UČI UZ SVJETLO SVIJEĆE U RAZORENOM ALEPU, ALI NE ODUSTAJE OD FAKSA ‘Toliko sam puta bila blizu smrti, a godinama nismo imali struje'

Premda za to nema gotovo nikakve uvjete, Mariam Hammad pokušava biti studentica u razorenom Alepu, u srcu sirijskog građanskog rata.

‘Moj se grad pretvorio u ruševine’, kaže Mariam koja unatoč stalnoj opasnosti odbija odustati od studiranja. Dvaput su je tjerali iz njenog doma, živjela je bez osnovnih uvjeta poput struje i vode, no odlučna 22-godišnjakinja ne odustaje.

Prije četiri godine završila je srednju školu i počela studirati na sveučilištu u Alepu kad su odjednom stvarnost u gradu postale rakete, bombe i projektili koji su pobili na desetke njezinih kolega. ‘Gledala sam prijatelje kako umiru i još uvijek ne mogu zaboraviti što se dogodilo. Vidjela sam brojne studente ozlijeđene, posvuda je bila krv, smrt, bilo je strašno’, rekla je Mariam za BBC.

‘Sve je uništeno’

Osim na fakultetu nije bilo sigurno ni kod kuće. ‘Toliko sam puta bila blizu smrti… S obitelji sam iznajmila kuću samo 500 metara udaljeno od prvih linija borbe. Ne pamtim više koliko je raketa palo u naše susjedstvo. Mnogi susjedi su poginuli, a kuću su mi pogodili minobacačima dvaput’, rekla je.

Hammad se prisjeća i hodanja tijekom napada kad se od guste prašine i dima nije vidio prst pred nosom. Nije znala tko je živ, a tko mrtav.

SANA / REUTERS

Uništena učionica u Alepu

Život u Alepu opisuje kao mješavinu straha i opasnosti: ‘Jako sam plakala kad sam promatrala svoj grad, sve je uništeno…’

Izabrala je optimizam

Unatoč strahu tvrdoglavo je odlučila nastaviti sa studijem te tako odati počast svima koji su poginuli. Usred rata postala je online studentica na američkom projektu University of the People, te svjesno odabrala optimizam.

U razgovoru putem Skypea je rekla: ‘Koja je najteža stvar kad ste student u Alepu? Pa zapravo, ostati živ.’

Unatoč prekidu vatre još uvijek se začuje pokoja eksplozija ili padne koja raketa, no postoje i praktični problemi: ‘Dvije godine nismo imali struje’, kaže.

Ali Hashisho / REUTERS

Škola u Alepu, siječanj 2017.

Ljudi se oslanjaju na agregate koji su u stanju raditi samo nekoliko sati. Mariam odlazi u lokalnu trgovinu gdje ponekad treba i 12 sati kako bi napunila mobitel i stari laptop. Internetska veza je sporadična i slaba, a kad su se približavali ispitni rokovi, veza je posve nestala. Zato je Mariam uz pomoć prijatelja kontaktirala fakultet u Damasku kako bi mogla izmijeniti datum polaganja ispita.

Kaže da su toplina i svjetlo dnevni izazovi u Alepu, pogotovo zimi. Voda im je dostupna samo tri dana u tjednu pa onda rade zalihe, a najčešće uči uz svjetlo svijeće. No, ne žali se, samo s čežnjom govori kako bi bar jedan dan voljela biti ‘normalan student’.