Skupina hrvatsko-talijanskih znanstvenika objavila je u časopisu Royal Society Open Science studiju u kojoj su opisali prve slučajeve križanja između čaglja i domaćeg psa.
Iako je križanje srodnih vrsta često u prirodi pa su tako zabilježeni brojni slučajevi križanja između divljih pripadnika porodice pasa (Canidae) i domaćeg psa, dosad nisu bili opisani primjeri križanja između čaglja i domaćeg psa.
- Prema jednom istraživanju iz 2014. godine, smatra se da su se te dvije vrste odvojile prije 400.000 godina, a prema drugom istraživanju iz 2011. godine, smatra se da su se te dvije vrste odvojile prije čak 1,7 milijuna godina - rekla nam je voditeljica istraživanja dr. Ana Galov s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu. Naša sugovornica opisala je kako je došlo do ove zanimljive studije.
Genetičke metode
- Naši kolege dr. Ivica Bošković i prof. dr. Tihomir Florijančić s Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku prvi su posumnjali da bi neki uzorci čagljeva zapravo mogli predstavljati križance između čagljeva i pasa - rekla je dr. Galov.
- U suradnji s kolegama iz talijanskog Instituta za zaštitu i istraživanje okoliša pokraj Bologne (ISPRA) kolegica dr. Haidi Arbanasić i ja zatim smo analizirali te uzorke. Pritom smo koristili genetičke metode kako bismo dokazali da se zaista radi o jednom križancu prve generacije te o jednom križancu nastalom povratnim križanjem s čagljem i još jednom nastalom povratnim križanjem sa psom - dodala je dr. Galov.
Netipičan izgled
Iako su križanci vrsta koje su se na evolucijskom putu odvojile davno u prošlosti često neplodni, istraživanje hrvatskih i talijanskih znanstvenika pokazalo je da su potomci čagljeva i domaćih pasa plodne jedinke.
- Da, postojanje križanaca nastalih povratnim križanjem potvrđuje nam da su križanci između čaglja i psa fertilni. Njihov izgled ovisi o pasmini psa s kojom se čagljevi križaju pa tako, primjerice, križanac nastao povratnim križanjem sa psom sliči istarskom kratkodlakom goniču - pojasnila je dr. Ana Galov.
- Karakteristike po kojima su kolege iz Osijeka posumnjali da se radi o križancima su netipičan izgled za čaglja, primjerice crna dlaka, ili, pak, vrlo svijetla boja dlake, depigmentacija na jastučićima šape te atipično duge uši sa zaobljenim vrhom - dodala je dr. Galov.
Velik interes
U Hrvatskoj živi jedna podvrsta čaglja, tzv. zlatni čagalj, koji je prije bio zastupljen u lovištima Dalmacije i Primorja te na poluotoku Pelješcu. No, tijekom posljednjih 15-20 godina čagljevi su se proširili na površinama središnje Hrvatske i Slavonije gdje ih ljudi često mijenjaju s lisicom.
- Općenito postoji sve veći interes za istraživanje čagljeva. Pretpostavljamo da će i za naše rezultate postojati interes među istraživačima koji istražuju čagljeve, ali i među onima koje općenito zanima specijacija unutar porodice pasa i mogućnost hibridizacije među različitim vrstama - zaključila je dr. Galov.