Samoposlužne praonice rublja nisu baš česte u Hrvatskoj, niti su Hrvati navikli na njih. U Americi, pa i u Europi, situacija je potpuno drukčija. U Americi je to tradicija stara više od pola stoljeća. Tamo je potpuno normalno (iako nama gotovo nezamislivo) da ljudi, živjeli u kući ili stanu, u kupaonici nemaju(!) perilicu rublja.
Oni koji to nisu imali prilike vidjeti uživo, sigurno su mogli uočiti u brojnim filmovima i serijama. Recimo, u popularnom američkom sitcomu “Teorija velikog praska” (koji se već neko vrijeme vrti na nekoliko televizijskih kanala, pa ga je gotovo nemoguće zaobići), u kojem osebujni stanari jedne zgrade dijele podrumsku samoposlužnu praonicu rublja. I često u njoj “melju” dok razvrstavaju i slažu odjeću.
Jedna takva je i Laundry room, samoposlužna praonica rublja u centru Zagreba. Doduše, jedino što joj je zajedničko s onom iz spomenute američke serije jest to što su obje u podrumu. No, Laundry room nije praonica koju dijele vlasnici stambene zgrade. Nju dijele svi.
Velik je to podrumski prostor, od 95 kvadrata, prozračan i osvijetljen, za razliku od većine suterena, oblijepljen nebom (tapetama), s dijelom za pranje, sušenje, peglanje pa čak i igranje.
Naime, praonica ima i kutak za najmlađe. U njoj svira glazba, može se surfati internetom, čitati knjigu ili časopis dok se čeka da bubnjevi završe sa svojom hipnotičkom vrtnjom i dovrše svoj ciklus od 30-ak minuta. Prilično opušteno mjesto s vedrim interijerom i detaljima kao što su upute za pranje po zidovima na hrvatskom i engleskom jeziku, žuti kaučevi ili visoka samostojeća ogledala.
Želimo konkurenciju!
- Mama arhitektica i sestra produkt dizajnerica zaslužne su za to - pohvalio je odmah svoju obitelj Tomislav Ciliga, vlasnik te samoposlužne praonice, jedne od prvih u Hrvatskoj, zemlji u koju trendovi sa zapada, kao što je i uobičajeno, dolaze sporo, ali ipak dolaze. Posljednjih godina tržište samoposlužnih praonica za rublje polako se razvija. U posljednje tri godine otvorilo se barem desetak praonica rublja u Zagrebu, ima ih i u južnijim dijelovima, Dubrovniku, Zadru, Rovinju, Poreču... Na tržište su ušle i franšize. Otvara se sve više praonica u različitim dijelovima Hrvatske, stoga se može pretpostaviti da će tržište i dalje rasti. Ciliga nema ništa protiv konkurencije.
- Posla ima za sve, samo ljudi to još moraju prihvatiti kako treba. Kod nas promjene idu sporo, a kad svi skuže, onda navale. Sjetite se samo kako je bilo s apartmanima i kratkoročnim najmom. Nama je u interesu da se otvara što više praonica. Ne, doduše, odmah vrata do, ali što ih je više, ta će se kultura više razvijati. Nemamo nikakvih lažnih primisli da ćemo promijeniti ljudske navike, ali dobar dio njih već sada razumije koje su prednosti, zašto je jednostavnije i isplativije prati rublje u samoposlužnoj praonici nego kod kuće - primjećuje Ciliga, čije usluge najviše koriste vlasnici apartmana za dnevni najam, turisti, studenti, samci kojima se ne isplati uključivati perilicu samo za sebe, pa i susjedi iz kvarta kojima takva praonica dobro dođe kad je u pitanju, primjerice, pranje nekih većih komada odjeće poput deke.
Budući da je konkurencija u ovom slučaju dobrodošla, zanima nas koliko je to skup sport i koliko je profitabilan ako se odlučimo ući u taj biznis. Laički, čini se kao da ima visoke troškove: voda, struja... A i ti strojevi su ogromni. I djeluju skupo. Ako želimo napraviti računicu s, primjerice, desetak strojeva za pranje i sušenje, koji se iznos ulaganja može pojaviti? Koliki nam je kapital potreban?
- Za deset strojeva treba vam oko 250.000 kuna. I nemojte misliti da je to brzorastući biznis. Nije. Mi smo mislili da će to ići brže, ali nije baš tako - odgovara Ciliga “drito u glavu” te pritom upozorava: - Posao je dobar, ali maksimalno treba paziti na sve troškove. No, to je posao koji treba promatrati dugoročno, na razini pet do deset godina. Nećete se obogatiti za dvije godine.
On je na ideju o praonicama došao tijekom petomjesečne prakse s prijateljem u SAD-u. No, kako sam kaže, u međuvremenu je honorarčio dobrih deset godina, i to kao novinar, pa ideju nije realizirao. Ipak, nije mu izašla iz glave.
Kraljice brzine
Sve je počelo, priča nam vlasnik Laundry rooma, kratkoročnim najmom apartmana u centru Zagreba. Njegova je obitelj 2011. godine krenula u kratkoročni najam s jednim stanom. Tada se bilo lako brinuti o jednom apartmanu i majka je sama, kaže Ciliga, prala, sušila, peglala... No, nastavilo se s drugim apartmanom, pa s trećim i shvatili su da je to previše posla. Počeli su koristiti usluge praonice s dostavom, što je bio svojevrsni okidač da se ideja o praonici konačno realizira.
- Cijela ideja bila je da sve bude ‘in house’. Kad već imamo apartmane, da pokrijemo i taj dio i peremo rublje iz našeg apartmana, ali i iz tuđih - pojašnjava poslovnu logiku naš sugovornik.
Budući da su imali prazan prostor u podrumu stambene zgrade u centru Zagreba, odlučili su ga urediti i pretvoriti u praonicu. U tome im je pomogao kredit Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) te jamstva HAMAG-BICRO-a. Javili su se na HBOR-ov program za poduzetnike početnike, koji je nudio pristupačne uvjete kreditiranja, uz pomoć konzultanta napravili poslovni plan, osnovali tvrtku za deset kuna (j.d.o.o.) jer je uvjet bio da tvrtka ne smije biti starija od dvije godine, ispunili ostale uvjete i dobili sredstva za start.
Laundry room danas posluje tri godine, ima četiri sušilice kapaciteta 14 kilograma i pet perilica rublja: jednu veliku od 18 kilograma, tri manje od devet i jednu od sedam kilograma, koja je uglavnom za cipele, opremu za kućnih ljubimaca i slične predmete. S njim u paketu dolazi i “change” sustav, odnosno aparat koji kune pretvara u žetone. Strojevi su američkog brenda Speed Queen, s rokom trajanja 15 do 20 godina. Oni u Laundry roomu stari su tri godine, rade puno i dobro. Uglavnom sve praonice u Hrvatskoj, pa i šire, imaju taj brend strojeva. A oni, koliko god veliko i moćno izgledali, nisu toliko komplicirani.
- Ako se želi prati, kovanice ili novčanice od 10, 20, 50, 100 ili 200 kuna se ubace u aparat koji izbaci onda zamjenu u žetonima. Baciš 20 kuna, dobiješ četiri žetona. Žeton se ubaci u perilicu, odabire se program i u cijeni su automatski deterdžent, omekšivač i dezinfekcijsko sredstvo. No, može se donijeti i vlastiti deterdžent ili omekšivač. Ne mora se koristiti naš. Ciklus pranja traje od 33 do 40 minuta i u to vrijeme se može otići na kavu, surfati internetom, čitati novine na kauču... Pranje je 35 kuna. Kad je roba oprana, ubaci se u košaru pa u sušilicu u kojoj se bira temperatura od niske do visoke. To je 15 kuna i jedan ciklus traje 20 minuta. Mi imamo račun po ciklusima. Ciklus pranja i sušenja obračunava se po žetonu. Peglanje se naplaćuje po komadu. Može se donijeti te samo peglati ili samo prati i sušiti, sušiti i peglati, mogućnosti je puno - pojašnjava Ciliga.
Ekološki potrošači
- Pranje i sušenje je, dakle, 50 kuna. Za taj iznos imate u sat vremena oprano i osušeno! Samcima je sigurno to isplativija verzija. A, s druge strane, super je jer odmah naplatiš uslugu. Nema čekanja i odgađanja - ističe Ciliga prednosti.
On nudi i uslugu drop-off za 20 kuna: rublje se može ostaviti osoblju, gospođi koja je zaposlena u praonici, koja će ga oprati, osušiti i posložiti. S obzirom na to da 50 kuna nije tako visok iznos, pitamo se koliko je dnevno pranja i sušenja potrebno da bismo pokrili troškove. I koliki mogu biti ti troškovi. Jer, laiku se čine visokim zbog struje, vode...
- Dnevno se mora vrtjeti barem pet do deset mašina da biste se pokrili. To je nekad nula, nekad više, ovisi - procjenjuje Ciliga pa dodaje da su mu troškovi materijala i režija nešto manji od 4000 kuna, no tu su i plaća, obveze prema državi, razni nameti, plaćanje ZAMP-u jer se u praonici pušta glazba.
Žali se, kao i svi poduzetnici, na visoke namete, što je potpuno razumljivo.
Što se tiče potrošnih materijala, on deterdžent uglavnom nabavlja iz Slovenije, a dobavlja ga ista tvrtka koja je dobavljač strojeva - jedna slovenska tvrtka koja zastupa brend Speed Queen u nekoliko država u susjedstvu. To su industrijski deterdženti u kantama od 20 litara. Jedan kanistar deterdženta je 400-tinjak kuna, a toliko je i omekšivač te dezinfekcijsko sredstvo koje očisti mašinu prije pranja. No, za razliku od tog sredstva, omekšivač i deterdžent traju oko mjesec i pol kada su udarni termini kao što je turistička sezona. Strojevi su ekološki potrošači, napominje vlasnik Laundry rooma, i doziraju onoliko struje i vode koliko im je potrebno, a režije ga s plinom, koji također koristi, dođu oko 2000 kuna, što se ne čini mnogo s obzirom na to da strojevi ponekad rade u isto vrijeme u prostoru od 95 četvornih metara, a u troškove ulaze i režije još jednog stana, manje površine.
Sezonski posao
Da je uza sve to u pitanju najam prostora, troškovi bi, naravno, bili veći. Primjerice, trebalo bi dobro razmisliti je li dobro unajmiti prostor negdje na moru s obzirom na to da tamošnje samoposlužne praonice rublja uglavnom rade tijekom tri, četiri mjeseca koliko traje turistička sezona. Mora se kalkulirati jer su cijene najma visoke i vidjeti bi li se uopće isplatilo raditi tri mjeseca.
Sve u svemu, deset pranja se ne čini nemogućim, pogotovo ako uspostavimo suradnju s nekim od vlasnika apartmana koji su ušli u kratkoročni najam pa da nam donose plahte, posteljinu, ručnike... A brojka od deset pranja, prema riječima vlasnika Laundry rooma, može se i udvostručiti tijekom sezone. Njemu je sezona, uzgred rečeno, od 1. svibnja do 1. listopada.
Novinarka Jasmina Trstenjak i Tomislav Ciliga
Dobro im je, kaže, ali polako rastu i moglo bi biti još bolje da su cijene drugačije, no ne namjerava ih dizati niti se, zasad, planira širiti.
- Ne želim se širiti s prostorom. Zato smo htjeli veliku praonicu, koju bismo eventualno mogli proširiti s još par perilica. Sve je isto kao i prije tri godine, kada smo pokrenuli posao, no ima tu mjesta za par novih strojeva - govori Ciliga, pokazujući prstom prema zidu pokraj sušilica rublja gdje bi se u dogledno vrijeme moglo napraviti mjesta za novi stroj Laundry rooma.
ZAVRŠNI RAČUN Sa 15 pranja i sušenja dnevno do zarade od 7000 kuna*
Ulaganje
5 perilica i 5 sušilica rublja = 250.000 kuna
Prihodi
cijena jednog pranja i sušenja = 50 kuna
15 pranja i sušenja dnevno (25 dana) = 18.750 kuna mjesečno
Troškovi
režije, potrošni materijal, najam prostora, kredit (npr. 10 godina, uz kamatnu stopu od 7%) = 8900 kuna mjesečno
Dobit
9850 kuna mjesečno/118.200 kuna godišnje
porez državi od 25% (na dobit, na dividendu i prirez) = ostane 88.650 kuna godišnje / 7400 kuna mjesečno
* procjena poslovanja, j.d.o.o. ili d.o.o