TRUMP O ODLASKU POSLJEDNJEG AKCIJSKOG JUNAKA AMERIČKE POLITIKE 'On nije ratni heroj. Ispao je heroj samo zato što su ga Vijetnamci uhitili'

Rijetki su ljudi poput Johna McCaina, ratnog heroja iz Vijetnama, najpoznatijeg senatora Republikanske stranke i desetljećima jednog od vodećih političara u Sjedinjenim Američkim Državama. Jer, John McCain umire od glioblastoma, najagresivnijeg oblika tumora na mozgu, ali i u ovoj, zaključnoj fazi života odlučio je otići sa stilom, i to tako što će se doslovno oprostiti od Amerike i Amerikanaca.

U neku ruku, John McCain odlučio je biti režiser vlastitog umiranja. Oproštaj je planiran za početak idućeg tjedna kada će se u prodaji naći njegova nova knjiga, a zatim će HBO emitirati dokumentarni film koji je sniman proteklih mjeseci kada je postalo jasno da su propale sve šanse za izlječenje.

“Volio sam svoj život, ali moje vrijeme u ovoj borbi je isteklo”, piše McCain bez sentimentalnosti u “The Restless Wave” (Neumorni val), svojoj sedmoj knjizi, koja će se u utorak pojaviti u SAD-u. Uz upozorenje: “Kada budete ovo čitali, ja možda više neću biti tu”. Kako bilo, kad već mora otići, odlučio je usput objasniti za kakav se svijet borio, ali i upozoriti da Amerika pod Donaldom Trumpom ide u pogrešnom smjeru.

Rođen u vojnoj bazi

John McCain se rodio u američkoj vojnoj bazi Coco Solo u zoni Panamskog kanala 1936. godine. Kao sin i unuk dvojice admirala američke ratne mornarice (obojica su bili u činu generala s četiri zvjezdice, što je najviši doseg u oružanim snagama SAD-a), njegova vojna karijera dovela ga je do Pomorske akademije, a potom kao mornaričkog pilota i do rata u Vijetnamu gdje je proživio najteže godine svog života. U akciji 1967. godine njegov je zrakoplov oboren iznad Hanoja, a on postao zarobljenik Vijetkonga. Tijekom zarobljeništva bilo mu je ponuđeno ranije puštanje na slobodu zbog visokog vojnog položaja njegova oca koji je vodio pacifičko zapovjedništvo američke vojske, no McCain je odbio. Umjesto puštanja na slobodu, kao ratni zarobljenik proveo je pet i pol godina u Hanoi Hiltonu gdje je učestalo mučen, uključujući i probadanje bajunetama. Kao uspomenu na zlostavljanje Vijetkonga ostatak života imao je teškoća u korištenju lijeve ruke.

Pripadnik je Baptističke crkve, njegovi osobni heroji su Theodore Roosevelt, Ronald Reagan i Barry Goldwater, a kada se rodio, na čelu SAD-a bio je Franklin D. Roosevelt.

“The Restless Wave” predstavlja njegovu finalnu poruku Americi i upozorenje zbog načina kako predsjednik Donald Trump vodi još uvijek prvu svjetsku silu: “Imamo osnove biti zabrinuti za pravac naše zemlje i pojedinaca koji je vode. Trump djeluje nezainteresirano za moralni karakter vladara i njihovih režima. Kopija oštrine iz reality showa izgleda da mu je važnija od naših vrijednosti. Laskanje osigurava njegovo prijateljstvo, kritika njegovo neprijateljstvo”, glasi upozorenje posljednjeg pripadnika stare garde republikanaca, čiji je uzor nekadašnji predsjednik Ronald Reagan.

Istoga 28. svibnja HBO će premijerno prikazati dokumentarni film Emmyjem nagrađivanog režisera Petera Kunhardta pod nazivom “Kome zvona zvone” (u originalu: “In John McCain: For Whom the Bell Tolls”), prema istoimenom čuvenom romanu Ernesta Hamingwaya, omiljenoj knjizi tog američkog političara i ratnog heroja iz Vijetnama. “Kome zvona zvone” snimljeni je intervju na McCainovu ranču u Arizoni, u kojem on priča o svom životu, karijeri i odlukama, nerijetko kontroverznim, koje je donosio. U Kunhardtovu filmu nastupaju brojni američki političari, međutim zanimljivo je da su sugovornici u većini demokrati, a ne republikanci. I to oni koji predstavljaju elitu Demokratske stranke: Joe Biden, Bill i Hillary Clinton, Joe Lieberman, John Kerry i Barack Obama.

“Kada smo pripremali listu sugovornika, ispalo je da ima više demokrata nego republikanaca. Ali, to ne čudi jer je McCain uvijek zagovarao suradnju te dvije stranke kada su u pitanju nacionalni interesi”, ispričao je Kunhardt.

Iako su u javnost pušteni tek dijelovi knjige i filma, sigurno se neće svidjeti njegovim republikancima, čak i kada se apstrahira njegovo neprijateljstvo s Trumpom. Tako kao svoju najveću političku pogrešku McCain navodi situaciju kada je na predsjedničkim izborima 2008., kao Obamin protivnik, za potpredsjednicu uzeo Sarah Palin, a ne svog prijatelja, demokrata Joea Liebermana. “Savjetnici su rekli da ću izazvati potres u Republikanskoj stranci ako izaberem Liebermana. Poslušao sam, i pogriješio”, ispričao je za HBO.

“Kome zvona zvone” nisu hagiografija McCainu jer u filmu se baš on spominje kao odgovoran za angažman Sarah Palin, poslije čega je u Republikanskoj stranci definitivno “zavladao bolesni antiintelektualizam i nepoštivanje činjenica, iako McCain tada to još nije shvaćao”, kako smatra David Brooks, komentator New York Timesa.

Getty Images

John Mccain i Richard Nixon

“Kome se ne sviđa, nek ide kvragu”

Pripreme McCainova oproštaja počele su još u srpnju 2017. nakon što je operiran u klinici Mayo kako bi mu se uklonio ugrušak iznad oka, a analiza tkiva koja je uslijedila pokazala je da boluje od agresivnog tipa tumora na mozgu, glioblastoma. Ipak, samo desetak dana nakon operacije došao je u Senat kako bi se javno suprotstavio Trumpovoj reviziji Obamacarea i pozvao na međustranački dogovor o zdravstvenoj reformi. Bila je to tek jedna sekvenca u trogodišnjem sukobu s Donaldom Trumpom. Prema najavama, u novoj knjizi McCain je potvrdio da je poznati “Steele Dossier” o Trumpovim navodnim vezama s Rusijom predao tadašnjem šefu FBI-a Jamesu Comeyju. Taj je dosje dobio od jednog bivšeg britanskog diplomata i “bila je njegova obaveza da report dođe u ruke onome tko ima sredstva analizirati njegov sadržaj”, a navodno u knjizi ima poruku za sve koji misle drukčije i glasi: “Kome se to ne sviđa, neka ide dovraga”. Ujedno McCain brani istragu o ruskoj aferi koju je Trump opisao kao “lov na vještice”. “Vjerujem FBI-u i specijalnom istražitelju Robertu Muelleru koji je čovjek s izuzetnim integritetom i jakim karakterom”.

Trumpova patološka mržnja

Iako teško bolestan, ove je godine kritizirao Trumpa zbog njegovih napada na novinare upozorenjem kako svojim izjavama predsjednik SAD-a “igra na ruku stranih lidera” i da u želji da zaustavi kritiku novinara protiv sebe guši slobode govora.

Također je izrazio ogorčenje zbog Trumpove izjave u kojoj je mnoge svjetske zemlje nazvao “septičkim jamama”, riječima kako su takva uvjerenja u suprotnosti s američkom idejom o poštivanju dostojanstva svake osobe, bez obzira na rasu, nacionalnost i mjesto rođenja.

Situacija je kulminirala kada je nedavno McCain izjavio da bi Senat trebao odbiti Ginu Haspel, Trumpovu kandidatkinju za ravnateljicu CIA-e. On koji je godinama u Vijetnamu bio podvrgnut torturama upozorio je da Gina Haspel nije odagnala njegovu zabrinutost glede okrutnog programa ispitivanja osumnjičenih za terorizam nakon terorističkih napada na SAD 9. rujna 2001. Haspel je vodila CIA-in tajni zatvor na Tajlandu u kojem se primjenjivala tehnika mučenja “waterboarding”, zabranjena međunarodnim konvencijama, u kojoj se žrtva polijeva vodom i dovodi u stanje u kojem stječe dojam da će se udaviti. Osim toga je nadgledala mučenje dvojice osumnjičenika, a poslije i sudjelovala u uništavanju videosnimki.

Razumije se da je Trumpov imperij odlučio uzvratiti udarac. Kelly Sadler, posebna asistentica glasnogovornice Bijele kuće, izjavila je na sastanku koji se održao iza zatvorenih vrata, a na kojem je bilo dvadesetak njezinih suradnika, kako McCainovo protivljenje “nije važno jer on ionako umire”.

Zapravo, Trumpova mržnja prema McCainu gotovo je patološka i korijene vuče iz događaja koji su se dogodili prije pola stoljeća.

U proljeće 1968. pred mladim i naočitim 21-godišnjim Donaldom Trumpom bila je perspektivna budućnost. Uspješno je izbjegao odlazak u Vijetnamski rat i, umjesto toga, studirao na prestižnom Ivy Leagueu, zabavljao se sa zgodnim djevojkama i redovito odlazio na fancy večere i u noćne klubove. Formalno je bio zaposlen u očevoj građevinskoj tvrtki i, kako je još 1987. napisao u autobiografiji, zarađivao 200 tisuća dolara, što bi danas iznosilo približno 1,4 milijuna.

Tog proljeća ‘68. osam tisuća milja dalje John McCain je ležao na podu ćelije sjevernovijetnamskog zatvora, slomljenog tijela poslije pada njegova zrakoplova te višemjesečnog gladovanja i batina koje je redovito fasovao. Dok se plavokosi Trump, tada još s bujnom frizurom, pripremao za poslovno osvajanje Manhattana, McCain je iznova učio hodati, slikovito su prije nekoliko godina opisali reporteri Washington Posta.

Ali, u predsjedničkoj kampanji 2015. Trump je pred svojim pobornicima na skupu u Iowi pokazao što misli o McCainovoj žrtvi:

“On nije ratni heroj. John McCain je ispao heroj samo zato što su ga Vijetnamci uhitili. Ja volim ljude koji ne dopuste da ih zarobe”.

Koga onda može iznenaditi striktna odluka McCainove obitelji da Trumpu zabrane dolazak na sprovod. John McCain očito ne mari za Trumpovo mišljenje i u HBO-ovu filmu priču o sebi zaključuje riječima: “Živio sam časno i mislim da mogu biti ponosan”.