Životna ispovijest TV legende: ‘Titu sam pričao viceve o njemu samom... Danas sam najsretniji s viskom u ruci‘

Saša Zalepugin bio je jedan od najpopularnijih televizijskih voditelja u bivšoj državi, uz čiji lik i glas su se provodila nezaboravna nedjeljna popodneva. U mirovini je pak otkrio svoju izumiteljsku stranu, no televizija je ipak bila i ostala njegova prva ljubav.

- To je jedan dugačak period u mom životu koji je bio bogat, sa suradnicima sam stvarao nešto što je tada bilo vrlo zanimljivo i gledljivo, kazao je u emisiji Tončice Čeljuske "U svom filmu" Zalepugin koji se s HRT-ovih ekrana povukao 1996. godine.

Rođen je 18. srpnja 1931. u Sarajevu, 1950. godine završio je gimnaziju u Pazinu, te upisao studij slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija pisao je za „Studentski list“, „Zagrebački tjednik“, „Vjesnik u srijedu“, te bio glumac amater i predsjednik Studentskog eksperimentalnog kazališta. 1962. preuzeo je dužnost direktora Ansambla hrvatskih narodnih plesova „Lado“. 1966. počinje raditi na Radioteleviziji Zagreb, najprije kao urednik emisije „Kulturna panorama“, a od 1968. urednik je kulturnog programa.

Nedjeljom popodne

Od 1971. urednik je Zabavnog programa RTZ-a, te počinje uređivati i voditi „Nedjeljom popodne“, emisiju koja je ušla u televizijsku povijest Jugoslavije kao jedan prototip mozaično-zabavne emisije, koja možda i do danas nije nadmašena s obzirom na standarde koje je Zalepugin imao.

- Išla je od ’73. praktički do ’90., kasnije je bio drugi naziv 'Sastanak bez dnevnog reda'. Uvijek sam si postavljao pitanje što bih volio gledati nedjeljom popodne i onda sam se sjetio - pa napravit ću mozaik koji će biti najduže pet minuta o svemu, što će svak' moć' progutat', i jednostavno napraviti kolaž o takvih 10, 15, 20, 30 tema koje će zainteresirati najširu publiku. I to se i dogodilo, priča Zalepugin i dodaje kako je najvažnije bilo imati dobre suradnike.

Od 1982. angažiran je na istraživanju uzroka i posljedica štetnog zračenja na ljudsko zdravlje, te uspijeva pronaći način potpunog eliminiranja zračenja na ljudsko okruženje. Od 1983. „Nedjeljom popodne“ emitira se pod imenom „Sastanak bez dnevnog reda“, koji doseže i 70% gledanosti te predstavlja revoluciju u zabavnim programima u Jugoslaviji. Tijekom karijere intervjuirao je mnoge poznate osobe, kao što su Nixon, Hubert Humphrey, Sinatra, Sophia Loren, Rostropovič i dr., te glumio u nekoliko filmova i serija.

- Saša je bio ne samo beskrajno šarmantna osoba - njegove emisije su bile prozor u svijet. Svi smo rasli s time što nam je pružao, kaže njegova supruga Tihana Harapin Zalepugin.

Iako već više od 25 godina ne radi Zalepugin je ljudima još uvijek u živom sjećanju, što to je zavrijedio svojim trudom i kontaktom s gledateljima. Svoju karijeru započeo je kao urednik, a potom i voditelj, te smatra kako mu je to pomoglo u odnosu s gledateljima.

S gledateljima u stanu

- Na početku rada na televiziji sam shvatio da moram uspostaviti kontakt s gledateljima tako da se ponašam kao da sam došao s njima u stan i razgovaram - normalno, prirodno i bez nekakvih patetičnih fraza. Iskoristio sam tu priliku i radio sam tako da uđem u nečiju kuću i normalno razgovaram i odgovaram na pitanja za koja pretpostavljam da bi mi postavili, kaže.

U današnje vrijeme interneta i raznih reality emisija čini se kao da svatko može postati voditelj, a Zalepugin se osvrnuo na tu činjenicu dodajući kako je danas puno teže steći naklonost gledatelja upravo radi velike dostupnosti informacija.

- Neki to rade šokirajući, ekshibicionizmom, s raznim sredstvima se pokušavaju dodvoriti gledateljima. Ja mislim da je najjednostavnije ljudima govoriti ono što treba da im se kaže, ali što kraće i što bolje, kaže i dodaje kako televizija danas više nije primarna.

- Ja jesam televizijski čovjek, ali nikada neću kazati da je televizija jedina mogućnost - radio je nešto što možete taj čas upaliti u autu i čuti vijesti, kod Facebooka i Instagrama je ista stvar - to su te mogućnosti koje su danas konkurencija televiziji i zato ona više nije jedina i neprikosnovena.

Osim voditeljskog posla Zalepugin je snimao i dokumentarce, a na svojim putovanjima snimio je reportaže o velikim imenima u to doba poput Richarda Nixona, Franka Sinatre, Huberta Humphreya, Susannah York, Sophije Loren, Paco Rabannea, Elizabeth Taylor i mnogi drugi, a ispričao je i jednu anegdotu vezanu za glumca Rogera Moorea, najpoznatijeg po ulozi Jamesa Bonda.

Titu pričao viceve o Titu

- Kad smo radili emisiju u Engleskoj zamolio sam da na spisku ljudi s kojima sam htio razgovarati bude i Roger Moore, no gospođa koja nas je vodila rekla je da je to vrlo teško, da je jako skup i svašta nešto. Onda smo bili pozvani na večeru gdje se dodjeljivao britanski Oscar za popularnost i za jednim stolom sam vidio da sjedi Moore sa svojim prijateljima. Digao sam se i došao do stola, predstavio se i zamolio za intervju, a on mi je odgovorio 'sutra u 11h u mom studiju'. I tako smo došli u studio i napravili intervju, a ona gospođa se hvatala za glavu i pitala 'kako ste to uspjeli?'. Pa jednostavno, direktno ga pitaš i gotovo, priča Zalepugin kroz smijeh, a svojim dogodovštinama dodaje i pričanje viceva o Josipu Brozu Titu i to - samom Titu.

- Nekoliko godina prenosio sam Dubrovačke ljetne igre i jedne godine došao je Tito. Priređen je nekakav prijem za glumce, režisere i nas nekoliko novinara. Pričali smo o svemu i Tito je u jednom trenutku pitao je li netko zna vic o njemu, a jedan glumac kaže 'Zna sigurno Saša!', znali su svi da ja pričam viceve. Ja velim 'druže predsjedniče, bojim se da ako ja vama ispričam vic, da će me vaše osiguranje odmah zatvoriti', a on meni da mi garantira da neće. I onda sam mu ispričao dva vica.

Nakon ovako pamtljive karijere kojom je ostavio trag u povijesti televizije, po 'sili zakona' odlazi u mirovinu. Tako i otkriva svoju novu strast koja ga i danas drži - radiesteziju, izuzetnu osjetljivost na energije i energetske utjecaje.

Žrtva štetnih zračenja

- To sam osjetio jer sam i sam bio žrtva štetnih zračenja. Kad sam spavao na krivom mjestu, dizao sam se kao invalid i sve me boljelo. Prijatelj doktor mi je rekao: daj da ti dođem pogledati u stanu gdje spavaš. Onda je išao s viskom, pogledao i rekao: pa ti spavaš na liniji podzemne vode i takozvanog Hartmanovog čvora. Kako sam premjestio krevet, nikad poslije nisam imao problem s kičmom. Pošto sam imao tu sposobnost, shvatio sam da mogu izbjeći ta zračenja, ali nisam znao kako to neutralizirati dok se nisam, igrajući se s raznim stvarima, došao na ideju da napravim nešto što će neutralizirati zračenja, priča i dodaje kako je kasnije to na neki način svoju ideju uspio i dokazati i komercijalizirati.

- Dobio sam certifikat u Ljubljani da to funkcionira, kaže.

- Najsretniji je s viskom u ruci, komentira supruga Tihana.

Kad se danas, u desetom desetljeću života, osvrne na sve što je proživio, ovaj legendarni voditelj kaže kako je imao bogat život i bavio se stvarima koje su ga zanimale.

- Čim te nešto zanima, automatski si involviran u svoje zanimanje i nastojiš ga oplemeniti i sačuvati. To bogatstvo koje čovjek stekne je vrsta duševne hrane koja te prati čitav život, zaključuje za HRT.