Desetljeće proučavanja štakorskog mozga na Medicinskom institutu "Howard Hughes" u Sjedinjenim Državama, iznjedrilo je niz zanimljivih zaključaka, koji inače nesimpatične glodavce prikazuju u drugačijem svjetlu. Još je David Hume, škotski filozof, rekao da "ljudima itekako upravlja mašta". Čini se da je s našim prijateljem štakorom isto.
Spomenuto istraživanje, objavljeno u časopisu Science u četvrtak, temeljilo se na ranijim znanstvenim otkrićima da duboko u mozgu životinja i ljudi postoji vlastiti GPS sustav. U hipokampusu, dijelu mozga koji ima vodeću ulogu u pamćenju, taj unutarnji GPS prevodi mjesta i događaje u obrasce neuronskih akcija, znaka da moždane stanice komuniciraju. Ti se obrasci dalje pohranjuju u mozgu i upotrebljavaju za navigaciju svakodnevnim svijetom. Upravo su te stanice, za čije su otkriće znanstvenici 2014. dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu, odlučujući gradivni elementi za naš život, i omogućuju nam da se sjećamo prošlosti i zamišljamo budućnost. A mašta je temelj inovacije.
Još je 1948. godine jedan američki znanstvenik iznio tezu da štakori imaju unutarnji zemljovid svojeg okoliša. Međutim, tek najnovija istraživanja pokazuju da štakori mogu kontrolirati tu kartu, koristeći je kako bi razmišljali o mjestu različitom od onog na kojem se nalaze u trenutku razmišljanja.
"To je važan korak. Hipokampus je na glasu kao GPS mozga. Voljeli bismo znati kako se zbivanja unutra prevode u korake", kazao je Gyorgy Buzsaki, profesor neuroznanosti na Medicinskom centru Langone, na Sveučilištu New York. To otkriće moglo bi pomoći u razvoju metoda za obnavljanje ili poboljšanje moždanih funkcija, razumijevanje ljudskih namjera te čak proširiti naše znanje o gubitku pamćenja, poznatom kao amnezija.
Znanstvenici su doslovce od nule morali napraviti uređaj koji bi očitavao i prevodio štakorovu unutarnju kartu, i tako odrediti što glodavac misli u određenom trenutku. Trebalo im je oko pet godina da naprave "detektor misli" štakora, koji funkcionira u realnom vremenu. Potom su dizajnirani eksperimenti, imajući na umu sposobnosti prosječnog štakora. Isprva je maleni glodavac na mozgu imao kirurški ugrađeno 128 elektroda na točno određenim mjestima u mozgu, i potom se pratila aktivnost neurona.
Štakori su u sklopu eksperimenta završili na steperu, u okruženju virtualne stvarnosti, i imali su cilj na ekranu prema kojem su trebali trčati. U prvoj fazi eksperimenta štakor je pokazao aktivnost u hipokampusu. Potom je vrtuljak isključen, i štakor je do cilja mogao samo moždanom aktivnošću.
Pokazalo se da su štakori to sposobni, koristeći samo mozak. Glodavci su dobili i jedan "Jedi zadatak". Morali su predmet na ekranu uputiti prema određenom cilju, koristeći samo moždanu aktivnost. I to su uspjeli.
"Nevjerojatno je da to nauče poprilično brzo. Znači da je relativno prirodno da životinja razmišlja o drugom mjestu", kazali su istraživači. Međutim, zanimljivo je i da su od četiri štakora, samo tri uspjela izvršiti zadatke. Četvrti nije. "To je umjereno složen zadatak. Moguće je da je četvrti štakor imao neko malo oštećenje hipokampusa", rekli su autori.