ŽIVOTNI ZAOKRET PROFESIONALNOG HRVATSKOG VOJNIKA 'Radio sam u zrakoplovnoj bazi, bio sam i instalater grijanja, a sad sam prvi muškarac dadilja u RH'

Teško da ćete se ikada naći u dvojbi pa uspoređivati sličnosti vojnog kamiona TAM 110 s dječjim kamiončićem za igranje u pješčaniku ili, recimo, razlike plišanog mede i jurišne puške AK 47. No, ako se to ipak dogodi, najbolje je da se javite Karlovčaninu Danijelu Cindriću, stručnjaku iz oba područja.

Nakon što je dvije godine bio profesionalni vojnik te radio kao vozač u vojnoj zrakoplovnoj bazi Pleso, Danijel je postao - dadilja, ili, kako ga zovu klinci u njegovu obrtu za dadiljanje “DiDi”, striček.

Danijelu taj njegov poslovni, ali i životni zaokret, nije toliko čudan kao nama, pa uz smiješak odgovara:

Instalater po struci

- Završio sam u rodnom Slunju osnovnu, a onda i srednju školu za instalatera grijanja i klimatizacije i zaposlio se u struci. Ubrzo mi se pružila prilika raditi u vojsci, pa sam se na Plesu zaposlio kao vozač. No, kod kuće mi se dogodila nezgoda zbog koje sam morao osam mjeseci na bolovanje. Zbog toga nisam mogao proći motoričke provjere kada sam se vratio na posao, pa sam dobio častan otpust. Vratio sam se struci, no taj me posao nije veselio - priča nam Danijel.

On obožava djecu, a htio je imati nešto svoje. Učestalo razmišljajući o tome došao je na ideju da postane dadilja. Iako je u to vrijeme bio već oženjen Tinom, a kćerkica Melani je bila na putu, ističe da je to bila samo njegova - muška odluka.

Robert Fajt / CROPIX

Prošle godine u ovo vrijeme je registrirao obrt za čuvanje djece, unajmio prostor u karlovačkom Luščiću i opremio ga. Sljedeća tri mjeseca slijedila je papirologija, što je u našoj zemlji poslovično najzahtjevniji dio pokretanja posla. Radio je ateste svih instalacija i uređaja, a paralelno se u Pučkom učilištu školovao za dadilju. Učio je osnove dječje psihologije, razvoja djeteta, njihove njege i zdravlja, polagao je praktičnu nastavu, kao i aktivnosti kojima će ih zabavljati i podučavati, a nakon položenih osam predmeta odradio je i praktični dio. Nakon četiri mjeseca DiDi je otvorio svoja vrata malim mušterijama.

Prvi koraci

- U Karlovcu je dotad bilo tri obrta za dadiljanje, pa kako su kolegice bile pune slale su roditelje meni. Tako smo krenuli, pomalo. Sada, u siječnju, konačno imamo maksimalnu kvotu od 12 djece koju dopušta zakon, odnosno šest po dadilji, to smo ja i djelatnica Barbara Erdeljac, pa smo u siječnju prvi put poslovali pozitivno - zadovoljan je Danijel.

Po satu naplaćuje 30 kuna, po danu (9 sati) cijena je 100 kuna, a mjesečno od ponedjeljka do petka 2000 kuna. Od dadiljanja se, napominje, nitko neće obogatiti, ali može bez problema zaraditi solidnu plaću. Za roditelje je cijena nešto veća nego u vrtićima koji su u Karlovcu bukirani, no čak i kada bi bilo mjesta, mnogi roditelji opet bi izabrali dadilju zbog njihovih fleksibilnosti.

Najteži zadatak

- Uglavnom su to roditelji koji rade u 12-satnim smjenama, zaštitari, medicinske sestre i liječnici, a mi smo na usluzi od ujutro od 5 sati do kasno u večer, pa čak i za noće smjene. Dolaze nam roditelji i iz susjednih općina u kojima nema vrtića pa subvencioniraju cijenu roditeljima i do 50 posto - objašnjava Danijel. Kaže da su ga, kao i njihova djeca, odlično prihvatili i roditelji.

- Još dok sam bio na praksi vrlo rado su dali potpise kojima su dozvolili da ih ja čuvam. Nikada nisam imao problema zato što sam muško, dapače, mnogima je to simpatično. Doduše, iz kruga mojih prijatelja bude pošalica na moj račun, ali nisu toliko velike da ih ne bih mogao istrpjeti - šali se Danijel. Najzahtjevniji dio dana mu je hranjenje, jer u grupi ima dosta male djece, pa to potraje. Sve ostalo je igra.

- Imamo jedan obiteljski pristup radu s djecom. Ako im se neka aktivnost iz nekog razloga ne sviđa, okrećemo se drugoj. Ništa se ne mora. U tome je i osnovna razlika između nas i dječjeg vrtića, uz onu da na jednu dadilju dođe bitno manji broj djece, pa im se stigne u radu mnogo više posvetiti - objašnjava tajne svoga zanata.

Prostorije DiDija ne razlikuju se puno od moderno uređene vrtićke sobe. Od kutka za igru, blagovaonice, kuhinjice, do spavaonice s krevetićima. Čuje se dječji žamor, a u pozadini sviraju dječje pjesmice, samo što dječji glasići ne zovu “teta”, nego “striček”.