LJUDSKA DNK SKRIVA VIRUS KOJI BI SE MOGAO PROBUDITI SVAKOG TRENA? Znanstvenici zapanjeni: 'Našli smo ga u našim genima. Netaknut je'

Pretpotopni retrovirus za kojeg su znanstvenici znali samo iz fosilnih ostataka pronađen je u cijelosti unutar ljudskog DNK, odakle bi povremeno zarazio pojedince već milijunima godina, pokazalo je novo istraživanje Sveučilišta Tufts.

Retrovirusi se razmnožavaju tako što se umetnu u genom zaražene stanice - sve svoje genetske informacije potrebne za umnožavanje smjeste unutar DNK-a stanice, koja uz svoje uobičajene stanične aktivnosti potom počne proizvoditi i kopije virusa.

Ako se retrovirus zatekne u spolnoj stanici - spermiju ili jajašcima - i ako ta stanica dovede do začeća, retrovirus će se nalaziti u svakoj stanici novog organizma. Postat će dio njegovog DNK.

Znanstvenici procjenjuju kako se oko 8% ljudskog DNK zapravo sastoji od ostataka retrovirusa, koji se nazivaju endogenim retrovirusima (ERV). Većina tih virusa su neaktivni, jer je njihov DNK previše oštećen da bi se mogli razmnožavati. Gotovo svi su bezopasni, a neke od njih su mileniji evolucije čak učinili i korisnima, pa pomažu u razvoju imuniteta u ljudi.

No, jedna grupa virusa, HERV-K, u ljudskom se genomu nalazi gotovo netaknuta, i u bilo kojem trenutku može početi proizvoditi svoje kopije i zaraziti organizam u kojem se nalazi.

Radi se o živom fosilu, virusu koji postoji već milijunima godina, a u naše je gene dospio kao autostoper, u nekog dalekog pretka koji još nije bio niti moderni čovjek. Znanstvenici koji ga proučavaju nazivaju ga ‘čudovištem iz Loch Nessa’.

Proučavanjem HERV-K virusa, otkriveno je kako je relativno nedavno bio aktivan u ljudi, te da još uvijek može uzrokovati zarazu.

Julia Wildschutte i Zach Williams sa Sveučilišta Tufts pronašli su dokaz o postojanju aktivnih verzija HERV-K virusa proučavajući podatke iz projekta ‘1000 genoma’ i projekta ‘Različitosti u ljudskom genomu’. Otkrili su kako ljudski genom sadrži čak 36 jedinstvenih kopija HERV-K virusa, koje se ne nalaze u standardnom, referentnom genomu. Jedna od tih kopija bila je potpuno netaknut virus, umetnut u ljudski DNK, bez ikakvih mutacija koje bi onesposobile njegovo kopiranje.

Znanstvenici se nadaju uskoro započeti novo istraživanje koje bi odgovorilo na goruće pitanje: je li riječ o virusu koji bi se mogao probuditi i postati uzročnik velike zarazne epidemije. Retroviruse je moguće ‘uskrsnuti’ iz komada DNK, i potom analizirati njihova biološka svojstva.

Ukoliko se ipak ne radi o potencijalnoj prijetnji, postoji i druga, zanimljivija mogućnost, a to je da je komad virusa u ljudskom DNK na neki način pružio selekcijsku prednost u evolucionarnom procesu. U tom slučaju, znanstvenicima preostaje utvrditi kakvu točno prednost smo dobili ‘prisvajanjem’ virusa starog milijunima godina u svoj genom.