Znanstvenici s Ruđera došli do važnog otkrića o širenju melanoma

Znanstvenice i znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković (IRB), u suradnji s timom iz Ujedinjenog Kraljevstva, otkrili su nove detalje o tome kako se stanice melanoma, jedne od najopasnijih vrsta raka kože, pričvršćuju za tkivo koje ih okružuje i što ih može potaknuti da se počnu kretati.

Ta su otkrića važna jer je upravo sposobnost stanica raka da se odvoje, pokrenu i prošire na druge dijelove tijela jedan od ključnih koraka u nastanku metastaza.

Rezultati, objavljeni u dva rada u časopisu Cell Communication and Signaling izdavača Springer Nature, pokazuju i da isti protein u stanici može imati različite uloge, ovisno o tome gdje se nalazi, priopćio je IRB u petak.

„Ovo istraživanje ne predstavlja novu terapiju, ali donosi važna saznanja o odnosu adhezija u stanicama melanoma. Više bazičnih istraživanja uloge proteina adhezija može doprinijeti bržem i uspješnijem razvoju lijekova koji ciljaju ove molekule u budućnosti“, objašnjava dr. Nikolina Stojanović iz Laboratorija za staničnu biologiju i prijenos signala IRB-a, koja na oba rada dijeli dopisno i prvo autorstvo.

Istraživački tim usmjerio se na protein KANK2, jednu od molekula koje pomažu stanici da organizira svoje unutarnje strukture i prilagodi način na koji se povezuje s okolinom. Takvi su proteini važni jer utječu na ponašanje stanice, među ostalim i na njezinu sposobnost kretanja.

Istraživanje je posebno zanimljivo jer pokazuje da isti protein, KANK2, u stanicama melanoma može imati različite, pa čak i suprotne uloge, ovisno o tome gdje se u stanici nalazi. U jednom dijelu stanice smanjenje količine tog proteina usporilo je kretanje stanica, dok je u drugom dijelu učinilo stanice pokretljivijima, kao da je uklonjena svojevrsna kočnica.

To otkriće pokazuje da za razumijevanje ponašanja stanica raka nije dovoljno znati samo koji je protein prisutan, nego i gdje se nalazi te s kojim drugim molekulama komunicira, objasnila je dr. Andreja Ambriović Ristov, voditeljica Laboratorija za staničnu biologiju i prijenos signala te jedna od dviju dopisnih autorica na radovima.

U drugom radu, objavljenom samo dva mjeseca nakon prvog u istom časopisu, istraživački tim pokazao je da se protein KANK2 u stanicama melanoma nalazi i u trećoj vrsti adhezija kojima se stanica pričvršćuje za svoju okolinu.

Te su adhezije otkrivene relativno nedavno i još nisu dovoljno istražene. Zasad se zna da imaju važnu ulogu tijekom diobe stanice, a posebno su zanimljive zato što, za razliku od drugih adhezija, nisu izravno povezane s unutarnjom mrežom struktura koje stanici daju oblik i omogućuju joj kretanje.

Rezultati dodatno potvrđuju zaključak prvog istraživanja, a to je da jedan protein u stanici može imati više uloga koje se mijenjaju ovisno o njegovu smještaju i interakcijama unutar stanice.

„Sljedeći korak bit će provjeriti postoji li isti mehanizam i u primarnim stanicama melanoma izoliranim iz pacijenata, odnosno u stanicama koje su bliže stvarnim melanomima u organizmu“, zaključuje dr. Marija Lončarić, poslijedoktorandica u Laboratoriju za staničnu biologiju.

Upravo ona radi na primarnim stanicama melanoma kako bi utvrdila ponašaju li se one jednako kao trajne stanične kulture, a u budućnosti planira dio eksperimenata provesti i na 3D modelima melanoma.