnim službama.

Oscar Seborer rođen je 1921. godine u New Yorku gdje je završio osnovnu školu i koledž, a zatim upisao studij elektrotehnike na Sveučilištu Ohio. No, u listopadu 1942. godine pridružio se američkoj vojsci koja ga je kao mladog stručnjaka angažirala na Projektu Manhattan koji se u tajnosti odvijao u tri novosagrađena grada: Hanfordu, Oak Ridgeu i Los Alamosu. Seborer je najprije radio u Oak Ridgeu da bi 1944. godine bio prebačen u Los Alamos gdje su u velikoj tajnosti vodeći fizičari 20. stoljeća razvijali atomsku bombu.

Niels Bohr, Richard Feynman, Leo Szilard, Hans Bethe, Edward Teller, Enrico Fermi samo su neki od velikih svjetskih fizičara toga doba koji su radili na Projektu Manhattan, čiji je znanstveni voditelj bio američki fizičar Robert Oppenheimer. Kao član skupine koja je monitorirala seizmološke učinke nuklearne eksplozije, Oscar Seborer nazočio je i detonaciji prve atomske bombe u Alamogordu.

Lov na vještice

U Los Alamosu je ostao do 1946. godine, a zatim je nastavio studij elektrotehnike koji je prekinuo zbog rata. Iz FBI-evih dokumenata razvidno je da su i Oscar i njegov tri godine stariji brat Stuart krajem 1940-ih bili predmet interesa američkih tajnih službi zbog povezanosti s CPUSA-om. Kako se “lov na vještice”, obračun s američkim komunistima koji je lansirao republikanski senator Joseph Mc Carthy, intenzivirao, Stuart i Oscar Seborer su zaključili kako bi bilo mudro da napuste Ameriku. Zajedno sa Stuartovom ženom Miriam i njezinom majkom Annom u ljeto 1951. godine brodom su se uputili u Englesku:

No, idućih godinu dana četvorka se nije “skrasila” nego su se boravili u raznim zemljama uključujući i Izrael gdje su živjeli Stuartovi i Oscarovi roditelji. Što se tiče trećeg brata Maxa, iz FBI-evih dokumenata je razvidno da je u drugoj polovici 1951. godine planirao tromjesečno putovanje u Izrael i Europu, no nije jasno je li se susreo s braćom. Izvjesno je da se počekom 1952. godine vratio u SAD, a o njegovim kasnijim aktivnostima ne zna se gotovo ništa.

Od 1952. do 1957. godine Oscar i Stuart Seborer živjeli su u Dresdenu, koji je tada pripadao Istočnoj Njemačkoj, a uzeli su i novo prezime, Smith. Zatim su se s Miriam, koja je u međuvremenu rodila sina, i njezinom majkom preselili u Moskvu te počeli novi život. Oscar se posvetio tehničkim istraživanjima, a Stuart se bavio prevođenjem znanstvene literature. Iako su za sovjetske prilike živjeli relativno dobro, problem im je u početku bilo nepoznavanje ruskog jezika. Također, nedostajao im je njihov njemački automobil koji su prodali prije preseljenja u Moskvu. Priliku da kupe novi automobil dobili su tek nakon tri godine života u Sovjetskom Savezu.

No, 1961. godine raspao se brak Miriam i Stuarta zbog njegove ljubavne afere s jednom Ruskinjom. Miriam je tada posjetila američko veleposlanstvo u Moskvi s namjerom da se vrati u SAD. No, sovjetske vlasti zabranile su joj povratak. Kad je ponovno došla u američko veleposlanstvo, uhapšena je i odvedena na ispitivanje na policiju te poslana u Alma Atu gdje je neko vrijeme bila u pritvoru. Ni njezin muž ni šogor nisu više kontaktirali s njom. Priliku da, zajedno sa sinom i majkom, napusti Sovjetski Savez, dobila je tek krajem 1969. godine. Nakon povratka u Ameriku u više navrata ju je FBI ispitivao o životu u sovjetskom bloku. Kasnije je radila kao medicinska direktorica u jednoj osiguravajućoj kompaniji, a umrla je 2002. godine.

Američki komunist

U međuvremenu, Oscar i Stuart Seborer ne samo da su dobro naučili ruski, nego su se potpuno “sovjetizirali”. Obojica su radili za Rusku akademiju znanosti, oženili su se Ruskinjama, a imali su i stanove u istoj zgradi. Prema svjedočenjima prijatelja ostali su cijelog života vjerni komunističkim idejama. Kad ih je sredinom 1960-ih posjetio jedan američki komunist, priznali su mu da se nikad neće vratiti u SAD jer bi ih tamo za “ono što su učinili” osudili na smrt.

No, iz dostupne arhivske građe povjesničari Klehr i Haynes nisu mogli zaključiti “što su učinili”, odnosno koje je atomske tajne iz Los Alamosa Oscar Seborer mogao proslijediti sovjetskoj strani jer nije bio znanstvenik nego tehničar. - Znamo mnogo o informacijama koje su Fuchs, Hall i Greenglass proslijedili sovjetskoj strani. No, za Seborera znamo samo da je Sovjetima priskrbio nešto - kažu američki povjesničari. Smatraju da se prava istina o Oscarovoj špijunskoj aktivnosti vjerojatno krije u sovjetskim arhivima koji još nisu posve dostupni javnosti. Američki povjesničari ukazuju na još jednu zanimljivu enigmu: nije poznato je li Oscar Seborer radio za rusku tajnu službu KGB ili njezina rivala, vojnu obavještajnu službu GRU.

Oscar Seborer dobio je 1964. godine Orden Crvene zvijezde, visoko rusko vojno odlikovanje. Preminuo je 23. travnja 2015. godine, a na njegovom sprovodu bili su predstavnici FSB-a, savezne sigurnosne službe Ruske Federacije. Sprovodu je u invalidskim kolicima nazočio i njegov brat Stuart, koji se tada približavao 100. rođendanu. Kada je 2018. godine boravio u Moskvi, harvardski znanstvenik Mark Kramer pokušao je pronaći Stuarta Seborera (Smitha) za koga se smatra da je bratu pomogao u špijuniranju. Kramer je smatrao da je Stuart još živ jer nije bilo obavijesti o njegovoj smrti, a u telefonskom imeniku našao je njegov broj i adresu. No, njegov posjet Stuartovom stanu nije bio uspješan jer ni nakon dugotrajne zvonjave nitko nije otvorio vrata. Ni susjedi nisu imali nikakve informacije.

- Još je puno toga što moramo otkriti o atomskom špijunu Oscaru Seboreru koji je pomogao da se promijeni svijet - zaključio je Mark Kramer.