HRVATSKA ZNANOST

'CITIRAJU ME U CIJELOM SVIJETU I TO JE DOKAZ DA HRVATSKE TEME ZANIMAJU NAJBOLJE ZNANSTVENIKE' Upoznajte najcitiraniju hrvatsku ekonomisticu

 privatna arhiva

Toliko uživam u svom poslu da često u šali kažem kako bih platila da radim kao znanstvenica i profesorica - kaže mi Marina Dabić (56), redovita profesorica u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (EFZG) dok se provlačimo među gomilom studenata. Bliži se sredina dana pa su aula, knjižnica, ali i fakultetska menza puni mladih ljudi. Živo je, veselo i mladenački optimistično.

- Ovaj semestar imam puno predavanja. No, nije mi teško. Meni su moji studenti uvijek inspiracija - entuzijastično je dodala Marina Dabić tijekom našeg uspona na četvrti kat stare zgrade EFZG-a na Kennedyjevu trgu, gdje se nalazi njezin kabinet. Iako je najcitiranija hrvatska znanstvenica na području ekonomskih znanosti, Marina Dabić gotovo je nepoznata hrvatskoj javnosti.

Priznanje fakulteta

- Da, najcitiranija sam među hrvatskim ekonomisticama, no ukupno gledano kolega Boris Podobnik, fizičar koji objavljuje u području ekonomije, citiraniji je od mene. Istina, zadnje tri godine zaredom dobila sam priznanje moga fakulteta kao autor s najvećim brojem citata i radova u bazama Web of Science (WoS) i Scopus. Nadam se da će me netko od kolega uskoro “smijeniti” ili ući u uski krug kompeticije. Jer, znanost jest kompeticija iako ta nagrada nema financijsku pozadinu nego je samo priznanje institucije i kolega - rekla je Marina Dabić.

Istaknula je da citiranost istraživača u društvenim znanostima nije tako visoka kao u prirodnim.

- Imam 305 citata u Scopusu i oko 260 u WoS-u. Prema scientiometrijskom indikatoru H-indeksu, ja sam na razini svjetskog prosjeka za društvene znanosti koji iznosi 7,5. Naime, moj H-index u bazi WoS je sedam, a u Scopusu devet. Nadalje, imam 46 radova u Scopusu i 33 u WoS-u, s tim da je još 10-ak radova u postupku objave - pojasnila je Marina Dabić.

Inspirativni znanstveni put ove Brođanke prilično se razlikuje od karijera njezinih kolega jer je u akademske vode ušla relativno kasno, nakon što je stekla bogato iskustvo u realnom sektoru.

- Diplomirala sam na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a zatim sam se vratila u Slavonski Brod, gdje sam se 1983. godine zaposlila u tvornici Đuro Đaković Marsonia Commerce. Radila sam na poslovima uvoza i izvoza. Tri godine nakon toga sam magistrirala, a bila sam prvi magistar marketinga u Đuri Đakoviću - prisjetila se Marina Dabić koja je u nekad poznatom izvozniku došla do pozicije direktorice uvoza.

- Iz Đure Đakovića sam otišla 1991. godine. Iako sam bila direktorica uvoza, svojevoljno sam bila na listi za otkaz jer mi se nije sviđala tadašnja odluka o prestrukturiranju. Poslije toga sam radila u dvije srednje škole u Sl. Brodu. Bilo mi je krasno raditi u Đuri i vjerojatno nikada ne bih otišla da nije bio takav splet okolnosti. No, voljela sam i posao u srednjoj školi. Bilo mi je divno raditi s mladim ljudima željnim znanja. Prijateljstva iz toga doba još gajim i prerasla su u kumstva - ispričala je Marina Dabić. U dobi od 36 godina na poziv prof. Nike Majdandžića prešla je na Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu koji je bio dio Sveučilišta u Osijeku.

- Kad sam došla na Strojarski fakultet, vidjela sam praktičnu primjenu znanja. Bio je to prvi fakultet u Hrvatskoj koji je imao e-mail - prisjetila se Marina Dabić koja je bila asistentica prof. Ivana Borasa, tadašnjeg dekana Ekonomskog fakulteta u Osijeku.

- Doktorirala sam 2000. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na području transfera tehnologija, što je za to doba bila nova tema. Kad sam doktorirala, imala sam 40 godina. No, to mi nije bila prepreka jer sam u proteklih 16 godina uspjela otvoriti vrata europske znanosti - ispričala je Marina Dabić. Objasnila je kako je mit da hrvatski istraživači na području društvenih znanosti ne mogu objavljivati radove u inozemstvu jer je “Hrvatska mala i nikoga ne zanima”.

- Istina je da je nama teže objaviti rad nego autorima koji pišu na materinjem jeziku i koji imaju bolji pristup bazama, a njihova se istraživanja, k tome, puno snažnije financiraju. No, jedan od dva najbolja časopisa na području međunarodnog poslovanja, Journal World Business, dosad je objavio tri rada iz Hrvatske. I sva tri su moja. U dva od ta tri rada isključiva je tema Hrvatska i njezina pozicija. Dakle, interes časopisa postoji - ustvrdila je Marina Dabić.

Europska utakmica

Naglasila je da je manjak inozemnih radova hrvatskih ekonomista koji rade kao profesori na fakultetima dijelom opravdan.

- Ako imate 500 studenata u semestru i morate održati nastavu - a nama su studenti prioritet - malo vam prostora ostaje za istraživanje. Pogotovo kad želite “igrati” na svjetskoj razini. Ako želite biti i sveučilišni profesor i međunarodno priznat znanstvenik, ne možete raditi samo osam sati, nego minimalno 12-16 sati. I to sedam dana u tjednu cijele godine - pojasnila je Marina Dabić koja je iznimno uspješna u “osvajanju” europskih projekata.

- Odlučila sam se za “europsku utakmicu” i zadnjih sedam-osam godina radim isključivo na europskim projektima bilo kao nositelj, partner ili recenzent za projekte Obzor 2020. Primjerice, dobila sam prvi Tempus Joint Project FoSentHE za poticanje obrazovanja u poduzetništvu s budžetom većim od milijun eura. Nadalje, upravo smo završili projekt Otvorene inovacije, gdje je EFZG jedan od 50 partnera iz EU, a kao rezultat toga pokrenuli smo kolegij na engleskom jeziku Open Inovations in Global Networks. Naime, na našem fakultetu studira čak 200 stranaca, što je trećina ukupnog broja stranih studenata na našim akademskim institucijama - rekla je Marina Dabić.

Naglasila je kako je dobar dio njezina uspjeha vezan uz činjenicu da je dio velikih međunarodnih timova. Uz EFZG, Marina Dabić profesorica je i na Nottingham Trent Universityju u Velikoj Britaniji.

- Na njihovoj Business School predajem poduzetništvo i međunarodno poslovanje. Nakon moje intenzivnije suradnje, EFZG je sklopio ugovor o suradnji s tim sveučilištem tako da je suradnja dvosmjerna, i za studente i za profesore. Njihov pristup bazama je bolji nego naš, a kriteriji su puno stroži nego naši. No, ja želim slijediti britanske kriterije i biti na njihovoj razini - naglasila je Marina Dabić.

privatna arhiva

Inovacijski sustavi

U njenoj bogatoj međunarodnoj aktivnosti ističe se i uredništvo u mnogim časopisima, kao i vođenje švicarsko-engleskog znanstvenog časopisa International Journal of Transitions and Innovation Systems.

- To je veza između inženjerstva i poslovne ekonomije, a bavimo se promjenama inovacijskih sustava. U pet godina postojanja objavili smo radove iz 32 zemlje svijeta, od čega samo dva rada iz Hrvatske. Nije lako pokrenuti novi časopis koji nema utjecaja jer etablirani znanstvenici objavljuju samo u vodećim časopisima. No, ako odredite da vam je prioritet akademska izvrsnost, onda idete tim smjerom - naglasila je Marina Dabić.

Urednica je i autorica pet knjiga objavljenih u Hrvatskoj, Poljskoj, Sloveniji i Velikoj Britaniji. Prošle godine, zajedno s kolegama Jadrankom Švarc i Miquelom Gonzalezom Lourierom, Marina Dabić objavila je monografiju “Entrepreneurial Universities in Innovation-Seeking Countries: Challenges and Opportunities” američkog izdavača Palgrave Macmillan. Za svoje aktivnosti u promicanju internacionalizacije dobila je i nagradu Phi Beta Delta, američkog udruženja za internacionalizaciju i međunarodne predavače razreda Columbus State University u SAD-u.

Uz sve to, Marina Dabić udana je i majka troje djece: Irene (31), Darija (28) i Ines (21).

- Ja sam i sretna baka tromjesečne Nine koja mi puni baterije. Prekjučer sam završila s predavanjima u 21 sat i onda sam s fakulteta otišla okupati moju unučicu. Moj suprug Rajko i moji roditelji u Slavonskom Brodu velika su mi i nezamjenjiva podrška bez koje ne bih mogla raditi ovim tempom - rekla je Marina Dabić.

Njezin prosječan radni dan počinje oko osam ujutro, a završava oko tri u noći.

- Ujutro uz čaj ili kavu od kuće odgovaram na e-mailove, a na fakultet dolazim oko devet. Ostajem do 21 sat, a nakon toga se družim s članovima obitelji do 23 sata. Kad oni utihnu, radim do duboko u noć. U prosjeku spavam pet do šest sati na dan, a onda vikendom spavam osam sati - kazala je Marina Dabić. Unatoč frenetičnom radnom ritmu, nađe vremena i za pokoji užitak.

Nadarena djeca

- Jako volim čitati, a kad imam vremena, uživam u vožnji biciklom ili pogledam neki dobar film. Volim ljetovanja s obitelji: roditeljima i sestrom Mirelom koja živi u okolici Pariza, nećakom Yannom, šogorom, volim se naći s mojim prijateljicama iz mladosti: Gogom, Karmen i kolegicama s kojima dijelim interese ili radim istraživanja. Isto tako, u Slavonskom Brodu bila sam aktivna u udruzi Petica koja je pomagala djece s posebnim potrebama, ali pružala i podršku nadarenoj djeci - rekla je Marina Dabić koja zbog svoga posla mnogo putuje, čak i više nego što bi željela.

- Iako imam otvorenu opciju, nikada ne bih napustila Hrvatsku. Volim svoje okruženje i život ovdje. No, mi smo dio EU, dio smo globalnog svijeta, a znanost nema granice. Može se uspjeti i kad se bavite temama iz svoje zemlje. Naravno, na europskoj i svjetskoj znanosti - zaključila je Marina Dabić. J

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 07:06