VIDEO: ZAGREPČANKA OSMISLILA 'DIGITALNOG PSIHOTERAPEUTA' ZA POMOĆ LJUDIMA KOJI SE BORE S DEPRESIJOM 'Potakla me tragična priča moje prijateljice'

Karla Čurin, 23-godišnja studentica zagrebačkoga Grafičkog fakulteta, osmislila je “digitalnog psihoterapeuta”, mobilnu aplikaciju Oaza za pomoć ljudima koji se bore s depresijom, anksioznošću i suicidalnim mislima.

S tom se idejom prijavila na natječaj “Student DIGI Award”, u organizaciji Jutarnjeg lista, kojim se traži najbolji mladi hrvatski inovator ili inovatorica.

Ciljana skupina

Zagrepčanka Karla je gluha od rođenja. Ne posve, ali nosi slušni aparat i čita s usana. Govori jako dobro i nije time opterećena. Kaže da živi normalnim mladenačkim životom. Planira u srpnju završiti fakultet, ide u teretanu i želi pomoći onima za koje vjeruje da imaju većih problema od nje same - mladima koji se bore s depresijom.

Kako nam je objasnila, aplikacija se temelji na strojnom učenju i omogućava ljudima, uglavnom mladima od 15 do 25 godina, s emotivnim i psihološkim problemima da ih podijele u sigurnom prostoru, terapijskoj oazi, u razgovoru s umjetnom inteligencijom. Ciljana skupina su mladi ljudi jer se oni, objašnjava Karla, ne usude razgovarati s roditeljima ili profesorima o svojim problemima, strah ih je od društvene osude i sve to drže u sebi. To je, naime, ona skupina koja “najviše visi na svojim pametnim telefonima”. Pokretač za ideju, priznaje, bio je jedan tužan i tragičan događaj koji ju je potresao.

- Odlučila sam napraviti aplikaciju nakon što si je moja dobra prijateljica oduzela život prošle godine. Bila je tip osobe na koju nitko ne bi posumnjao da ima te probleme. Odlikašica, studirala je na PMF-u, imala normalan i skladan obiteljski život. Shvatila sam tada koliko je teško prepoznati znakove depresije ili suicidalnih misli čak i kod najbližih za koje misliš da ih jako dobro poznaješ - objašnjava.

Ipak, njezina ideja, upozorava, nije da aplikacija zamijeni stručnu pomoć psihijatra ili psihologa (iako se i s njima konzultirala u izradi), nego da mladi mogu u svakom trenutku otvoriti dušu, izjadati se i povjeriti nekome. - Kada sam radila istraživanje, prilikom izrade prototipa, razgovarala sam s puno prijatelja i poznanika koji imaju takve probleme. Tu nema pravila. Ponekad im dođe da usred noći imaju potrebu s nekim razgovarati. Žele te probleme izbaciti iz sebe i imati osjećaj da se mogu nekome povjeriti u svakom trenutku, kada pomoć profesionalca nije pri ruci - dodaje.

Svjesna je da savjeti psihološke prirode od umjetne inteligencije mogu biti opasni, zato bi aplikacija samo poticala na razgovor, učila, pratila obrasce ponašanja, a ne bi davala nikakve savjete.

- Najgore što možete napraviti jest osobu koja se bori s depresijom tjerati na razgovor, gnjaviti i uvijek ispitivati što nije u redu. To može proizvesti kontraefekt. S aplikacijom oni sami odlučuju kada će podijeliti svoje misli, a kada ne - ističe Karla.

Tri opcije

Oaza se, prema njezinoj zamisli, sastoji od tri opcije. Prva je spomenuti “razgovor s robotom”, umjetna inteligencija kojoj možemo povjeriti sve što nas muči. Druga je mogućnost chata unutar aplikacije s osobom koja ima iste probleme. Sve bi bilo anonimno, nije potrebno nastupati pod imenom i prezimenom. Tako slobodno i otvoreno mogu komunicirati dvije osobe s istim problemima na odvojenim krajevima svijeta i međusobno biti podrška. Treća je opcija “kalendar s motivacijskim porukama”.

- Nije to neka velika mudrost, ali svima ponekad treba mali poticaj. Znam po sebi kada bih imala neki veliki ispit ili nešto, moja mama, s kojom sam jako povezana, znala bi mi ujutro ostaviti poruku “Ti to možeš” ili “Rasturi”, a to je mali znak koji meni osobno puno znači jer me odmah na početku dana napuni pozitivnom energijom i vjerom u sebe - otkriva. Dodaje da unutar aplikacije korisnik može sam navesti koju kategoriju motivacijskih poruka želi izabrati, pa čak i programirati da poruka dođe u izabrano vrijeme - “pet minuta prije važnog sastanka ili početka ispita”.

U fazi prototipa

Karla je sama dizajnirala cijelu aplikaciju, ali još je u fazi prototipa i priznaje da bi joj dobro došla pomoć programera koji bi joj razvio poseban AI sustav, specifično za potrebe Oaze. Aplikaciju ne bi naplaćivala, nego bi je svi mogli skinuti na svoje mobilne uređaje. Suradnju bi ponudila i udrugama koje se bave osobama s invaliditetom ili pružaju psihološku i emocionalnu podršku mladima.

Tek u posljednjoj fazi, planira, aplikacija bi mogla postati nešto kao “Uber za psihologe”. - Kao što se vozači prijavljuju na Uber aplikaciju, psiholozi i psihijatri bi se mogli prijaviti u Oazu kada žele. Mogli bi razgovarati s onima koji traže njihovu pomoć i za to dobiti naknadu. Korisnici, koji bi željeli tu mogućnost, to bi i plaćali - iznosi Karla razrađeni plan.

Što se dizajna tiče, njezina je aplikacija prošla nekoliko različitih verzija. U svakoj je fazi razvoja provodila istraživanje i tako korigirala izgled i funkcionalnosti aplikacije.

- Izbacila sam, primjerice, mogućnost slušanja glazbe unutar aplikacije. Iako se činilo kao dobra ideja, većina mi je ispitanika rekla da više vole sami birati glazbu i puštati kada oni to žele. Također, od tri boje sučelja, na kraju sam izabrala pastelnu boju breskve koja je za oči najviše umirujuća i nije toliko napadna - objašnjava.

Kako kaže, dizajn ne znači puno ako iza njega ne stoji istraživanje. Zato je nakon završenog studija modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu upisala Grafički fakultet. Tu je otkrila programe za web i grafički dizajn UX i UI u kojima želi raditi i napredovati.

- Oduvijek sam bila podijeljena između znanosti i umjetnosti. Ova struka, a i aplikacija Oaza, nekako dobro objedinjuju obje discipline. Dizajniranje može biti dosadno, ali istraživanje koje prethodi samom dizajnu me jako privlači - priča.

Želja joj je zato nakon završenog fakulteta pronaći posao u nekoj softverskoj agenciji kao što je, primjerice, Five ili Bornfight. Tu želi naučiti sve tajne zanata i raditi na velikim projektima, s velikim klijentima. Nakon toga nada se otvoriti vlastitu kreativnu agenciju.