TOTALNI ŽIVOTNI ZAOKRET ZAGREPČANKE KOJA S ČAK 168 KG VIŠE NIJE MOGLA NI USTATI IZ KREVETA U 14 mjeseci se transformirala, doslovce se prepolovila

Čitav život 36-godišnja Vlatka Mateša borila se s pretilošću. Zapravo, već se pomirila čak i s nepokretnošću, a onda se odlučila na potez uistinu vrijedan divljenja i pokazala začuđujuću samodisciplinu i volju te u samo 14 mjeseci izgubila nevjerojatnih - 84 kilograma.

S veličine od šest XL-a prešla je na konfekcijski broj 42, koji sada s ponosom nosi. Iako je upravo ona ta koja je napravila mnogima nezamislivu stvar, Vlatka će reći da sve zasluge pripadaju, sad već bivšem, motivacijskom treneru TV showa “Život na vagi” Mariju Mlinariću, na čijem je 25-dnevnom Izazovu na zagrebačkom Jarunu počela njezina priča s mršavljenjem, i to prije dvije godine. A do konačnog cilja, da dođe na za nju idealnih 75 kilograma, treba skinuti još deset.

- Svi mi kažu da je sve to moja zasluga, ali ja se tako ne osjećam. Puno sam uložila, istina, ali nekako mi je sve to u glavu usadio Mario Mlinarić. Cijeli život sam debela, kile su se samo gomilale i gomilale, do trenutka dokad više nisam mogla ustati iz kreveta a da se ne uhvatim za nešto.

Prijateljica mi je rekla da Mario ima treninge na Jarunu, da to uskoro počinje i da krenem s njom. U početku sam se nećkala, nisam se mogla niti pokrenuti. No, bila je uporna i rekla da će me svakodnevno voziti. I tako sam odlučila probati - počinje svoju priču Vlatka.

Drastične mjere

Na Jarun je krenula sa 168 kilograma, jedva ustajući iz kreveta.

- U prvom mjesecu, odnosno u 25 dana, na treninzima s Marijom skinula sam 16 kila. Kad sam vidjela koliko sam puno uspjela napraviti, rekla sam sebi - idemo dalje! U godinu i dva mjeseca bila sam lakša 84 kilograma. Sad imam novi život, to je sad nešto posve drugo. Da mi je netko rekao da sve može biti ovako dobro, ja bih sve to već davno napravila, ali nitko mi to nije rekao. Nagovarali su me da smršavim radi zdravlja, ali kad si mlad ne razmišljaš na taj način o zdravlju - priznaje Vlatka.

Trenutačno, kaže, ne radi ništa posebno, volontira na nekoliko mjesta, pa i za Otvoreni ormar, akciju za beskućnike za koje se ostavlja odjeća.

- Moram priznati da nakon što je ormar zapaljen, zapravo su ljudi postali još darežljiviji i akcija je sad još veća. Uglavnom, volim pomagati ljudima, ali u ovom trenu prije svega uživam u životu. Jer dosad nisam. Bilo mi je nezamislivo raditi mnoge stvari. Po čitave sam dane bila doma. Sad tek vidim koliko sam slobodna. Mogu sve - tvrdi.

Raniji život sada joj se čini kao daleka prošlost.

- S vremenom sam sve više jela i bila sve nepokretnija. Ne mogu reći da sam patila od nekih depresija, ali kad zbog debljine ne možeš ništa raditi, onda si po cijele dane u kući, gledaš televiziju i jedeš. I to je to. U početku mi je na Jarunu bila katastrofa. Mario nam je rekao da se počnemo razgibavati i da se primimo rukom za list noge.

Nisam mogla to napraviti. Onda je rekao da kleknemo. To sam mogla, ali nisam se mogla ustati iz klečećeg položaja. Pomogla mi je prijateljica. Tako je bilo prvih dva tjedna, a onda je postalo sve lakše i lakše.

Mjesec dana nakon vježbanja na Jarunu, prijateljica i ja otišle smo na izlet na Plitvice. Bojale smo se da nećemo moći odhodati, međutim, kad smo došle tamo, najdulju rutu odhodale smo kao da smo najmršavije na svijetu. A tada sam imala 150 kila. No, nisam se više tako osjećala - prisjeća se.

Naravno, uz svakodnevno vježbanje, drastično je promijenila i prehranu.

- Ja kažem da ništa ne jedem, ali zapravo jedem normalno, kao i drugi. Voće, povrće, meso. Izbacila sam uglavnom sve ugljikohidrate i sve što ima veze sa šećerom. I to je to. No, nisam imala periode gladi, vrlo brzo sam se priviknula.

Jednostavno sam krenula i znala sam da će to biti to. Puno puta sam i ranije počinjala s dijetama, no to bi trajalo najviše mjesec dana i onda bi bilo gotovo. Ali, nekako je Mario imao tu dobru priču i sve sam si, prvi put, posložila u glavi. S druge strane, moja mama odlično kuha i dugo joj je trebalo da počne spremati puno manje porcije hrane. U početku je, da ne baci, počela jesti, pa se ona udebljala, ali sad se navikla na novi režim prehrane - objašnjava.

S Marijem Mlinarićem stalno je u kontaktu, pa se tako i lani iznova priključila Izazovu na Jarunu. S druge strane, sama emisija “Život na vagi” nije joj bila poticaj.

Nova odjeća

- Već sam bila puno smršavjela, ali i tada na Jarunu opet sam skinula 13 kilograma. I Mario mi je rekao da je to za svaku pohvalu. Ali, pred kraj kile idu slabije dolje. Gledala sam ja i ‘Život na vagi’ i jela u krevetu. Mislila sam kako su super svi kandidati, ali nisu me potaknuli da se pokrenem. Bila je to moja prijateljica Marica koja me dovukla na Jarun. Doslovno - smije se.

S gubitkom kilograma, Vlatka je potpuno promijenila i garderobu i prvi put s muškog odjela, i to iz specijaliziranih dućana, počela kupovati na ženskom odjelu, gdje god poželi.

Još deset kilograma

- Skinula sam se muškog odjela šest XL-a na ženski 42, odnosno hlače su mi 42, a kako volim malo šire majice, one su 44. Ali, nisam još završila s mršavljenjem. Voljela bih doći ispod 80 kila, 75 bi bilo idealno, što je još deset kila dole, budući da sam visoka 175 centimetara - kaže Vlatka.

Prije pet mjeseci podvrgnula se i bolnoj operaciji trbuha, odnosno uklanjanja viška kože, koja je ostala nakon drastičnog mršavljenja.

- Skinuli su mi pet kilograma kože s trbuha. Nakon toga sam morala ležati i mirovati, pa sam ponovno dobila četiri kilograma. Ne dao Bog da to moram ponovno proživjeti. Bilo je strašno. Imam rez od 70 centimetara, od leđa, preko čitavog trbuha, i opet prema leđima. Koliko god da kilograma izgubiš, ostaje koža koja visi i koja se ne može vratiti.

Namjeravam još operirati ruke, a možda i noge, bude li potrebno, jer na nogama se najmanje vidi. No, ruke moram. A nakon Uskrsa vraćam se ponovno u teretanu gdje sam do operacije svaki dan vježbala po sat i pol. U teretani sam našla savršenog trenera. Zove se Tomislav. Uskoro će za Guinnessovu knjigu rekorda gurati auto sto kilometara. Stvarno je super i kad nije bilo Marija, bio mi je veliki motivator. Ali, sad sam i sama sebi motivacija - ispričala je.

Nakon vlastitog uspjeha, Vlatka je postala velika podrška i savjetnik drugima.

- Htjela sam u godinu dana bar nešto skinuti i mislila da je to dug period, a sad kad sam to uspjela čini mi se kao da je sve počelo jučer. Zapravo, ja sebe ni danas ne vidim kao mršaviju, sama sam sebi i dalje jaka. Kad idem kupovati robu, uzmem dva XL-a i vidim da mi je veliko i onda idem polako prema dolje.

Još mi se nije u glavi posložilo. Prijatelji me stalno hvale i ponosni su na mene. Kad me upoznaju s drugim ljudima, odmah kažu što sam uspjela napraviti i koliko sam smršavjela. Puno njih sam potaknula da se odvaže na isti korak. Puno njih mi je pisalo na Facebooku, nakon što je Mario objavio moju priču. Zatrpali su me porukama u kojima kažu da sam ih motivirala. Traže savjete i ja ih dajem. Mnogi su mi savjetovali da budem motivacijski trener i sama, pa nije isključeno da bih se jednom možda mogla i time baviti - razmišlja Vlatka.

Biljana Blivajs / CROPIX

Kao što je to čest slučaj kod ljudi s viškom kilograma, Vlatka se godinama nosila s porugama.

- Bilo je svega, svakakvih uvreda. Ali, danas kad vidim debele ljude pomislim - kako je debela - ali ne u smislu da se rugam, nego kako je jadna i koliko joj je sigurno teško i kako uopće može hodati. Kaže mi prijateljica: ‘Kako možeš to reći?’, ali ja prva mogu jer sam bila ista takva. I kad je netko debeo, stvarno to i jest, nema umanjenica poput ‘popunjena’. Ja to mogu reći. Moram priznati da mene poruge nisu previše doticale. Tako sam živjela. Pred kraj me boljela kičma, noge, srećom nije se ništa, u zdravstvenom smislu, ozbiljno dogodilo - napominje.

Slobodni život

S gubitkom kilograma Vlatka je otkrila život i slobodu, o čemu je nekad mogla samo maštati.

- Sad vidim koliko sam toga propuštala i najveća je sreća što mogu živjeti normalno, biti vani. Počela sam izlaziti, to mi je nevjerojatno. Uvijek su tu pozitivni komentari na moj izgled. Puno mi ljudi kaže da sam zgodna, no ne znam još uvijek prihvatiti te komplimente. Neugodno mi je kad mi to kažu i pomislim - zašto mi to netko priča. Ja se još uvijek drugačije vidim - skromno dodaje Vlatka.

Ovog ljeta napravit će i nešto što joj je svih ovih godina bilo nezamislivo - prvi put će, u kupaćem kostimu, otići na plažu.

- Bilo je strašno i pomisliti da bih otišla na kupanje, a sad ćemo vidjeti. Nisam još bila ovako mršava na plaži. To je jedno sasvim novo iskustvo. Doduše, bila sam u toplicama i bilo je odlično. Na more ću u Crikvenicu, tamo imamo apartman i uvijek smo tamo preko ljeta - najavila je Vlatka.