ZAGREB - Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders) ili DSM jedna je od najkontroverznijih knjiga u medicinskom svijetu. To je "udžbenik" koji američkim psihijatrima i psiholozima pomaže u radu, određivanju dijagnoza. Otkako postoji, od 1952. godine, ima podjednak broj zagovornika i protivnika. Europski liječnici i znanstvenici su DSM čak nazvali znanstvenim smećem i najgorim radom u povijesti psihijatrije. No, u SAD-u i još nekim zemljama, on je i dalje glavno štivo svakog psihijatra, svakog tko se bavi psihičkim zdravljem. Neke dijagnoze s vremenom "ispadnu", poput homoseksualnosti, a dodaju se nove. Prvo izdanje imalo je 22 dijagnoze, danas ih je gotovo 300.
Da bi se uključilo u DSM stanje ili poremećaj mora imati jedinstvene simptome i mora ga biti moguće potvrditi medicinskim metodama.
Sada je u pripremi peta, najnovija revizija, koja bi se trebala pojaviti u svibnju 2013. godine, a o nekim novim dijagnozama, poput ovih koje vam donosimo, još će se dugo raspravljati.
1. Poremećaj sakupljanja (Hrčak sindrom)
U Oprah Showu i nekim drugim emisijama mogli ste vidjeti priče o ljudima koji ništa ne bacaju i žive zatrpani stvarima pa im razni stručnjaci pomažu da srede život. Psihijatri su ovom problemu dali "službeno lice" povezavši ga s opsesivno kompulzivnim poremećajem i opsesivno kompulzivnim poremećajem osobnosti. Sada mu žele dati posebnu šifru tvrdeći da je to zasebno stanje. Iako mnogi ljudi skupljaju mnoge stvari, ponekad pretjerujući, to nije opsesija. Ne brinite, dakle, zbog svoje zbirke od 300 porculanskih pastirica. "Hrčci" imaju intenzivnu, neodoljivu potrebu nakupiti velike količine stvari, bez ikakve razumne potrebe. Često se zbog toga u njihovom domu ili na radnom mjestu ne može normalno kretati i živjeti. Teško se odvajaju od stvari, bez obzira na njihovu vrijednost. Znanstvenici tvrde da funkcionalna magnetska rezonancija pokazuje posebnu vrstu moždane aktivnosti kod opsesivnih sakupljača.
2. Kriziranje zbog kanabisa
U sadašnjoj verziji DSM-a nekoliko je poremećaja povezanih s dugotrajnim i intenzivnim uzimanjem marihuane, no apstinencijske krize nema. A ona, tvrde psihijatri koji žele tu dijagnozu ubaciti u DSM, postoji. Simptomi koje izaziva uklanjanje neke tvari iz tijela (u ovom slučaju aktivnih tvari iz kanabisa) su različiti. Ljudi koji dugo uzimaju velike količine marihuane, pa prestanu, imaju bar tri od ovih simptoma - nervozni su, imaju smanjen apetit i gube na težini, ljuti su i agresivni, muče ih tjeskoba, nesanica i nemir. Ovi simptomi mogu utjecati na sve aspekte života i zato bi trebali biti uključeni u DSM.
3. Poremećaj učenja
Dijagnoza općeg poremećaja učenja do sad nije postojala u DSM. Simptomi tog poremećaja su - poteškoće u svladavanju osnovnih školskih vještina koji nisu sukladni godinama, mogućnostima i intelektualnom sposobnostima. Djeca otežano uče jezik i pismo, čitanje ili matematiku. Opći poremećaj učenja pogađa ljude koji imaju barem prosječne sposobnosti razmišljanja i zaključivanja, dakle nisu mentalno retardirani.
4. PTSP kod predškolaca
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je u priručnik uključen 1980. godine, a u verziji iz 1987. prvi put se spominje kao trauma kod djece. Sada ga psihijatri žele potpuno odvojiti jer smatraju da se PTSP jako razlikuje ovisno o dobi. Djeca mlađa od šest godina koja su bila izložena smrtnoj opasnosti, teškim ozljedama, seksualnom nasilju, mogu imati taj problem. Dijete može doživjeti ovu traumu i kaje svjedok takvih događaja, recimo kada je ugrožen roditelj. Uznemiravajuća sjećanja, noćne more, povlačenje u sebe, problemi s koncentracijom, ispadi bijesa neki su od simptoma. Razdvajanje dijagnoze po dobi trebalo bi donijeti bolju terapiju.
5. Opsesivno prejedanje
Stručnjaci prejedanjem nazivaju jedenje bilo koje količine hrane koja je veća od onog što bi prosječan čovjek pojeo u određenom razdoblju i pod istim uvjetima. Osoba koja pati od poremećaja prejedanja nema kontrolu nad hranom. No, ako se "natrpate do pucanja" za stolom u nedjelju, to ne znači da imate ovaj poremeća j. Osoba koju muči opsesivno prejedanje često jede brže nego što je to normalno, jede dok ne osjeti jaku nelagodu, te jede mnogo hrane i kad nije gladna. U prosjeku se "napadaji" događaju najmanje jednom tjedno kroz tri mjeseca.
6. Predmenstrualni disforični poremećaj
Predmenstrualni sindrom (PMS) česta je tema viceva usprkos neugodnim simptomima koje žene osjećaju nekoliko dana prije menstruacije, no predmenstrualni disforični poremećaj (PMDD) ozbiljno je stanje. Izrazita razdražljivost ili ljutnja, jaka depresija, osjećaj beznadnosti, tjeskoba i napetost neki su od upozoravajućih simptoma. Iako treba još raditi na povlačenju čvrste linije između "običnog" PMS-a i PMDD-a, američki psihijatri smatraju da razdvajanje dijagnoza znači bolje liječenje.
7. Poremećaj hiperseksualnosti
Seksualni skandali su postali normalna pojava. Političari, glumci, bogataši svako malo osvanu u medijima uhvaćeni in flagranti... I svi oni iznova skreću pažnju na stanje koje psihijatri nazivaju hiperseksualnim poremećajem. Simptomi su - ponavljajuće, intenzivne seksualne fantazije, nagoni i ponašanje kroz najmanje šest mjeseci. Drugi simptomi su trošenje mnogo vremena na seksualne fantazije ili ponašanje, te seksualne reakcije na stresne događaje. Ukratko - sve se svodi na seks. Osoba ne može kontrolirati svoje stanje, a usprkos tome što mu ono može uništiti život, nastavlja s takvim ponašanjem. Stručnjaci žele posebno izdvojiti ovaj poremećaj zbog toga što on suštinski nije društveno devijantan, poput pedofilije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....