ANKETA: Kinezi uspjeli modificirati embrije

GUANGZHOU - Kineski znanstvenici uspjeli su modificirati gene živih ljudskih embrija, a rezultate svojeg istraživanja objavili su jučer u online znanstvenom časopisu Protein & Cell.

Kako bi izbjegli etičke implikacije svojeg istraživanja, tim genetičara, predvođen Junjiu Huangom sa sveučilišta u Guangzhou, koristio je samo ‘neiskoristive’ embrije iz lokalne klinike za planiranje obitelji. Radi se o embrijima koji ne bi mogli doživjeti porod.

Huang i njegov tim pokušali su modificirati gen odgovoran za beta-talasemiju, potencijalno smrtonosan poremećaj krvi.

NA KORAK SMO DO RAĐANJA GMO BEBA? Znanstvenici uklonili nasljedne bolesti s genetski modificiranih jajnih stanica

Iako su uspjeli modificirati gen, napominju kako su otkrili ‘ozbiljne prepreke’ za korištenje iste metode u zdravstvenim aplikacijama.

Ovo istraživanje ponovno je rasplamsalo debatu oko etičkih implikacija modificiranja ljudskih embrija. S jedne strane, neki liječnici vjeruju kako bi takve tehnike mogle zauvijek iskorjeniti teške genetske bolesti prije rođenja djeteta, dok su drugi zabrinuti da se time prelazi granica etički prihvatljivog.

Znanstvenici su u ožujku upozorili u časopisu Nature da bi takve modifikacije mogle imati značajan utjecaj na ljudsku genetsku sliku u budućnosti, jer sve izmjene na genima embrija postaju nasljedne.

Huangov tim koristio je kompleks enzima CRISPR/Cas9 kako bi ‘umetnuo’ DNK na specifične lokacije na kromosomima. Unijeli su ga u 86 jednostaničnih embrija i čekali 48 sati, dok se embrij nije podijelio na osam stanica. Od 71 embrija koji su preživjeli, testirali su njih 54, i otkrili da je DNK umetnut u samo 28 embrija, te da samo dio njih sadrži cijeli zamjensku seriju DNK.

- Ako bi to željeli pokušati u normalnim ljudskim embrijima, trebali bi imati uspješnost od 100%. Zato smo stali. Mislimo da je tehnologija još uvijek previše nezrela, izjavio je Huang.

Njegov tim također je pronašao iznenađujuć broj mutacija koje su nastale zbog toga što je CRISPR/Cas9 ‘promašio metu.’ Broj takvih mutacija bio je znatno veći nego kod pokusa na štakorima ili na stanicama odraslih ljudi.

Huang je napomenuo i da su ugledni časopisi Nature i Science odbili objaviti njegovo istraživanje zbog etičkih problema.

Prve kritike istraživanja napominju da je moguće da je visok postotak neuspjeha pri umetanju ‘zdrave’ DNK zapravo posljedica korištenja abnormalnih embrija. Iako priznaje da je moguće da je to bio problem, Huang je napomenuo da, kako nisu vršena nikakva istraživanja na zdravim embrijima, nije moguće znati bi li na njima njegova tehnika bila uspješnija.

Huangov plan za dalje istraživanje je smanjiti broj promašenih mutacija, koristeći odrasle stanice ili životinjske embrije.

Iako neki znanstvenici pozivaju na zaustavljanje svih istraživanja dok se ne sagleda šira slika, Huangov tim je za sada jedan od najmanje četiri koji trenutno istražuju modificiranje gena u ljudskim embrijima.