Aneta Golebiowska u Zagreb se doselila iz Lodza. Ima 37 godina, nastavnica je ekonomske grupe predmeta i lanjskog je ožujka dobila godišnju nagradu za najboljeg nastavnika u Poljskoj. Njezina titula učitelj-inovator priskrbila je strukovnoj školi u kojoj je radila oznaku "škola najviše kvalitete". Osmislila je pedagošku inovaciju e-portfolio budućeg zaposlenika.
U srpnju će biti godina od njezina doseljenja u Hrvatsku, no za ovu Poljakinju, koja je iznenađujuće dobro savladala hrvatski jezik i trenutačno polaže B2 razinu na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, posla ovdje nema. Ne samo u školama. Aplicirala je, tvrdi, na 80-ak različitih natječaja.
- Oduvijek sam znala da ću postati učiteljica. Čim sam završila studij, zaposlila sam se u školi - kaže nam Golebiowska koja je u srednjoj strukovnoj školi u Lodzu radila nešto više od sedam godina. Sve dok u Portugalu, gdje je s učenicima bila na stručnoj praksi, nije upoznala jednog nastavnika iz Hrvatske (...). Čekala je da završi školska godina da se može preseliti u Zagreb.
- Hrvatski i poljski sustav obrazovanja su slični. Osnovna škola u Poljskoj traje osam godina, gimnazija četiri, no tehnička škola pet godina. To je zato da bi učenici imali jednake šanse pisati maturu i ići na fakultet. Kod nas ne postoji druga smjena, svi idu u jednu, pa mi je to ovdje bilo dosta čudno - priča nastavnica u čijoj su zemlji plaće prosvjetara niže nego u Hrvatskoj.
- Nastavnici zarađuju manje, imaju puno više papirologije nego ovdje i rade puno više - tvrdi Aneta.
Kvalifikacije
U Poljskoj postoje četiri stupnja napredovanja nastavnika. Prvu godinu učitelj je na praksi, i to je najniži stupanj. Početnička plaća iznosi 3200 kuna. Da bi se ostalo u školi, treba napredovati. Ona je napredovala do trećeg stupnja pa joj je osnovna plaća, bez dodataka, iznosila 4800 kuna. Golebiowska je prije odlaska iz Poljske aktivirala mogućnost plaćenog zdravstvenog dopusta. Riječ je o svojevrsnom odahu, regeneraciji od škole, mogućnosti kakvu ima niz država, a može se koristiti tri puta u karijeri u trajanju do godine dana.
- Dopust mi istječe krajem kolovoza i nadala sam se da ću dotad pronaći posao. Poslala sam 80-ak prijava, a dva puta su me zvali na razgovor, jednom lani u listopadu, drugi put nedavno. Želja mi je raditi u obrazovanju jer to volim, no prijavljivala sam se na razne druge poslove. Demotiviralo me to što u godinu dana nisam uspjela pronaći ništa - priznaje nastavnica.
Danas je u situaciji da joj poslodavci znaju odgovoriti kako nema kvalifikacija. To je, nasmije se Aneta, zbog formalno nepoloženog jezika. Šteta, jer ga govori pravilnije od mnogih Hrvata.
Pritisak i stres
U hrvatskim su školama, uvjerila se, prilično rijetki natječaji za zapošljavanje nastavnika ekonomske grupe predmeta. Zato se okrenula poslu prevoditelja s poljskog. Ni tu nije bilo sreće, pa sada razmišlja o kakvom sezonskom poslu.
- Radit ću bilo što, naravno, iako je cilj imati posao koji te zanima. Na poslu smo trećinu svog života i bit je da volimo ono što radimo, inače se sve svede na loš osjećaj, pritisak i stres - kaže nastavnica. Nedavno se obratila za savjet Školskom sindikatu Preporod, što nam potvrđuje njihov predsjednik Željko Stipić koji je ogorčen ovom pričom.
- Zahvaljujući administrativnim preprekama, nekome tko je u Poljskoj prepoznat kao nastavnica iznimne vrijednosti, u Hrvatskoj je gotovo nemoguće dobiti posao portira, a kamoli u školi sličnog profila u kakvoj je Aneta dosad radila. Ako se mene pita, a ne pita, ovo je nedopustivo. Nama se na pladnju nudi osoba u čiju su izvrsnu izobrazbu ulagali drugi, a mi je, pozivajući se na nakaradne propise, odbijamo. Ne bismo li se nad ovime svi morali zamisliti - pita Stipić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....