‘Tek sam na početku svoga puta i pohvale sigurno gode, ali od toga se ne živi‘

Rijetko je tko uspio toliko na prepad osvojiti nogometni svijet poput njega. Kao da je bilo jučer, odnekud s maksimirskih terena dopirala su sve glasnija šaputanja da u tom inkubatoru raste jedan poseban, drugačiji dečko. Jedan od onih koji loptu udaraju na drugačiji način. Jedan od onih koje je, recimo, obožavao Tomo Židak.

Židak je posebno obožavao nadarene klince. Njegovo gdjekad oštro pero njih bi gladilo, pokušavajući im udahnuti život na stranicama "maksimirske šume". "Odgojio" je putem tih redaka pregršt golobradih mulaca koji su kasnije postali zvijezde. Da je danas živ, iz te njegove kovačnice briljantnih uradaka posebno bi mjesto imao junak novoga doba. Svojevrsna personifikacija svijetle "vatrene" budućnosti, dečko pred kojim je,...